Pet pitanja i odgovora

Vaša pitanja o islamskim propisima možete slati putem maila na adresu: num-pitanja@hotmail.com,  a na vaša pitanja odgovara hfz. Abdurrahman Kuduzović
________________________

1. Sudbina

PITANJE: Moj mi je prijatelj postavio sljedeće pitanje: “Ako je nekome predoređeno da počini blud, onda ne bi trebao odgovarati za taj grijeh, utoliko jer nije mogao izbjeći sudbinu?” Možete li mi, molim vas, objasniti šta je to sudbina i ima li čovjek slobodu volje? Mislim da ovo pitanje zbunjuje mnoge ljude. Allah vas nagradio!

ODGOVOR: U pravu ste, ovo pitanje zbuni mnoge ljude, pa na njega sebi pokušavaju odgovoriti te se zapletu u nerazmrsiva pitanja i dileme. Svevišnji Allah počastio je čovječanstvo dini-islamom, u kojem je sve jednostavno, lahko i, nama možda najvažnije, sukladno zdravom razumu i neiskvarenoj prirodi. Pa, neka je dragom Allahu velika i vječna hvala zbog toga.

Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22).

Evo o predodređenju nekoliko predanja. Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim).

Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi).

Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao: “O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim).

Dakle, nemoguće je da se dogodi ono šta Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono šta je Allah odredio. Odatle se i nameće logično pitanje, koje Vi ste naveli: ako je predodređeno da čovjek počini neki grijeh i ako taj isti grijeh nije mogao izbjeći – znano je da se sudbina ne može izbjeći – zbog čega će odgovarati pred Gospodarom svjetova za ono šta mu je bilo predoređeno i šta ni u kojem slučaju nije mogao izbjeći?!

Isto ovo pitanje, jer je blisko zdravom razumu, ashabi su postavili Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, koji ih nije osudio zbog njega, nego im je objasnio suštinu stvari. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, pripovijeda: “Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, je li određeno ko će ući u džennet a ko u džehennem?’ ‘Da, to je već određeno’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori. ‘Pa čemu onda ulaganje truda?’, upita onaj čovjek. Na ovo je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Trudite se; a svako je upućen na činjenje djela koja će ga naposlijetku dovesti do konačnog staništa.’” (Et-Taberani. Ovaj su hadis preko Alije, radijallahu anhu, zabilježili El-Buhari i Muslim)

Kad je posrijedi pitanje slobodne volje, imamo dvije krajnosti i sredinu. Prva je krajnost vjerovanje džebrija, sekte koja se pripisuje islamu, a koje tvrdi da je čovjek prisiljen na sve šta čini, to jest, vele da čovjek nema nimalo udjela u svojim djelima i da se ni u kojem slučaju ne može oduprijeti sudbini. Druga je krajnost oličena u vjerovanju kaderija, sekte koja negira postojanje sudbine, tvrdeći da je ljudska volja iznad Allahove volje. A sredina je oličena u stavu ehli-sunneta, kojem, hvala našem Uzvišenom Allahu, mi pripadamo.

Ehli-sunnet kaže da čovjek posjeduje slobodnu volju i da sâm se opredjeljuje za djela koja će činiti, ali ta njegova volja ni u kojem slučaju ne može izaći izvan okvira Allahove, džellešanuhu, volje. I to je zaista središnji put. Još jednom, hvala Ti Veliki Allahu što si nam ukazao Svoju milost!

O, kako je lijepo da se čovjek ne zamara sudbinom, i kako je lijepo da se trudi čineći dobra djela! Sudbinom se ne treba zamarati utoliko jer je ona nama nedokučiva. Imam Et-Tahavi, rahimehullah, u svojoj je poslanici zapisao: “Kader, predodređenje, u osnovi je Božija tajna koju ljudi ne mogu dokučiti. U kader ne može proniknuti ni melek čestiti ni poslanik bliski…” Na drugom mjestu kaže da će onaj ko se bavi istraživanjem sudbine na koncu upasti u velike neprilike, sumnju i da će neopisivo pogriješiti. Onaj koga zanima više datelja u vezi s ovim pitanjem neka čita komentar Et-Tahavijeve poslanice. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna i On ukazuje kome hoće na Pravu stazu.
______________________________________________

2. Lijek za depresiju i otvaranje zvijezda

PITANJE: Da li je dragi Allah dao lijek za depresiju i opsesivne misli? Je li uredu posjećivati ljude koji pomoću Kur’ana otvaraju zvijezde? Allah vas nagradio!

ODGOVOR: Premda savremeni čovjek ima neuporedivo više mogućnosti za udobnijim životom na ovom svijetu, nije sretan. Njegova se sreća čak ne može ni uporediti sa srećom čovjeka koji je živio prije dva-tri stoljeća. Kad su bolnice za duševne bolesti bile punije?! Kad je duševnih bolesnika bilo više nego što ih danas ima?! Dakle, napetost, unutrašnji nemir i opsesivne misli, kako ste se sretno izrazili, “krase” nas, a naizgled smo sretni i ništa nam ne nedostaje.

Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu kaže: “…u Knjizi Mi nismo ništa izostavili…” (El-En‘am, 38). Ovaj ajet dokazuje da u islamu mora postojati odgovor na sva pitanja, pa i na pitanje zbog čega ljudi boluju od depresije i unutrašnjeg nemira. Evo odgovora: “‘A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti’” (Ta Ha, 124).

Onaj ko se okrene od islama, taj živi tjeskobnim životom, nesumnjivo, makar izgledao sretan i bezbrižan – ljudi ne vide ono šta on osjeća, a on se upinje da svoje osjećaje sakrije. Blago onom čovjeku kojem Milostivi Allah ukaže Svoju milost, pa ga uputi na Pravu stazu! Takav uživa još na ovom svijetu, u slasti vjerovanja i Allahovoj naklonosti, a na ahiretu će uživati u džennetu, čije se čari ne mogu zamisliti ni opisati.

Lijek protiv depresije jest vjerovanje i činjenje dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, nagradit ćemo ih boljom nagradom nego što su zaslužili” (En-Nahl, 97). Zar je moguće da živi sretno onaj čovjek koji nije bogobojazan i koji se prema Allahu ružno odnosi, a On je Onaj Koji daje sreću i ugodnost?!

Islam nas uči da je bogobojaznost temelj svakog dobra i čestitosti i da grijesi imaju za posljedicu zlo i kušnje. Evo o tome Božijih riječi: “Zbog onog što ljudi rade, pojavio se metež na kopnu i na moru…” (Er-Rum, 41); “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30)

Budući da su muslimani uvelike odstupili od naučavanja islama, počeli su se baviti stvarima koje islam strogo zabranjuje i koje su sušta laž, a jedna od tih laži jest proricanje sudbine. O proricanju sudbine govori se u sljedećim hadisima. Safijja b. Ebu Ubejd prenosi od jedne Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, žene da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i upita ga nešto u vezi s gajbom pa mu povjeruje, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana.” (Muslim).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i povjeruje u ono šta govori, i ko priđe svojoj supruzi dok je u mjesečnom ciklusu, i ko priđe svojoj supruzi u analni otvor – takvi su se već odrekli Kur’ana, koji je objavljen Muhammedu.” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža, En-Nesai i neki drugi muhadisi)

Možda će neko, pročitavši ovo, kazati: “Ako vračevi ne poznaju budućnost, zbog čega se dogodi ono o čemu oni izvijeste?!” Ovo je pitanje sasvim logično, blisko je razumu, a i na njega nam islam nudi odgovor. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: “Kad Allah odredi nešta, na nebu, meleki udare svojim krilima, kao da su lanac kojim se udara po kamenu, povinujući se toj Božijoj odredbi. A kad ih mine strah, upitaju: ‘Šta je rekao vaš Gospodar?’ Tad pitaocima drugi meleki odgovore: ‘Istinu je rekao, a On je Svevišnji i Veličanstveni!’ I tu istu odredbu čuju oni koji prisluškuju, koji stoje jedni na drugima, pa džin čuje riječ i prenese je onome koji je ispod njega, a koji je, opet, prenese onome ispod sebe, sve dok tu istu riječ ne prenesu sihirbazu ili vraču. –

Ponekad džina sustigne zvijezda padalica prije nego što prenese ono što je čuo, a ponekad je prenese pa ga ona tek tada sustigne. Na tu istinitu riječ sihirbaz, odnosno vrač doda stotinu laži, i ljudi govore: ‘Zar nije rekao da će se toga i toga dana desiti to i to!’, te mu bude povjerovano uslijed jedne nebeske vijesti koju je čuo” (El-Buhari).

Ponekad šejtani prisluškuju koristeći se lakšim načinom od spomenutog. Naime, Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Meleki u oblacima razgovaraju o budućim događajima na Zemlji, pa šejtani čuju riječ i šapnu je vraču na uho, kao što se šapće u flašu, ali na nju dodaju stotinu laži.” (El-Buhari)

I, na kraju, podsjetimo se na riječi velikog islamskog učenjaka El-Hattabija: “Vračevi su oštroumni i vatrenog temperamenta, ali veoma pokvareni ljudi kojima su šejtani ovladali zbog međusobne sličnosti i pomažu im svim raspoloživim sredstvima. Vračanje je u paganstvu bilo veoma rašireno, posebno među Arapima, tim više što tada nije bilo poslanika. Među njima su postojali brojni načini vračanja. Naime, nekim vračevima vijesti donose džini koji se uspinju jedan na drugog sve dok ne dosegnu visinu na nebu s koje mogu čuti ono što ih interesira, a kad džin čuje određenu vijest, prenosi je onome ispod sebe, i tako sve dok vijest ne dospije do vrača, pa on na zrno istine doda tovar neistine.

Kad je s pojavom islama objavljen Kur’an, nebo je zaštićeno od šejtanâ, i Svevišnji je Allah na njih slao zvijezde padalice, i ostalo je da onaj gornji krišom čuje neku vijest i prenese je dolje prije nego što ga pogodi padalica, na šta nas upućuju Allahove riječi: ‘…a onoga koji šta ugrabi – stigne svjetlica blistava’ (Es-Saffat, 10). Prije pojave islama vračevi su često pogađali šta će se dogoditi, kako su pripovijedali Šikk i Setih, ali je s pojavom islama to smanjeno, skoro iskorijenjeno, hvala Allahu.

Među vračevima ima i onih koje džin izvijesti o onome što je samo on vidio, a šta čovjek pretežno ne zna, ili ono šta je vidio prisutni, ali ne i odsutni. Ima i onih koji se oslanjaju na slutnje, pretpostavke i nagađanja, a to Svemogući Allah dadne nekim ljudima, osim što oni na to dodaju mnoge laži. A ima i onih koji se oslanjaju na iskustvo i običaj, pa na osnovu prethodnog, sličnog, događaja tvrde da će se dogoditi tako i tako. I to uvelike liči crnoj magiji (sihru), tim prije što neki od njih posežu za gatanjem iz leta ptica, bacanjem piljaka i na osnovu položaja zvijezda, a sve je to Šerijatom zabranjeno” (Ove je riječi prenio Ibn Hadžer el-Askalani u djelu “Fethul-Bari”).

Allahu dragi, učini da robujemo samo Tebi, da lijepo živimo, još ljepše umremo i da Ti nama budeš zadovoljan! A Allah najbolje zna, On je Znalac svih tajni.
___________________________________________

3. Stavljanje bijelog luka pod jastuk

PITANJE:

Ljudi me savjetuju da stavim bijeli luk i tespih ispod jastuka na kojem spava moja kćerkica (koja se rodila prije nekoliko dana). Ja u to ne vjerujem, znam da je to sujevjere. A proučio sam kćerkici ezan i ikamet kad se rodila. Šta mi još preporučujete da učinim?

ODGOVOR:

Blagoslovio Plemeniti Allah Vašu kćerkicu i učinio je odanom, iskrenom vjernicom! Učeći ezan i ikamet djetetu nakon što se rodilo, niste, ako Bog da, pogriješili, tim više jer neki učenjaci smatraju da je poželjno djetetu proučiti ezan i ikamet. A oni roditelji koji svojoj djeci ne prouče ezan ni ikamet postupili ispravno. Naime, ne postoji vjerodostojan hadis u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ezan i ikamet novorođenčetu. Hadisi koji govori o tome nisu prihvatljivi.

Prvi hadis jest predanje Husejna b. Alije, radijallahu anhu, koji veli da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dijete kojem se prouči ezan na desno a ikamet na lijevo uho bit će zaštićeno od demonke.” (Ebu Ja‘la, Ibn Sunni i Ibn Adijj. Ovaj je hadis izmišljen.)

Drugi hadis je Ibn Abbasovo predanje u kojem stoji da je kazao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ezan na desno uho Hasana b. Alije, a ikamet je proučio na lijevo uho.” (El-Bejheki. I ovaj je hadis izmišljen.)

Treći hadis predanje je koje prenosi Ebu Raifi, koji kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ezan novorođenčadima Hasanu i Husejnu, svakome na uho, i naredio je da se tako čini.” (Et-Taberani. Ovaj je hadis slab.)

Stavljanje bijelog luka i tespiha pod jastuk nije utmeljeno islamom. To je sujevjerje. Islam je vjera koja čovjeka oslobađa izmišljotina i zlih slutnji. O, kako je lijepo biti vjernik u dragog Allaha i znati da On čuva vjernika i pazi na njega!

Svom djetetu zakoljite akiku (janje šest mjeseci starosti pa naviše), jer je akika sunnet, i obrijte mu glavu, jer je i to sunnet – brijanje glave korisno je i s medicinskog aspekta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svako dijete zalog je svoje akike, koja se zakolje sedam dana poslije rođenja, kad mu se obrije glava i nadjene ime.” (Ahmed i Et-Tirmizi, kao Semurino, radijallahu anhu, predanje). A Allah najbolje zna.
________________________________________

4. Tajno šerijatsko vjenčanje

PITANJE:

Da li je u islamu dozvoljeno tajno šerijatsko vjenčanje ukoliko roditelji djevojke ne dozvoljavaju da se ona uda, a ona pristaje na brak?

ODGOVOR:

Neka Vas Allah, džellešanuhu, nagradi za povjerenje koje imate u naš portal! Vaše je pitanje veoma značajno, budući da je brak izuzetno važna institucija u islamu i budući da se neki današnji muslimani nalaze u, uvjetno rečeno, bezizglednom i bezizlaznom položaju u pogledu toga, pa pokušavaju naći rješenje te mnogi od njih postupaju protivno Šerijatu.

Da bi brak bio ispravan, djevojka se mora udati isključivo s dozvolom svog staratelja (ar. velijj). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ništavan je brak koji je sklopljen bez dozvole staratelja. U hadisu koji prenosi Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i bez prisustva dvojice pravednih svjedoka.” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed).

Sklapanju braka, prema tome, moraju prisustvovati dvojica pravednih svjedoka, to je uvjet njegove ispravnosti. A mora li se brak oglasiti svadbom ili na bilo koji drugi način, pitanje je o kojem islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav. Većina učenjaka drži da se brak ne mora oglasiti, već da je dovoljno da njegovu sklapanju prisustvuju dvojica pravednih svjedoka. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, smatra da se brak mora oglasiti, na osnovu hadisa: “Oglasite sklapanje braka!” (Ahmed. Šejh El-Albani uvrstio je ovaj hadis među vjerodostojna predanja).

Ako staratelj ne pristaje dati svoju štićenicu kao ženu određenom čovjeku, mora se odustati od braka. I želja djevojke za brakom ovdje nije mjerodavna. Tajni brak ponekad ima neželjene posljedice, tako da je bolje da se on maksimalno izbjegava. Onaj ko se Allaha radi sustegne od nečega što nije uredu, to će mu Allah, Gospodar nebesa i Zemlje, boljim nadomjestiti, poruka je jednog Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa. Olakšao Allah položaj svih nevoljnika! Allah je blag i samilostan prema robovima Svojim i On najbolje zna.
______________________________________

5. Kako zaštiti dijete

PITANJE:

Allah me je počastio kćerkicom, elhamdulilah, pa me zanima šta supruga i ja možemo učiniti za nju da je zaštitimo od šejtana te da bude blagoslovljena. Čitao sam o vodi, mlijeku i medu na koje se nauče određene sure pa se to pije, međutim, u svim slučajevima radilo se o liječenju osoba oboljelih od sihra, a mi s tim, hvala Allahu, nemamo problema. Mogu li se voda, mlijeko i med u tom kontekstu koristiti kao prevencija?

ODGOVOR:

Sačuvao Allah Vašu kćerkicu od svakog zla, blagoslovio je ma gdje bila, te je učinio poslušnom vama. Prvo čime roditelj osigurava svoje dijete od iskušenja i nevolja jest klanje akike, a to je prinošenje žrtve Allahu, džellešanuhu, kao izraz zahvalnosti na blagodati djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svako dijete zalog je svoje akike, koja se zakolje sedam dana poslije njegova rođenja, kad mu se obrije glava i nadjene ime.” (Ahmed i Et-Tirmizi, kao Semurino, radijallahu anhu, predanje).

Drugo čime roditelj štiti svoje dijete jest učenje dove pomoću koje je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, štitio Hasana i Husejna, svoje unuke: “Stavljam vas u okrilje Allahovih savršenih riječi od zla svakog šejtana, gmizavaca i oka urokljivog!” (A na arapskom jeziku glasi: U‘ÎZUKE BI KELIMĀTILLĀHIT-TĀMMETI MIN KULLI ŠEJTĀNIN VE HĀMMETI VE MIN ŠERRI KULLI ‘AJNIN LĀMMETI.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao bi: “Ovom je dovom moj praotac Ibrahim tražio zaštitu za Ismaila i Ishaka” (El-Buhari).

Možete, također, kad uđete u kuću proučiti Ajetul-kursi, u svakoj sobi, kao što je to činio Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu. On bi, zapravo, ovaj kur’anski ajet, pošto bi ušao u kuću, proučio u ćoškovima kuće – kao da njihove kuće nisu imale onoliko soba koliko imaju naše kuće. Treba znati da šejtani žive i u kućama, s ljudima, a iz njih ih tjera izgovaranje Allahova, džellešanuhu, imena, zikrullah, čitanje Kur’ana, a posebno sure El-Bekara.

Tu je i Ukbino, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad je riječ o dovi, ne postoji ništa slično surama El-Felek i En-Nas. A kad se radi o traženju zaštite, također ne postoji ništa slično njima.” (En-Nesai). Roditelj može proučiti ove dvije sure na dlanove i potrati svoje dijete, oslanjajući se na Gospodara nebesa i Zemlje, i Allah će ga štititi. A Allah najbolje zna i On je Zaštitnik Svojih robova.

Na pitanja odgovorio: Kuduzović Abdurrahman, prof.