Osveta nije slatka

Stanje smirenosti i hladnoće srca je veoma časno za osobu koja ga prepozna i osjeti njegovu slatkoću. To za sobom povlači da se njegovo srce i unutrašnja osjećanja ne brinu o zlu koje je iskusio.

Osim toga, njegovo srce se ne treba zanimati sa time da se osveti za ovo zlo i zadovoljavajući time svoju duše već njegovo srce treba biti prazno i lišeno svega ovoga. On treba spooznati da mir i hladnoća njegova srca i njegovo lišenje svega ovoga, da je to njemu korisnije, prijatnije, zdravije i preporučljivije.

Ovo iz razloga ako se njegovo srce preokupira na bilo kakvu vrstu osvete, ono bi propustilo sve ono što je važnije i bolje za njega. Čineći tako, osoba bi bila obmanuta.Pametna i pronicljiva osoba neće biti zadovoljna sa tim. On bi smatrao sve to kao djela glupe osobe. Kako može biti ikakvo poređenje između smirenosti srca i ispunjenosti njega sa obmanom i zlim mislima, i biti sasvim obuzet sa izvršenjem osvete?

Što se tiče stanja mira i smirenosti-ako se osoba uzdrži od uzvraćanja na zlo sa osvetom, ona će sebe spasiti od svega onoga što je gore od ovoga a ako izvrši osvetu on će zasigurno iskusiti strah.

To iz razloga što osveta sije neprijateljstvo a pametna osoba se nikad ne osjeća sigurnom od svog neprijatelja čak i ako je beznačajan. Mnogo beznačajnih osoba su dovele do pada njegovih glavnih neprijatelja.

Tako ako osoba oprosti i ne poduzme nikakvu osvetu, ako ne uzvrati na ovo zlo, on će spasiti sebe od rođenja neprijatelja ili povećanja neprijateljstva. Njegov oprost, njegova uzdržanost i popuštanje će zasigurno slomiti moć njegovog neprijatelja i odagnati njegov strah-suprotno onome što bi osveta uradila. Iskustvo takođe potvrđuje sve ovo.“

Ibn Kajjim – Medaridž as-Salikin