Brat Ašraf (Arno) je bivši hrišćanin, sin pastora, koji je prihvatio islam nakon što je pročitao cijeli Kur’an koji mu je dala njegova majka. Čitao je Kur’an s namjerom da se uključi u debate sa muslimanima, ali kako je vrijeme odmicalo, otkrio je da je Kur’an božanska riječ Allaha (Boga). Njegova cijela priča je u nastavku:

 

Zovem se Ašraf Arno, moje ime je svjedočanstvo moje istorije koja je protkana zamršenom pričom o preobraćenju. Dozvolite mi da sa vama podijelim kratku prošlost svega ovoga.  Rođen sam i odrastao u hrišćanskoj porodici kao Arno. Moja majka je bila prelijepa pjevačica, a moj otac pastor naše crkve. Od ranog djetinjstva ovo ime se njegovalo kroz vjerske priče o Abrahamu i njegovim sinovima, do Noe na njegovom brodu i Samsona sa njegovom izuzetnom snagom. 

 

Kada sam došao u tinejdžerske godine, susreo sam se sa gorućom željom da krenem očevim stopama i postanem vjerski vođa. Stoga sam se posvetio ovom cilju i ubrzo stekao platformu na kojoj sam mogao podijeliti svoju ljubav prema Bogu i onome u šta sam vjerovao da je Njegovo neokaljano otkrivenje. U svojim ranim 20-im našao sam se na vodećim pozicijama u svojoj crkvi. Kako je moja nezavisnost rasla, i vjerska sloboda je postajala sve jača. Počeo sam da postavljam pitanja koja su često ostajala bez odgovora.

 

Moja majka je počela čitati Kur’an zbog poslovnog odnosa koji ju je doveo do ovog otkrića. Međutim, zbog svog religioznog položaja, doveo sam u pitanje njenu želju za dodatnim znanjem i osporio njenu potragu. Tada sam odlučio da trebam proširiti svoj domet i preispitati šta želim postati jer je potraga za očevim stopama jenjavala. Ova želja da ponovo otkrijem sebe navela me je da počnem raditi za Royal Caribbean Cruises u inostranstvu. 

 

Prije nego što sam krenuo na let, majka me je zagrila i izgovarala molitvu svom “novom” Bogu po imenu Allah. Zamolila je ovog Allaha da “pošalje velikog meleka” sa mnom, da me zaštiti i uputi. Na početku ovog putovanja ubrzo sam otkrio da mi je majka ostavila više od same molitve – ostavila mi je kopiju Kur’ana u torbi.  Na prvoj stranici napisala mi je da trebam ovo pročitati i da će mi to omogućiti da raspravljam protiv muslimanskih učenjaka ako mi se pruži takva prilika. Tako sam se, sa ljubavlju koju gajim prema svojoj majci, posvetio čitanju jedne stranice svake večeri, i tako se jedna stranica pretvorila u dvije, dvije u tri i ubrzo sam sebe zatekao kako završavam Kur’an od korice do korice. Sa ovim uvodom počela je moja duhovna bitka, bitka u kojoj su moj život, moje srce i duša bili rastrgani.

 

Rastrojen između sebe i svega u šta vjerujem, osjećao sam se prazno, a ipak, znao sam da sam upravo tamo gdje trebam biti. Osjećao sam se izdano od strane mojih vjerskih vođa, a ipak sam znao da me sada nešto drugo vodi. Osećao sam se kao da ne poznajem Boga, a ipak sam znao da je On pored mene.

 

Nakon što sam završio Kur’an, nakon priča o svim poslanicima koje sam usvojio još od djetinjstva, i nakon poruke Isusa Hrista iz ove objave, vratio sam se Bibliji. Započeo sam analizu Tore i Evanđelja u odnosu na Kur’an. Ono što sam ubrzo otkrio je da postoji više kohezije između ovih otkrivenja nego što postoje razdvajanja. Temelj Kur’ana, da postoji samo jedan Bog, odjekuje kroz Mojsija u Ponovljenom zakonu 6:4; „Čuj, Izraele, Gospod, Bog naš, je jedan“. Ovo odjekuje i kroz Isusa Hrista, potvrđujući ono što je prije i posle njega, u Marku 12:29: “Prva zapovjest od svih: Čuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini.”

 

Konceptu da ne postoji ništa slično Bogu koji je projektovan u Izlasku 20:3-5, kao nikakva sličnost na nebesima iznad ili na zemlji ispod, je potvrđena od strane Isusa Hrista kada kaže svojim sledbenicima i farizejima; „glas Božiji nikada niste čuli, niti ste videli Njegov oblik“ (Jovan 5:37).  Bio sam zapanjen ovim istinama od Boga. Kao da sam čitao novu knjigu! Ovdje je počelo moje putovanje, pa sam dao svoje svjedočenje vjere: da postoji samo jedan istinski Bog, a Muhamed je Njegov posljednji poslanik.