Ovako sam zavoljela hidžab

Moje vlastito iskustvo s nošenjem hidžaba došlo je prije nego što sam prešla na islam. Gotovo godinu dana prije nego što sam prihvatila islam kao svoju vjeru, proučavala sam ga i učila o njegovim načelima i karakteristikama. Naravno, budući da sam žena, posebno su me zanimala pitanja usmjerena na žene. S obzirom da je hidžab vrlo vidljiv vjerski simbol, bila sam posebno zaintrigirana njegovom svrhom i ubrzo sam postala fasciniran ženama koje su ga nosile.

Kako je moje proučavanje islama napredovalo, počela sam lutati i pregledati islamske knjižare gdje su se na policama nizali Kur’ani, zajedno sa zbirkama hadisa i priča o Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim drugovima. Nakon pregledanih polica moju pažnju je privukao izlog sa haljinama i maramama za pokrivene žene i konačno sam smogla snage da kupim moju prvu maramu. Sjećam se kada sam je prvi put stavila. Bilo je to jednostavna jednodijelna marama. Ništa zamršenije ne bi bilo dobro za prvi put pa sam odlučila početi sa jednostavnijim modelom.

Međutim, dogodilo se nešto čudno kada sam prvi put stavila na glavu taj nedužni komad zelenog materijala, ugledala sam sebe u ogledalu, bila sam zaprepaštena onim što sam vidjela i brzo – možda malo previše nasilno nego što je bilo potrebno – strgnula sam to s glave. Osim što sebe vidim na potpuno drugačiji i nepoznat način, ne sumnjam da su negativni stereotipi i slike žena odjevenih u hidžab koje se tako često viđaju i prikazuju u medijima potaknule moj drastičan i buran odgovor na moju pokrivenu glavu. Kako su mjeseci odmicali, nisam našla priliku da obučem svoju novu maramu, ali sam nastavila učiti o islami i time bila zadovoljna.

Međutim, kako se pokazalo, na kraju mi ​​nije trebala posebna prilika da stavim maramu. Umjesto toga, bila je to puka znatiželja, koja me konačno nagovorila da joj dam drugu priliku. Kako bih sebi olakšala tu promjenu, odlučila sam se vratiti u butik i kupiti nešto po mom ukusu. Uspjela sam pronaći nekoliko načina pokrivanja koji mi se sviđaju i počela sam ih praktikovati na mjestima gdje sam se osjećala ugodno i gdje nisu sve očili bile usmjerene ka meni. Vjerujem da su mi ovi mali koraci, koje sam činila prije mog zvaničnog prelaska na islam, olakšali to da sam odmah nakon izgovaranja šehadeta počela stalno nositi maramu.

Sjećam se kada sam prvi put otišla na posao sa mojim novim dodatkom – mojom maramom. Bila sam jako nervozna, ali moje kolege su reagovali krajnje ljubazno i odnosili su se s poštovanjem prema meni. Nikad me nisu ismijavali niti su me javno posramili pred drugima. Znam da je to moja blagodat i molim Gospodara da isto podari svakoj sestri koja je krenula putem hidžaba. Sada, nakon devet godina nošenja hidžaba, isprobala sam razne načine pokrivanja marame i kada se pogledam u ogledalo više nemam potrebu da je strgnem s glave, postala je dio mene.

Izvor: aboutislam.net