Ne znam zašto toliko ljudi stvaraju paniku što nekoliko dana nisu izlazili iz kuće onako kako su činili prije?

Zar je toliko loše biti u svojoj kući i uživati u blagodatima kojima nas je Allah Uzvišeni obasuo?

Sve mi se čini da je problem u nedovoljno vjerovanja (imana) kod čovjeka, ali i njegovo narušeno psihološko stanje…

 

Lijek je da se čovjek organizuje u svojoj kući, da ima određeni raspored kad šta da uradi, da ne bude sve spontano jer će takvim osobama ta rutina dosaditi, nisu navikli na to.

Prijedlozi:

– kvalitetno provesti vrijeme sa porodicom: igre, zabava i ucenje sa djecom, a takođe poboljšavanje bračne veze sa supružnikom na različite načine,

– učenje Kur’ana polahko, pažljivo sa prijevodom, a još bolje uz komentar Tefsir Ibn Kesira,

– obavljanje svih obaveznih i dobrovoljnih namaza sa smirenošću, bez žurbe,

– čitanje knjige, ne kažem postova na FB i sl. društvenim mrežama jer to nema intenzitet kao knjiga,

– fizička rekreativna aktivnost u kući, shodno stanju i mogućnostima,

– pomoć supružniku/roditeljima u kućnim poslovima,

– odvojiti posebno vrijeme za spominjanje Allaha Uzvišenog (zikr), za dovu Njemu da nas spasi ovih iskusenja i podari dobro na oba svijeta, za razmišljanje o postojanju na ovom svijetu: svrsi, putovanju ka vječnom boravištu, o cilju i kraju svega…

I svako još može dodati neku svoju pozitivnu zanimaciju.

Smanjiti praćenje negativnih vijesti, a posebno preko društvenih mreža. Mnogo je neprovjereno i loše psihički djeluje na nestabilne ljude.

Zadovoljiti se spoznajom u općem smislu, da zna čovjek o čemu se radi, kako se zaštiti i kako reagovati u kriznim trenucima.

Na kraju, osloniti se na Allaha, našeg Gospodara, u svim situacijama, doviti i bez posebne panike uživati u životu.

(Status je od prošle godine, ali vrijedi i sada)