Priredio: mr. Elvedin Pezić

1. Pojam sedždetuš-šukr – sedžda zahvale odnosi se na zaseban ibadet koji podrazumijeva činjenje jedne sedžde kada čovjek dobije neku nesvakidašnje lijepu vijest ili kada mu bude podarena neka posebna blagodat.
2. Sedžda zahvale nepoznat je i zapostavljen ibadet, na čije činjenje treba pozivati i uvoditi u svakodnevni život.
3. Sedžda zahvale čini se iz zahvalnosti na nekoj podarenoj blagodati, ali i kada čovjek bude izbavljen iz velikog iskušenja i nedaće.
4. Većina učenjaka ummeta smatra ovu vrste sedžde propisanom, tj. da je pohvalno i lijepo da čovjek prilikom neke nesvakidašnje blagodati iz zahvalnosti Allahu padne na sedždu.
5. Više vjerodostojnih hadisa potvrđuje da je Allahov Poslanik prakticirao ovaj ibadet. Jedan od tih hadisa jeste i hadis od Ebu Bekreta, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Kad bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nečemu obradovao ili kad bi mu neko saopćio kakvu radosnu vijest, učinio bi sedždu i zahvalio Allahu.” (Ebu Davud, broj hadisa 2774. Šejh Albani ovaj hadis je smatrao vjerodostojnim.)
6. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je sedždu zahvale kada je saznao da će Allah donijeti deset salavata na onoga ko na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, donese jedan salavat. Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Sreo sam Džibrila i on me obradovao riječima: ‘Tvoj Gospodar ti kaže: ‘Ko na tebe salavat donese, Ja ću na njega salavat donijeti; ko tebe poselami i tebi selam pošalje, i Ja njega poselamim i selam mu pošaljem.’ Na to sam učinio sedždu iz zahvalnosti.’” (Ahmed, Hakim, Bejheki, šejh Albani ovaj je hadis smatrao vjerodostojnim.)
7. Sedždu zahvale činili su i prethodni poslanici i vjernici iz ranijih naroda. Govoreći o Davudu, alejhis-selam, Uzvišeni kaže: “I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.” (Sad, 24)
8. Sedždu zahvale prakticirali su ashabi i vjernici iz generacija nakon njih. Ebu Bekr je učinio sedždu kada je čuo da je ubijen Musejlem el-Kezzab, Omer je učinio sedždu kada je čuo da su muslimani pobijedili na Kadisiji, Ka’b b. Malik učinio je sedždu kada je primljeno njegovo pokajanje, Alija je učinio sedždu kada je među ubijenim haridžijama našao Zus-Sudeja, čije je ubistvo među zabludjelim haridžijama nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Hasan el-Basri učinio je sedždu zahvale kada je čuo za smrt Jusufa el-Hadždžadža.
9. Neki učenjaci smatrali su da je za ovu vrstu ibadeta potrebno ispuniti uvjete koji se postavljaju i za namaz. Međutim, za ovu tvrdnju ne postoji jasan dokaz. Stoga, odabrano mišljenje jeste da za ovu vrstu sedžde nije potrebno ispuniti uvjete koji se moraju ispuniti za validnost namaza. Ovo mišljenje odabrali su Ibn Džerir et-Taberi, Ibn Hazm, Ibn Tejmijja, Ibn Kajjim, šejh Ibn Baz, šejh Ibn Usejmin.
10. Dokazi koji potvrđuju da za sedždu zahvale nije potrebno biti pod abdestom jesu sljedeći: ne postoji jasan dokaz koji nas obavezuje na to; da je to bila obaveza, to bi nam jasno pojasnio Allahov Poslanik kao što je pojasnio da je neispravan namaz bez abdesta; sedžda zahvale čini se u trenutku dobivanja radosne vijesti, a ne može čovjek uvijek biti pod abdestom da bi mogao odmah učiniti sedždu zahvale.
11. Sedžda zahvale može se učiniti bez abdesta, nije obaveza okrenuti se prema kibli, niti čovjek mora biti odjeven onako kako je propisano da bude odjeven za namaz.
12. Sedždu zahvale može učiniti žena u stanju hajza i nifasa, pošto je odabrano mišljenje da za ovu vrstu sedžde nije potrebno ispuniti uvjete koji se moraju ispuniti za validnost namaza.
13. Osoba koja sjedi i želi da učini sedždu zahvale može to uraditi bez ustajanja, a ako bi i ustala i učinila sedždu, ne bi pogriješila.
14. Sedžda zahvale može se učiniti bez donošenja tekbira prilikom odlaska na sedždu i prilikom povratka sa sedžde. Ako bi se tekbir i donio, to neće smetati.
15. Prilikom činjenja sedžde zahvale ne uči se ni et-tehijatu, ni salavati, niti se predaje selam.
16. Ne postoji poseban zikr koji se uči na sedždi zahvale, već se može učiti bilo koji zikr i dova kojom se izražava zahvala Allahu na određenoj blagodati.
17. Na sedždi zahvale može se izgovoriti zikr koji se uči na sedždi u namazu, a nakon toga zahvaliti se Allahu na blagodatima zbog kojih se čini sedžda.
18. Nema smetnje učiniti sedždu zahvale u vremenima u kojima je zabranjeno klanjati opću nafilu.
19. Osoba koja putuje u prijevoznom sredstvu: autu, kamionu, autobusu, avionu, i želi da učini sedždu zahvale, može sedždu zahvale učiniti išaretom, poginjući tijelo naprijed onoliko koliko može, kao kada klanja namaz sjedeći.
20. Dozvoljeno je učiniti sedždu zahvale naknadno, ako čovjek u vremenu dobivanja vijesti o nekoj blagodati nije bio u mogućnosti da učini sedždu zahvale.
21. Sedžda zahvale ne čini se u namazu. Veliki broj učenjaka smatrao je pokvarenim namaz u kojem se učini sedžda zahvale. Stoga, sedždu zahvale treba odgoditi i učiniti je nakon namaza.

Preuzeto sa www.minber.ba