Pet novih pitanja i odgovora

1. Upucivanje dove za osobu koja je na smrtnoj postelji primila islam

PITANJE: Majka jednog momka bila je pravoslavka koja je potkraj života oboljela od raka. U tom periodu taj se momak posvetio vjeri, počeo je klanjati i prakticirati druge propise islama. Njegovoj majci, koja je tad bila na samrtnoj postelji, to je predstavljalo veliko zadovoljstvo. I prije nego što će umrijeti, često je izgovarala šehadet, učila razne dove čitajući zbirku dova “Hisnul-muslim”, a zanijekala je pravoslavnu vjeru, na kojoj je dotad bila, rekavši da je pravoslavlje pogrešna vjera; govorila je da je islam najbolja vjera. Nakon smrti sahranjena je kao ateistkinja. Je li dozvoljeno doviti za nju?

ODGOVOR: Islam je blagodat koju Plemeniti Allah daje onome kome On hoće, a uskraćuje kome hoće. Čovjek ne može nikoga uputiti, makar to silno želio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mogao uputiti Ebu Taliba, svog amidžu koji ga je branio i pomagao. Allah je rekao: “Ti, doista ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće…” (El-Kasas, 56). El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: “Pedeset i šesti ajet sure El-Kasas obavljen je povodom Ebu Taliba, i to nakon što je odbio prihvatiti islam.”

Blago momku kojeg ste spomenuli! Na ahiretu će, inšallah, imati dvostruku nagradu: zbog svog povratka islamu i zbog toga što je bio uzrokom da njegova majka prihvati islam. Majčino izgovaranje šehadeta, izričaja svjedočenja, i nijekanje pravoslavlja dokaz je da je zavoljela islam i iskreno ga prihvatila. Za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek po imenu Amr b. Sabit, radijallahu anhu, prihvatio je islam i nedugo nakon toga, ne obavivši nijedan namaz, poginuo u borbi, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “On je stanovnik dženneta!” (Ovo je predanje zabilježio historičar Ibn Ishak i ono je prihvatljivo.) Dakle, na čovjekovo konačno stanište na ahiretu, ne utječe je li on bio musliman jedan dan, mjesec, godinu, deset ili pedeset godina. Na njegovo konačno stanište utječe je li umro kao musliman. Stoga slobodno možemo kazati da je za majku našeg blagoslovljenog brata dozvoljeno moliti i tražiti oprost. Nadam se da joj je dragi Allah oprostio sve grijehe neposredno nakon što je izgovorila šehadet. Allahu, naš Gospodaru, daj da umremo kao muslimani i priključi nas onima koji su dobri! A Allah najbolje zna, On je Znalac svih tajni.

_________________________________________

2. Olakšica u pogledu kupanja

PITANJE:

Postoji li olakšica u pogledu uzimanja gusula zbog polucije u snu? Naime, često mi se dogodi da poluciram u snu, pa mi predstavlja problem okupati se jer je hladno. Prostorije se noću ohlade, a možda ujutro nema čak ni tople vode u bojleru, pa se moram kupati hladnom vodom na vrlo niskoj sobnoj temperaturi. Mogu li uzeti tejemum i kako?

ODGOVOR:

Neka je hvala Allahu. Iz Svoje velike milosti, Allah, džellešanuhu, od ljudi ne traži ono šta nisu kadri podnijeti. Evo o tome Božijih riječi: ‘Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…’ (El-Bekara, 286). Otuda, onaj ko je džunup a ne može se okupati zbog bolesti ili velike hladnoće, taj ima pravo uzeti tejemum i klanjati, a namaz neće ponavljati nakon što se okupa.

Dokaz je tome predanje Amra b. El-Asa, radijallahu anhu, koji je ispričao sljedeće: ‘<em…i ne ubijajte sami sebe! Allah je, doista, prema vama milostiv’ (En-Nisa, 29). Na to se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo osmjehnuo ništa ne rekavši.’ (Ebu Davud. Šejh El-Albani okaraktrizirao je ovo predanje vjerodostojnim.)

Dakle, ako čovjek nema mogućnosti da ugrije vodu, a plaši se da će se razboljeti ukoliko se okupa hladnom vodom, pa uzme tejemum i klanja namaz – ispravno je postupio”, odgovorio je šejh Muhammed el-Munedždžid na pitanje slično Vašem.

U tom slučaju čovjek će uzeti tejemum na sljedeći način: donijet će odluku o uzimanju tejemuma, zatim će izgovoriti bismillu, potom će dotaknuti dlanovima zemlju, zatim će lijevim dlanom potrati desnu nadlanicu pa onda desnim dlanom lijevu nadlanicu i naposlijetku će objema šakama potrati lice. Poslije tejemuma treba izgovoriti zikr koji se izgovara poslije abdesta. A Svevišnji Allah najbolje zna.
______________________________________

3. Obilježavanje sunećenja djeteta

PITANJE:

Jesu li pravljenje gozbe na kojoj će žene biti odvojene od muškaraca, davanje poklona i organiziranje slavlja prilikom sunećenja djeteta novotarija? Je li sunnet dati kome poklon za Bajram? Poistovjećujemo li se poklanjanjem za Bajram s pripadnicima drugih vjera koji poklanjaju za rođendan, Dan žena, i tako dalje?

ODGOVOR:

Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmed zabilježio je predanje u kojem stoji da je Osman b. Ebu el-As, radijallahu anhu, pozvan na veselje povodom sunećenja, pa se nije odazvao. Neko mu je prigovorio zbog toga, a on je rekao: “Niti smo za vrijeme Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pozivani na veselje povodom sunećenja, a niti smo sami odlazili kući onog ko suneti svoje dijete.”

Ibn Kudama, u svom djelu “El-Mugni”, zapisao je sljedeće: “Ne postoji šerijatski tekst koji dokazuje da čovjek postiže nagradu ako na veselje pozove prijatelje povodom sunećenja. Moglo bi se kazati da taj poziv ima status poziva na ono veselje koje čovjek upriliči tek onako, bez posebnog razloga. Ako onaj koji poziva na veselje povodom sunećenja djeteta, ima namjeru time iskazati zahvalnost Gospodaru na blagodati djeteta i ponuditi hranom svoje prijatelje, imat će za to nagradu, ako Bog da.”

Lijepo je i poželjno da se muslimani prilikom Ramazanskog i Kurban-bajrama međusobno darivaju, to je običaj koji se ne kosi s islamom. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Darivajte se međusobno, i voljet ćete se” (El-Buhari, u zbirci “El-Edebul-mufred”. Hadiski stručnjaci Ibn Hadžer i El-Albani prihvatili su ovaj hadis, za razliku od nekih drugih muhadisa koji su ga odbacili). Dakle, navedeni je hadis dovoljan kao dokaz da je međusobno darivanje poželjno, pa je objektivnije da muslimani izmjenjuju poklone povodom Bajrama, tim više jer je Bajram dan veselja, međusobne saosjećajnosti i održavanja rodbinskih i prijateljskih veza. I u tome nije poistovjećivanje s nevjernicima. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha
______________________________________________

4. Neprimljeni namazi

PITANJE:

Ako čovjeku ne bude primljeno nekoliko namaza, hoće li mu biti ispravni ostali namazi koje je u životu obavio?

ODGOVOR:

Allahova je dobrota neizmjerna i Njegova milost sve obuhvata. Allah, džellešanuhu, nikome ne čini nepravdu, na ovom svijetu, a neće je nikome učiniti ni na ahiretu. Evo o tome Božijih riječi: “Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati” (En-Nisa, 40). Tu je i ajet: “…a Allah nije nepravedan prema robovima Svojim” (Alu Imran, 182).

O, kako su divne ove Allahove, džellešanuhu, riječi, i kako ulijevaju nadu u srce onoga ko pada Gospodaru svjetova na sedždu! Čovjek, naravno, treba strahovati za svoj položaj na Danu sudnjem i treba se bojati da mu dragi Allah neće primiti ibadete. No u tome ne bi trebalo pretjerati, pa da čovjek izgubi nadu u primljenost svojih ibadeta i spas na Danu konačnog polaganja računa.

Svaki namaz je zaseban ibadet, pa se može dogoditi da vjernik podnevski farz, naprimjer, obavi prisebno i skrušeno, a da u ikindijskom farzu, iz stanovitih razloga, unekolike podbaci. Allah, džellešanuhu, neće čovjeku poništiti ispravne, primljene ibadete akoli među tim istim ibadetima bude onih koji nisu primljeni.

Obratimo pažnju na sljedeći ajet: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, nagradit ćemo ih boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97). Allah će one koji budu činili dobra djela nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili, a nije rekao da će ih nagraditi dobrom, niti lijepom nagradom, već – boljom nagradom. To je tako, jer postoji dobra i bolja nagrada.

I Gospodar svjetova u obzir će uzeti najpotpunije djelo iz određene vrste i nagraditi prema njemu za sva druga djela. Evo tome objašnjenja: Plemeniti će Allah u obzir uzeti onaj čovjekov namaz koji je najprisebnije i napotpunije obavio, pa će sve ostale namaze tretirati kao taj, najbolji, namaz i sukladno tome dati nagradu. Tako će Milostivi Allah učiniti i u pogledu svih drugih djela, iz Svoje neizmjerne plemenitosti, darežljivosti i goleme dobrote. A Allah, džellešanuhu, opet, najbolje zna.
__________________________________________

5. Uskraćivanje posjete roditeljima

PITANJE:

može li suprug uskratiti svojoj supruzi posjetu njenim roditeljima? Čula sam od mnogih udatih žena da im muževi, pogotovu kad se naljute, zabranjuju odlazak kod roditeljâ do daljnjeg. Ima li žena pravo posjetiti svoje roditelje ako se muž s tim ne slaže?

ODGOVOR:

Bračni bi život trebao biti skladan, tim skladniji jer je Allah, džellešanuhu, brak istaknuo kao blagodat kojom je obasuo ljude. Svevišnji je Allah rekao: “…i jedan od dokaza Njegovih jest to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubavi i samilost…” (Er-Rum, 21).

Mnogo je hadisa u kojima je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio dobar i korektan odnos spram supruge. Naime, u hadisu koji nam je svima poznat kao moto, ali nepoznat u praksi, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji među vama jesu oni koji su najbolji prema svojoj porodici…” (Et-Tirmizi).

Ima li muž pravo uskratiti svojoj supruzi posjetu roditeljima pitanje je o kojem islamski učenjaci nemaju jednoglasno mišljenje. Učenjaci hanefijske i malikijske pravne škole smatraju da muž nema pravo uskratiti svojoj supruzi posjetu roditeljima. Hanefijski učenjak Ibn Nudžejm, u djelu “El-Bahrur-raik”, zapisao je sljedeće: “…iz prethodno spomenutog zaključujemo da supruga ima pravo posjećivati roditelje i druge mahreme. Prema utemeljenijem mišljenju, koje je ujedno i zvanična fetva u našem mezhebu, supruga ima pravo jednom sedmično posjetiti roditelje, makar joj to muž i ne dozvolio, a druge mahreme može posjetiti jednom godišnje, iako joj to muž ne odobrio.”

Iako su učenjaci hanbelijske pravne škole (njihovo se mišljenje ne preferira) kazali da muž ima pravo supruzi uskratiti posjetu roditeljima, rekli su da muž nema pravo spriječiti njezine roditelje da nju posjete. Hanbelijski autoritet El-Merdavi, autor djela “El-Insaf”, tvrdi: “Prema utemeljenijem stavu, muž ne može zabraniti svojoj supruzi da primi u posjetu svoje roditelje.”

Na pitanje postavljeno u jednoj radio-emisiji: “Kad bih zabranio svojoj supruzi da posjećuje svoje roditelje, bi li se to smatralo kidanjem rodbinskih veza?” šejh Ibn Baz, rahimehullah, odgovorio je: “Nije dozvoljeno da muž uskrati svojoj supruzi posjećivanje roditeljâ! Mora joj dopustiti da posjećuje svoje roditelje, braću i sestre, onoliko često koliko se neće smatrati kidanjem rodbinskih veza…”

Ako se dogodi da muž mora pribjeći odgojno-popravnim mjerama zbog neposlušnosti žene, uskraćivanje posjete njezinim roditeljima zasigurno nije način da je odgoji; time će samo produbiti problem. Odgojno-popravne mjere spomenute su u 34. ajetu sure En-Nisa. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.

Na pitanja odgovorio: hfz. Kuduzović Abdurrahman, prof.