U veoma opsežnom intervjuu sa novinarom Mirnesom Kovačom za islamske informativne novine „Preporod“ od 05. Maja 2022. godine, uvaženi psihijatar, profesor na medicinskom fakultetu univerziteta u Tuzli, dr. Mevludin Hasanović je nanišanio preko mete i odapeo nekoliko nesretnih i neozbiljnih izjava o Rukji – liječenju Kur’anom, koje se ne smatraju samo izmaklim lapsuzom nakon dugog eglena sa novinarom Preporoda, već su, uzimajući u obzir rang i ulogu cijenjenog doktora, katastrofalno shvatanje islamskog liječenja Kur`anom (Rukje) koje ima utemeljenje u samoj praksi Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem i koje je bilo praksa mnogih alima i imama Ummeta.

 

Iščitavajući njegov zapravo kvalitetan intervju, stekao sam dojam da uvaženi doktor o liječenju Kur’anom ili o Rukji zna zaista samo ono što je rahmetli muftija Muamer Zukorlić jednom prilikom rekao o Rukji a što ne znači da je naš rahmetlija bio u pravu. Poznavajući pozadinu rahmetli muftijinog stava, nisam osjećao potrebu da se javno izjasnim već sam čekao zgodnu priliku da sa rahmetli muftijom prvo izmijenim razmišljanja, ali me je njegova smrt pretekla.
______________________

 

Helem, kao što ima ljekara sa malo znanja, koji završe fakultet preko mita i korupcije, preko veza i vezica, preko poznanstva ili zbog dajdže i amidže, kao što ima hirurga koji u utrobi pacijenta zaborave i zašiju makaze za operaciju, tako ima i onih koji „liječe Kur’anom – Rukjom“ a sami su u potrebi za istom, ili onih koji praktikuju nedozvoljene ili neispravne metode, pričaju nebuloze ili isključuju humanu medicinu u procesima liječenja ljudi od fizičkih i psihičkih oboljenja, ipak se ne može opravdati očigledno generalni stav uvaženog doktora da je šerijatsko liječenje Kur’anom (Rukja) nadriljekarstvo i da su „učači rukje“ maltene kriminalci kojima bi se trebala „pozabaviti država“! Apsurdna je činjenica da je liječenje Kur’anom u mnogim evropskim zemljama dozvoljeno ali bi se, na mig cijenjenog dr. Hasanovića, trebalo zakonski reagirati i sankcionisati mnoge imame, hafize i doktore islamskih nauka jer njihove Rukje koje traju sahat vremena stvaraju neizlječive psihoze kod oboljelih iako Uzvišeni Gospodar kaže da je Kur’an lijek i da smiruje srca, ali im zato navodno pomažu antidepresivi i psihonarkotici koje pacijenti uzimaju, ne sahat, nego decenijama i postanu ovisni roboti iscijeđene psihe i ugašene motorike.

 

Želim spomenuti uvaženom univerzitetskom doktoru da među nama, učačima ispravne šerijatske Rukje ima veoma cijenjenih doktora islamskih nauka, hafiza Kur’ana Časnog, magistara, uspješnih imama pa i inžinjera, koji se po dvije ili tri decenije ističu na polju liječenja Kur’anom, sa desetinama hiljada uspješno tretiranih pacijenata. Naravno, među nama ima i „običnih“ vjernika iz mase, koji dovoljno poznaju Kur’an i ostale, šerijatski važne propise, a kojima je Uzvišeni Allah dao bereket da bi se uopšte mogli baviti misijom liječenja Kur’anom, tj., Rukjom. I mi, kao i doktori medicine, održavamo znanstvene seminare, edukujemo se, učimo od učenih i iskusnih, realno ili online, održavamo skupove, anketiramo pacijente, djelujemo samostalno, u grupama, ili čak u centrima za liječenje Kur’anom.

 

Da li je uvaženom profesoru poznato da je prof. dr. Muharem Štulanović čak napisao udžbenik za studente u kojem se tretira liječenje Kur’anom pri Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću i da im je duhovno liječenje obavezan predmet. Godinama se šalju signali prema IZ BiH, da se zajedničkim naporima pod krovom IZ BiH definiše i odredi liječenje Kur’anom, da se izreknu uslovi i edukuju studenti kako bi se stalo ukraj sihirbaženju i bavljenju crnom magijom koja je toliko prisutna među ljudima da se čak i u Kur’anu spominje na šezdeset mjesta. Nejse, nije uvaženi doktor odgovoran za ove propuste koji su regulisani čak i u mnogim „kršćanskim“ zemljama.
___________________________

 

Radi boljeg razumijevanja, iznosim u cijelosti izjavu uvaženog dr. Hasanovića, a pritom sam sebi dozvolio amaterski osvrt na tendenciju liječenja nematerijalnih duševnih bolesti ljudi za koje nije jednostavno uspostaviti dijagnozu obzirom da psihijatri nisu ljekari internisti koji na osnovu krvne slike ili mokraćnih nalaza mogu posigurno odrediti ličnu kartu bolesti kod oboljelih ljudi.

 

 

PREPOROD: Spomenuli ste problem nadriljekarstva, s kojim ćemo završiti. Dakle, ono se prilično proširilo, pretvorilo se u jednu pomamu i zloupotrebu na svakom koraku?

 

Dr. Hasanović: Ima na internetu stav rahmetli Muamera Zukorlića, koji je rekao: Nema liječenja sihira kako to aktuelno rade s ovim rukjama. Ko su ti učači, gdje su certificirani, od koga imaju potvrdu o etičkoj i znalačkoj vještini. Kome podnose izvještaj za svoj rad. Šta bude sa ljudima kojima to ne pomaže pa idu sljedećem. Umjesto da masovno podučavaju pravilnom učenju Kur’ana i da ljude osposobe da sami uzmu Kur’an, da nauče Kur’an i da ga uče sebi, oni se bave nadrilječništvom, protivzakonitim aktivnostima. Danas imamo poplavu ljudi koji uče rukje. Šta to znači? Neće da nauče čovjeka da sam uči Kur’an. Nego, on mu uči i onda, kao on otjera džine. Uredu je, džin bježi od Kur’ana, ali se vrati ovom čovjeku iz koga je natjeran u bijeg, a vrati mu se sa osvetom: „Što si tražio da se boriš protiv mene“? I onda bude još gore. Nakon potrošenog vremena a uznapredovale duševne bolesti ti pacijenti dođu nama na kliniku, jer su neizliječeni i mi od njih i njihovih porodica saznamo sve šta se dešava, kako, pod kojim okolnostima, koliko sve to košta. Zadaća je države da spriječi nadriljekarstvo bilo kojeg oblika i porijekla.“ (Prof. dr. Mevludin Hasanović)

*   *  *

Mi znamo da je filozofsko – znanstveno pojmanje duše veoma plitko i da je na kratkom štapu. Ono se u suštini nije promijenilo od kamenoga doba čovječanstva; Vjera da postoji besmrtna duša je, navodno, puki produkt čovjekove potrebe za neprolaznošću i ona je centralni dio svih svjetskih religija. Anatomija ili, direktnije, humana medicina, kao znanstvena nauka se bavi isključivo sa istraživanjem i tretiranjem ljudskog tijela, njegovih funkcija, srži sastojaka čovjekovog tijela i njegovih bolesti. Čovjek nema besmrtnu dušu – on je, tehničkim žargonom najkraće kazano, kao kompjuter kada se pokvari: izvuče se kabal iz štekdoze i kompjuter se baci na otpad. Eventualno dobri dijelovi (organi) mogu se iskoristiti za drugi kompjuter (čovjeka).

 

Međutim, ljudska oboljenja se ne svode samo na vidljive bolesti koje se daju brzo i precizno dijagnosticirati poput lomova kostiju, otvorenih rana i sl., već i na nevidljive patnje ljudske psihe, koje nisu mustrirane ili uporedive, uvijek vidljive i opipljive nego su najčešće veoma tajnovite, nedokučive i nemjerljive. Kada, primjerice, majka petoro maloljetne djece doživi saobraćajnu nesrecu, ostane tesko fizički ozlijeđena ili nepokretna, ona fizički boluje ali i psihički pati jer se dug vremenski period ne može brinuti o svojoj maloljetnoj djeci.

 

Psihičke bolesti se ne daju izmjeriti niti odrediti sa medicinskim aparatima, ne mogu se locirati putem ultrašala ili magnetne rezonance, ne mogu se skenirati putem rentgenskog zračenja i često puta duže nastaju i teže prestaju od vidljivih oboljenja tijela. Medicina je sve do nedavno fizička (vidljiva) i psihička (nevidljiva) obljenja i poremećaje separatno i nepovezano tretirala; tek se zadnje dvije decenije uložilo mnogo napora i novaca u istraživanja, sistematska i ciljana anketiranja oboljelih što je dovelo do izuzetnih zapažanja i zaključaka kao i do educiranja pacijenata ali i ljekara o novim saznanjima i činjenicama.

 

Još prije 2000 godina se reklo da je zapravo pogrešno da postoje doktori za tijelo i doktori za dušu kad je jedno sa drugim povezano. Danas postoje fakti i brojke, mnoga istraživanja, anketiranja, laborski nalazi i saznanja koja potvrđuju da su, na primjer, depresije visoki rizik za srčana oboljenja ili diabetes baš kao i pogrešna ishrana ili malo kretanja. To je sve usko povezano jer postoje nove brojke i studiozna istraživanja, čak većih grupa ljudi, različitih životnih dobi. Negdje sam pročitao da je 15% pacijenata koji su umrli od srčanih bolesti, imalo depresije; eh, sada se postavlja pitanje, jesu li depresije izazvale srčanu bolest ili obrnuto. Ovo je stara diskusija koja kulira u naučnim krugovima: šta je starije – kokoš ili jaje!?

 

Danas znamo, jer se može istražiti, ustanoviti i napose dokazati šta se dešava u mozgu oboljelih osoba, da su ove bolesti jako usko povezane jedna sa drugom i da je ustvari ekstremno nevjerovatno da one nisu u vezi jedna sa drugom. Teška tjelesna oboljenja povlače za sobom ne samo običnu tugu već mogu, iz brige za zdravljem, izazvati depresije koje jako djeluju na metabolizam čovjeka i na cijelog čovjeka, što opet prouzrokuje atake na hormone, na protok kiseonika kroz tijelo, izmjenu tvari i na hormone stresa.

 

Depresija je čisti stres a ko ima depresivna oboljenja, taj stoji pod vječitim naponom i živi sa konstantnim stresom. Ovo se odražava na protok krvi, krvni sudovi se mijenjaju i dolazi do rizika srčanih oboljenja. Kratko kazano, stres mijenja tjelesne funkcije, negativno djeluje na njih i povećava rizik različitih oboljenja. Kada je čovjek u stresu, mijenjaju se mnoge tjelesne aktivnosti a šećer u krvi je primjerice nešto što treba i mora reagirati u stresnim situacijama jer povišen šećer u krvi daje čovjeku veću snagu da savladava stresne situacije, npr., da u opasnoj situaciji „nadljudskom snagom“ pobjegne od neprijatelja u borbi za goli život što odmah upućuje na povezanost šećera u krvi i krvnog pritiska.

 

Nejse, povezanost i paralele različitih stresnih situacija i fizičkih oboljenja rezultirali su drugačijim i detaljnijim pristupima i metodama zajedničkog i istovremenog liječenja bolesti i poduzimanja preventivnog liječenja, tj., pravovremenog prepoznavanja simptoma bolesti prije njenog nastajanja.
______

 

Eh, ovdje je velika kvaka! Medicina ne vjeruje da čovjek ima dušu, nešto amaterijalno i duhovno ali je iznjedrila sestrinske grane koje duhovne bolesti duše liječe SAMO i JEDINO sa itekako opipljivom i vidljivom hemijem u formi psihonarkotika, antidepresiva, kortizona i sl., bez Božije Riječi i Kur’ana koji je lijek za srce i dušu. Lično imam iskrena, širokogrudna i plodna prijateljstva sa mnogim ljekarima medicine među kojima su internisti, hirurzi, psiholozi, psihijatri i drugi te se međusobno upotpunjujemo, mijenjamo iskustva pa čak preporučujemo jedni drugima i pacijente ako zato postoji potreba i bolja šansa za oboljelog.

 

Mislim da bi ljekari a posebno “duhovni ljekari” kao psihijatri i psiholozi, ako su Muslimani i vjernici, definitivno trebali u svoje educiranje a potom i tretiranje pacijenata morali uvrstiti i ovu komponentu kur’anskog liječenja fizičkih i psihičkih oboljenja. Siguran sam da bi ogromno znanje i rad našega uvaženog prof. dr. Hasanovića dobilo posebnu dimenziju razumijevanja psihičkih bolesti. Takvi ljekari su bereket za zdravstvo i za pacijente. Rado bih se složio da cijenjeni doktor ali i svi drugi prisustvuju nekolicini tretmana liječenja Kur’anom kod iskusnih i ispravnih učača Rukje.

 

Nema monopola u znanju niti u ispravnom liječenju niti se ta misija može prigrabiti samo za sebe! Ovim mislim na psihijatriju, psihoterapiju, neuropsihijatriju i psihologiju. Farmacijska industrija je jedna od pet najjačih industrija svijeta a antidepresivi sa, često puta, katastrofalnim nuspojavama se bolje prodaju nego baklava u Istanbulu. Nerijetko je slučaj da oboljeli decenijama konzumiraju antidepresive koji jesu sve drugo, samo ne lijek; oni su zapravo mnogim pacijentima omča oko vrata koju zbog postajanja ovisnosti samo rijetki skinu sa svoje glave.
______________

 

 

DEJSTVO: Povećava sliku serotonina u mozgu; to je hormon koji utiče na raspoloženje a manjak serotonina izaziva po pravilu depresije, agresije i strahove.

NUSPOJAVE: MUČNINE, SRČANE ARITMIJE, PROLJEV, POVRAĆANJE, NESANICA, POSPANOST, MANTANJE, POJAČANO ZNOJENJE, GUBITAK APETITA, UMOR, TEMPERATURA, ORGAZAM I EJAKULACIJA U SNU, PROBLEMI SA POTENCIJOM.

Navodno, tokom vremena sve ove nuspojave nestaju bez ikakvih posljedica po pacijente.

 

DEJSTVO: Antidepresiv i sredstvo za smirenje. Slično kao i CIPRALEX diže nivo serotonina u mozgu. Osim toga ublažava određene funkcije pojedinih receptora koji su odgovorni za nesanicu, strahove, psihomotorične nemire i seksualne funkcije.

NUSPOJAVE: MUČNINA I PROLJEV, GUBITAK KILAŽE, UBRZAN ILI USPOREN PULS, NIZAK KRVNI PRITISAK, OBLIJEVI VRUĆINE, OSIP KOŽE, GLAVOBOLJA, NESANICA, DEKONCENTRISANOST, DRHTANJE, GRČEVI, IZGUBLJENOST, POSPANOST, SLABOST I OBUZETOST.

 

DEJSTVO: Diže nivo serotonina u mozgu slično kao i CIPRALEX i TRITTICO a i sam djeluje direktno na serotonin receptore. Uzima se i kao psihoterapija kod smetnji sa hranom.

NUSPOJAVE: NAJČEŠĆE NUSPOJAVE SU MUČNINE, NESANICA, UMOR, ISCRPLJENOST, GUBITAK APETITA, STRAHOVI, NERVOZA, NEMOĆ I DRHTANJE.

 

DEJSTVO: Isto diže nivo serotonina u mozgu a propisuje se kod napada panike i različitih fobija i strahova.

NUSPOJAVE: OVAJ MEDIKAMENT SE ISTO DOBIVA SAMO NA RECEPT A IZAZIVA, IZMEĐU OSTALOG, MUČNINE, PROLJEV, GLAVOBOLJU, NESANICU KAO I SEKSUALNE SMETNJE.

 

DEJSTVO: Pospješuje produkciju noradrenalina i serotonina, ali ovo zadnje nije dokazano. Ne djeluje samo antidepresivno već i smirujuće. Ovo je jedini medikament na ovoj listi koji nije MAO inhibirator (Monoaminooxidase).

 

NUSPOJAVE: NAJČEŠĆE NUSPOJAVE SU UMOR I POVEĆANJE APETITA I KOLESTERINA A UZROKUJE I TRNCE I ČUPANJE U NOGAMA

 

Fuad A. Seferagić
Spirit Medical München