Pet novih pitanja i odgovora

1. Post i zdravstveni problemi

PITANJE: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Dragi moj brate, pitanje glasi: “Osoba koja nije u stanju da posti (ramazanski post) tj. zdravstveno je ugrozena zbog nedostatka tekucine, nesvjestica, problema s probavom (odnosno potpuno začepljenje itd.), ali je uspjela da naposti svaki dan kad je dan bio kraći i lakše je naravno postiti. Šta sad da se uradi? Ramazan se…

polako blizi, i u nadi da se bude živo i zdravo, šta ta osoba treba da uradi? Da li da plati siromahu obrok za svaki dan posta, ili da naposti kad je u mogućnosti (zimski period, kraci dani) ako se bude živo i zdravo, ili nešto treće, ili možda obadvoje gore navedeno? Doktorova preporuka prošli ramazan bila je da ne posti, jer joj je potrebna tekućina da bi se problemi ograničili na normalu, jer bez hrane i nekako se može, al’ kad je tekućina u pitanju, onda se s tim nije igrati. Mozda je potrebno napomenuti da se osobi bliži 60-ta godina. Hvala unaprijed.

ODGOVOR:

Ve alejkumus-selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!

Zahvala pripada Allahu. Na osnovu stanja kojeg ste spomenuli i doktorove preporuke (pod uslovom da je pouzdan i stručan), dragi brate, niste obavezni da postite u ramazanu ako to niste u stanju da zravstveno podnesete ili se bojite pogoršanja zdravlja, nego ste obavezni te dane napostiti kada budete u mogućnosti, prije idućeg ramazana, inšallahu te’ala.

Dokaz za to su Allahove, dželle še’nuh, riječi: “Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite,…” (Prijevod značenja, El-Bekare, 185)

Tj. dane koje ne budete postili radi bolesti (u vašem slučaju cijeli mjesec) napostit ćete kada budete mogli. Postit ćete onako kako budete u stanju. Niste obavezni te dane napostiti uzastopno (kao što se posti u ramazanu) i nema smetnje da pravite veće vremenske prekide. Time ste uradili ono što Allah, azze ve dželle, zahtjeva od Vas i ne snosite nikakav teret, niti odgovornosti, niti ste grješni.

Allah je rekao: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…” (Prijevod značenja, El-Bekare, 286) Naprotiv, biće te nagrađeni za vaš nijjet (namjeru) i imate potpunu nagradu kao kada bi postili u ramazanu, s tim da vas savjetujemo da iskoristite ramazan za druge vrste ibadeta, kao izučavanje korisnog znanja, noćni namaz (teravija), učenje Kur’ana, dobrovoljna i obavezna sadaka, pripremanje iftara za postače, spajanje rodbinskih veza i sl.

Što se tiče hranjenja siromaha, to niste obavezni, nego je taj propis vezan za djedove i nene koji više nisu u stanju da poste i za bolesnike koji ne mogu ili ne smiju da poste a ne nadaju se ozdravljenju. A Vi ste, hvala Allahu, za sada u stanju te dane naposti kada su kraći, u zimskom periodu, i to je ono što ste obavezni.

Molimo Allaha, azze ve dželle, da Vam olakša vaše iskušenje, nagradi Vas za sabur (stpljenje) i da nas sve zajedno poživi na dobročinstvu i bogobojaznosti. Molimo Ga, Uzvišenog, da nas, iz Svoje velike blagodati, počasti dočekom mjeseca ramazana i olakša nam u njemu činjenje ibadeta, primi naše dove i ukabuli dobra djela. Amin!Allah, dželle še’nuh, najbolje zna.

Amir I. Smajić
Medina, 10. 08. 1433 h. g.
__________________________________________

2. Steta od sihra

PITANJE:

Selam alejkum!

Udata sam iposle tri godine braka sam zatrudnila. Zadesilo se, da se nadjem u jednoj situaciji, koja mi neda mira. Bili smo u BiH, i u kuči kojoj smo boravili se jelo i kafa se je spremala naučenom vodom – dolučenoj osobi, valjda?? Ja, ko i po običaju sam učila Bismilu, ali me zanima dali to može štetiti nama kojim ta voda nije bila namjenjena. Hvala Allahu rodila sam sina, živ i zdrav, po Njegovoj volji, ali ipak umeni ima straha dali je to za njega u nekom slučaju štetno? I kako postupati osobom koja ide tim hodžama što to rade?

ODGOVOR:

Ve alejkumuselam.

Ukoliko se misli pod naučena voda, da je na nju naučen Kur`an ili dove iz vjerodostojnog sunneta našeg Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, onda nema potrebe za strah jer u tome nema nikakave štete.

A ukoliko se misli da je naučeno na vodu nešto drugo mimo toga, isto tako se ne treba bojati jer sihir i njemu slično nemože našteti osim sa dopuštom Allaha: “i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!” (Sure Bekare, ajet 102 )

I On će, ako bog da, zaštiti Svoje robove: ”Allah je zaista na strani onih koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.”( Sura Nahl, ajet 128)

S tim da se musliman treba čuvati osoba koji se bave pomenutim stvarima i ne treba piti i jesti ono zašto postoji sumnja, a također treba pojasniti osobama koje odlaze kod sihirbaza i njima sličnim osobama da je to vrlo opasno i da zavisno od ubjeđenja osobe i motiva odlazka kod sihirbaha zavisi i njihov propis i da postoji mogućnost da na taj način postane nevjernik.

Mr. Osman Smajlovic
________________________________________

3. Kada pada zadnja trecina noci

PITANJE:

Selam alejkum.

Moje pitanje je uvezi nocnog namaza. Kada pada zadnja trecina noci? Da li ja grijesim ako ustanem 30 minuta prije sabah namaza da klanjam nocni namaz?

ODGOVOR:

Ve alejkumuselam.

Molim Uzvisenog Allah da Vas obilato nagradi za vasu brigu za nocni namaz i takoder sto ga tezite obaviti u najbolje vrijeme kada silazi Uzviseni Allah, kako to njemu prilici, na nebesa dunjaluka kako bi uslisao dove svojih robova.

Najprakticnije je da izracunate vrijeme zadnje trecine noci, tako sto cete vrijeme od jacije namaza do sabah namaza podijeliti na tri dijela i zadnji dio je zadnja trecina noci. I vi ne grijesite ako ustanete 30 minuta prija sabah namaza. Allah da vam olaksa nocni namaz i upise ga u vasa dobra djela. Allah najbolje zna.

Mr. Osman Smajlovic
__________________________________

4. Minđuše – ilahije sa muzikom

PITANJE:

Da li je dozvoljeno ženi imat više minđuša na uhu ili ne? Da li je haram slušati ilahije sa muzikom?

ODGOVOR:

Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

Što se tiče minđuša, nije nam poznato da postoji dokaz koji to zabranjuje, u osnovi, tako da nema smetnje, a Allah, dželle še’nuh, najbolje zna.(Vidi: Zinetul-mer’etil-muslime od šejha Abdullaha el-Fevzana, str. 71-72)

A što se tiče slušanja ilahija sa muzikom, nema sumnje da ulazi u opštu zbranu slušanja muzike i muzičkih instrumenata. Činjenica da je tekst pjesme “ispravan” ne čini dozvoljenim slušanje muzičkih instrumenata, isto što i čista posuda ne čini alkohol dozvoljenim ako se iz nje pije. Naprotiv, slušanje ilahija sa muzikom možda je i gore nego slučanje uobičajne muzike, zato što je obična muzika – samo grijeh, dok je “pobožna” muzika – i grijeh a i novotarija u vjeri, jer oni koji je slušaju smatraju da čine dobro djelo i da ih ta muzika podsjeća na ahiret i sl.

Abdur-Rahman b. Ganm el-Eš’ari, rahimehullah, rekao je: “Pričao mi je Ebu-Amir, ili Ebu-Malik el-Eš’ari, radijallahu anhu, – tako mi Allaha, nije mi slagao – da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘U mome ummetu bit će onih koji dozvoljavaju nezakonit spolni odnos, svilu, vino i muzičke instrumente; penjat će se svijet na visoka brda; dolazit će im čobanin sa stokom; navraćat će kod njih siromah radi svoje potrebe, a oni će mu govoriti: ‘Dođi sutra!’ Allah će ih iznenada noću uništiti, i brdo na njih svaliti, a druge će pretvoriti u majmune i svinje do Dana sudnjega.‘” Hadis je zabilježio Imam Buhari u Sahihu (5590).

Oko vjerodostojnosti ovog hadisa vodile su se određene polemike, ali, bez imalo sumnje on je sahih – vjerodostojan i njegov lanac prenosilaca je spojen, i to je stav kojeg je zastupala izrazita većina hadiskih stručnjaka. Dovoljno je što ga je vođa pravovjernih u hadisu Imam Ebu Abdillah Muhammed b. Isma’il el-Buhari, rahimehullah, smatrao vjerodostojnim i zabilježio u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa “El-Džamius-sahih”, koja je najvjerodostojnija knjiga nakon Kur’ana pod nebeskim svodom.

Spomenuti hadis – pored mnoštva drugih dokaza – je jasan i dovoljan dokaz da je zabranjeno slušati muziku, za onoga koji traži istinu i slijedi uputu, dok, onaj koji slijedi strasti i bespravno raspravlja, takvom mnoštvo dokaza ne koristi. Allah, azze ve dželle, najbolje zna.

Amir I. Smajić
Medina, 16. ša’ban 1433 h. g.
_________________________________________________

5. Kome idu djeca nakon ponovne majčine udaje

PITANJE:

Es selamu alejkum.

Imam jedno pitenje u vezi djece. Kome pripadaju posto se zena preuda, A ima tri cerke iz prethodnog braka? otac hoce djecu tvrdeci da mu pripadaju zenska djeca po Islamu? djeca imaju 3, 6 i 7 godina i zive u Austriji svi… a i da napomenem i da se otac od djece ponovo ozenio, a i majka preudala.

ODGOVOR:

We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu!

Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

A) Na samom početku neophodno je ukazati na važnost odgoja djece i brige o njima, svejedno radilo se o rastavljenim roditeljima ili ne, i svejedno da li brigu o odgoju djece vodili roditelji ili neko drugi. Djetetovo pravo je da ga neko čuva i brine se o njemu – jer se ono ne može samo o sebi brinuti-, da se odgaja i tjelesno i duhovno, da mu se čini sve što koristi njegovom tijelu i njegovom razumu (srcu, duši) od: hranjenja, kupanja, čišćenja, vođenja brige o njegovom redovnom spavanju i svim njegovim uobičajenim potrebama i zahtjevima, vođenja brige o njegovom vjerskom odgoju; kao i da se štiti od svega što mu šteti i prijeti njegovom zdravlju, životu i njegovoj vjeri.

Ovo je osnova u koju se mora prvo gledati, pa, onaj roditelj koji je u mogućnosti da se na ovakav način brine o djetetu, njemu se i prepušta briga o djetetu, svejedno bili roditelji zajedno u braku ili ne. Dakle, ukoliko dođe do rastave braka među supružnicima koji imaju zajedno djecu i ta djeca budu dodijeljena jednom roditelju, tada se gleda je li taj roditelj u mogućnosti da na ispravan način odgaja svoju djecu.

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Znaj da se u ovim pitanjima prije svega gleda dječija korist, pa, ukoliko dijete ode s jednim roditeljem ili ostane kod drugog roditelja i u tome bude šteta za dječiju vjeru i dunjaluk, tada se dijete ne ostavlja kod njega, onoga koji ga ne zna čuvati, štititi i doprinositi njegovoj koristi, jer je osnovni cilj dječijeg odgoja: zaštita od svega što mu može nauditi i ostvarivanje svega što mu koristi.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’a, 13/545.)

Osoba koja preuzme brigu o djetetu, takođe, mora ispunjavati sljedeće uslove:

1) da je takva osoba musliman jer se ne prepušta briga nemuslimanu nad muslimanom;
2) da je punoljetna i umno sposobna, razumna;
3) da je čedna i čestita, pravedna i bogobojazna, tj. da se ima povjerenja u dotičnu osobu kada je u pitanju njena vjera i briga za dijete;

4) da je osoba fizički i materijalno sposobna za ispunjavanje djetetovih potreba i zahtijeva; pa se odgoj djeteta ne može prepustiti starijoj oronuloj osobi, ili slijepoj i gluhoj osobi, ili mnogo siromašnoj osobi koja bi djetetov imetak koristila za svoje potrebe, ili osobi koja je zauzeta i preopterećena svojim poslovima, jer u svim tim slučajevima dijete će biti izloženo šteti i gubitku osnovnih prava;

5) da odgajatelj ne boluje od prelaznih bolesti;
6) da je slobodna a ne rob.
Detaljnije za spomenute uvjete odgajatelja djeteta vratiti se na sljedeća djela: Mugni-l-muhtadž, 3/454-456; Medžmu’u, 17/161-162; Keššafu-l-kina’a, 3/328; Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/556-557 i 3/564-565; El-Beda’iu-s-Sana’ia, 4/42; El-fetava el-hindijje; 1/542; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/454 i 2/528-529; El-Muhalla, 1/323-324; Zadu-l-me’ad, 4/133.

B) Zatim, ukoliko dođe do rastave braka, svejedno radilo se o muškoj ili ženskoj djeci, oni koji imaju najveće pravo na njihov odgoj jesu majke. Imam El-Kasani, rahimehullahu te’ala, – hanefijski učenjak – pojašnjavajući zbog čega briga o djeci pripada ženama kaže: „… jer su one osjećajnije, blaže i bolje u odgoju djeteta.“ (El-Beda’iu-s-Sana’ia, 4/41.)

U „Mugni-l-muhtadžu“ (3/452) kod šafijskih učenjaka stoji: „Izdržavanje djeteta jedan je vid starateljstva i vlasti. Međutim, što se tiče odgoja, ove zadaće dostojnije su žene jer su one osjećajnije, sigurnije i strpljivije u odgajanju djeteta, kao i to da one provode više vremena uz dijete.“

Dakle, ako dođe do razvoda braka, pravo na odgoj djeteta sve do godina raspoznavanja, tj. sve do 7. godine pripada majci – ako je ona u mogućnosti da se brine o djetetu na gore spomenuti način – i tako ostaje sve dok se ne uda za drugog čovjeka, stranog tom djetetu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi ženi koju je njen muž razveo i htio da je odvoji od njenog djeteta: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete), sve dok se ne udaš.“ (Hadis prenosi Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma a bilježe ga: Ahmed, 6707; Ebu Davud, 2276; Hakim, 2/207 i ocjenjuje ga vjerodostojnim s čime se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim u Irva’ul-galilu pod brojem 2187; a Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, vjerodostojnim u Iršadu-l-fekihu, 2/250.)

C) Nakon 7. godine muškom djetetu se daje na izbor da izabere kod koga će dijete da bude, tj. ko će dalje voditi brigu o njegovom odgoju: da li i dalje majka ili će nakon toga odabrati oca. Ovaj propis uzima se iz riječi zbog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Dječače, ovo je tvoj otac i ovo je tvoja majka, pa uzmi koga hoćeš za ruku“. Dijete se prihvatilo majčine ruke i ona je otišla s njim. (Ahmed, 2/246; Ebu Davud, 2277; Tirmizi, 1375 i kaže da je hadis hasen-sahih; Hakim, 4/97 i kaže da je hadis vjerodostojan a s njim se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Irva’ul-galilu, 2192.)

Što se tiče djevojčice, kćerke, kod koga biva nakon svoje 7. godine, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:

Imam Šafija, rahimehullahu te’ala, stava je da se i djevojčici daje izbor da izabere jednog od dva roditelja.

Imam Ebu Hanife, rahimehullahu te’ala, stava je da djevojčica ostaje kod majke sve dok ne dobije prvu menstruaciju ili dok se ne uda.

Imam Malik, rahimehullahu te’ala, stava je da je majka najpreča na odgoj svoje kćerke sve dok se kćerka ne uda i ima odnos sa svojim mužem.

Imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, stava je da je otac nakon 7. godine najpreči da odgoj svoje kćerke.

Detaljnije pogledati u djelu El-Mevsu’atu el-fikhijje, 17/314-317.
S obzirom da ne postoji jasan i vjerodostojan tekst u sunnetu koji po pitanju djevojčice presuđuje kod koga će ona biti nakon svoje 7. Godine, ovo pitanje se vraća šerijatskom kadiji da on odluči – nakon što provjeri sve uvjete odgajatelja – kod koga će djevojčica ostati.

D) Ukoliko se majka ponovo uda, za drugog muškarca, tada majka gubi pravo na odgoj svoje djece i njihovog boravka kod nje, kako je prethodilo u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete), sve dok se ne udaš.“

Ibnu-l-Munziri, rahimehullahu te’ala, spominje idžma’a-konsenzus islamskih učenjaka da majka svojom udajom za drugog muškarca gubi pravo na odgoj svoje djece. Rekao je: „Islamski učenjaci su jednoglasnog mišljenja da ukoliko se supružnici rastave a ostane dijete iz njihovog braka, da je majka najpreča tog djeteta sve dok se ne uda. I jednoglasnog su mišljenja da majka nema pravo na svoje dijete ako se uda.“ (Vidjeti: Ibnu-l-Munzir, El-Idžma’a, pod stavkama: 392 i 393.)

Kome idu djeca nakon što se njihova majka uda za drugog muškarca, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:

a) Džumhur-većina islamskih učenjaka je stava da, ukoliko se majka ponovo uda za drugog muškarca, djeca idu majčinoj majci, dakle neni s majčine strane.

b) Šejhu-l-islam Ibnu Tejmijje i njegov učenik Ibnu-l-Kajjim, rahmetullahi alejhima, stava su da u ovom slučaju djeca idu ocu jer je on svojoj djeci bliži od njihove nene ili tetke s majčine strane. (Vidjeti: Medžmu’u-l-fetava, 34/123.)

Razlog postojećeg razilaženja među islamskim učenjacima jeste nepostojanje šerijatskog – jasnog i vjerodostojnog – teksta koji presuđuje u ovom pitanju, stoga, Allah najbolje zna, preče je da djeca – ukoliko se majka uda za drugog muškarca – pređu kod svoga oca i da on preuzme brigu o njihovom odgoju, svakako ukoliko zadovoljava gore spomenute uvjete odgajatelja, ukoliko će doprinositi dunjalučkoj i ahiretskoj koristi svoje djece i maksimalno odagnavati od njih štetu, koliko je doista u mogućnosti!

Treba napomenuti da se roditelji – iako su rastavljeni – pobrinu oko svoje djece, da vode računa o njihovom odgoju u budućnosti, da ne dozvole da spor kome će djeca pripasti ostavi traga na djecu i to bude razlog zapostavljanja njihovog odgoja ili javljanja kod djece mržnje prema jednom od roditelja zbog toga. Ako roditelji – iz određenih razloga – nisu mogli imati miran i sretan život, neka ne dozvole da svojom sebičnosti, inatom, neznanjem i strastima upropaste i život nedužne dječice.

Kažem ove riječi i molim Uzvišenog Allaha da mene i Vas učini postojanim na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne susretnemo, On Zadovoljan nama kao Svojim robovima i mi zadovoljni Njime kao svojim Gospodarem! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.