Pet pitanja i odgovora o hidžami

Pitanje: Je li tačno da je hidžama najbolji lijek, ako je to tako, da li je hidžama bolji lijek od Kur’ana? 

Odgovor: Hidžama je poslanički vid liječenja odstranjivanjem nečiste, suvišne krvi iz organizma. Enes b. Malik prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolje čime se možete liječiti jeste hidžama.”[1] U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ako u nekom lijeku ima dobra, onda ima u hidžami.”[2] Nema sumnje da je hidžama najbolji lijek, ali nije bolji lijek od časnog Kur’ana, koji predstavlja najefikasniji lijek za dušu, ali i tijelo. Budući da se hidžamom najčešće liječe tjelesne, a Kur’anom duševne bolesti, mada može biti i obrnuto, postoji Enesovo, radijallahu anhu, predanje koje nam ukazuje na ulogu hidžame u medicini. Dakle, ovaj se hadis odnosi na materijalni ili medicinski vid liječenja, koji ne obuhvata posebnu vrstu liječenja vezanu za Kur’an, a Allah najbolje zna.

____________________

Pitanje: Može li vađenje hidžame na vratu biti opasno? 

Odgovor: Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vadio hidžamu na obje strane vrata.[3] Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vadio hidžamu na obje strane vrata i između ramena.[4] Islamski učenjaci kažu da vađenje hidžame na vratu sprečava bolove u glavi, zubima, očima, vratu, nosu i grlu, ako su ti bolovi izazvani povećanim krvnim pritiskom ili nakupljanjem nečiste krvi.[5] Vađenje hidžame može biti opasno na bilo kom dijelu tijela ako ga poduzima nestručna osoba, ako se prave duboki urezi ili ako britva nije sterilizirana, a Allah najbolje zna.

___________________

Pitanje: Kada je najbolje vaditi hidžamu? 

Odgovor: U sunnetu se navode hadisi koji ukazuju da hidžama u određenim vremenima ima prednosti i posebne odlike i daje veoma efikasne rezultate, a da nije dozvoljena u drugim vremenima. Međutim, mnogi hadiski eksperti kritički su se osvrtali na autentičnost ovih predanja. Ebu Hurejre prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko uradi hidžamu sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset prvog dana, to će mu biti lijek protiv svake bolesti.”[6] Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vadio je hidžamu u ovim danima.[7] U jednom drugom predanju stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao vađenje hidžame ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom, a zabranjivao poduzimanje ove vrste liječenja u sljedećim danima: srijedom, petkom, subotom i nedjeljom.[8] Zabilježio ga je i imam Darekutni, ali kao Ibn Omerove riječi, a s dobrim lancem prenosilaca.[9] Hallal prenosi da je imam Ahmed prezirao vađenje hidžame u ovim danima iako spomenuti hadis nije smatrao vjerodostojnim.[10] A Allah najbolje zna.

_________________

Pitanje: Da li je dopušteno ženama vađenje hidžame? 

Odgovor: Hidžama je lijek i za muškarce i za žene. Imam Muslim zabilježio je da je majka pravovjernih Ummu Selema zatražila dopuštenje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da sebi izvadi hidžamu, pa joj je dopustio. Po drugoj verziji, radilo se o Aiši, radijallahu anha.[11] Ženama smiju vaditi hidžamu samo žene ili njeni stalni mahremi, muškarci s kojima one nikada ne mogu stupiti u bračnu vezu, a nikako punoljetni stranci.[12] A Allah najbolje zna.

_____________________

Pitanje: Možete li navesti nekoliko hadisa u vezi s hidžamom i koristima tog načina liječenja!

Odgovor: Hidžama je način poslaničkog liječenja odstranjivanjem  nečiste krvi iz organizma na specifičan način. U Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu navode se brojna predanja koja jasno ukazuju na vrijednost hidžame, ali objašnjavaju i sam način njenog vađenja. Kada je riječ o hadisima koji govore o hidžami, njih možemo svesti pod sljedećih pet kategorija.

Prvo, meleki su preporučili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, hidžamu; Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kada sam uzdignut u više sfere, nisam prošao pored skupine meleka a da mi nisu preporučili sljedeće: ‘O Muhammede, prihvati se hidžame!’”[13] U drugom predanju stoji: “O Muhammede, naredi svom ummetu da vade hidžamu.”[14] Ova predanja ukazuju na veliku samilost meleka prema ovom ummetu, želeći mu svako dobro, preporučivali su mu vađenje hidžame.

Drugo, hidžama je najbolji lijek; Enes b. Malik prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi:  “Najbolje čime se možete liječiti jeste hidžama.”[15] U drugom hadisu stoji: “Ako u onome čime se liječite uistinu ima lijeka, onda lijeka ima u hidžami.”[16] Međutim, neki učenjaci smatraju da se ove predaje odnose na stanovnike Hidžaza i drugih toplih krajeva. U hadisu koji prenosi Džabir, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Uistinu u hidžami ima lijeka.”[17]

Treće, hidžama u određenim vremenima ima prednosti i posebne odlike i daje veoma efikasne rezultate; Ebu Hurejre prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko uradi hidžamu sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset prvog dana, to će mu biti lijek protiv svake bolesti.”[18] U drugom predanju spominje se samo sedamnaesti dan.[19] Tako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vadio hidžamu u tim danima.[20] U jednom drugom predanju stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao vađenje hidžame ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom.[21]

Četvrto, vađenje hidžame nije poželjno u određenim vremenima;

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao je činjenje hidžame srijedom, petkom, subotom i nedjeljom.[22] Ovu verziju kao riječi Ibn Omera zabilježio je imam Darekutni u El-efradu sa dobrim lancem prenosilaca.[23] U drugom neispravnom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko izvadi hidžamu srijedom ili subotom pa ga pogodi šuga, neka ne krivi nikoga osim sebe.”[24]

Peto, hidžama se može vaditi na različitim dijelovima tijela; Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vadio je hidžamu na glavi općenito, na sredini glave, na obje strane vrata, ispod potiljka, na kuku i na stopalu.[25] Svakome ko bi mu se požalio na glavobolju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio bi: “Uradi hidžamu!”[26] U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada nastupe velike vrućine, olakšajte sebi hidžamom, da ne bi nekome porastao krvni pritisak pa ga to ubilo.”[27]

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

[1] Buharija i Muslim.

[2] Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/388, i Sahihul-džamia, 1/301.

[3] Ebu Davud, Tirmizi i Tajalisi, 3/490/2106, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/576.

[4] Tirmizi, u djelu Eš-Šemail, str. 189/311, sa ispravnim lancem prenosilaca.

[5] Vidjeti: Zadul-mead, 4/55-56, Fethul-Bari, 10/152, i Tuhfetul-ahvezi, 6/168.

[6] Ebu Davud, 4/4/3861, i Hakim, 4/233/7475. Napomena: ovdje se misli na sedamnaesti, devetnaesti i dvadeset prvi dan lunarnog mjeseca.

[7] Tirmizi, 6/168/2051, i Hakim, 4/234/7477. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/885.

[8] Ibn Madže, 2/1153/3487, i Hakim, 4/453/8254. Ovo su predanje muhaddisi zabilježili s više različitih lanaca prenosilaca, i na osnovu toga šejh Albani uvrstio ga je među dobra predanja. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/392-395.

[9] Vidjeti: Fethul-Bari, 10/149.

[10] Vidjeti: Zadul-mead, 4/60, i Fethul-Bari, 10149.

[11] Hakim, 4/233/7474. Hakim i Zehebi ovo su predanje ocijenili vjerodostojnim.

[12] Vidjeti: El-Mufhim, 5/596.

[13] Tirmizi, 2053, Ibn Madže, 3542, i Hakim, 4/209. Hakim i Zehebi ovo predanje smatraju vjerodostojnim.

[14] Tirmizi, 2052, Ibn Madže, 3544, i Bezzar, 3/388 – El-Kešf, sa ispravnim lancem prenosilaca.

[15] Muslim, 1577, Tirmizi, 1278, Ahmed, 3/174, i Ibn Sa‘d, 1/443-444.

[16] Buharija, 5697, Muslim, 2205.

[17] Muslim, 2205, Ibn Hibban, 3/440, Ebu Ja’la, 2037, Hakim, 4/409, i Bejheki, 3/387.

[18] Ebu Davud, 4/4/3861, Tirmizi, 2053, Hakim, 4/233/7475, i Ibn Madže, 3551. Imam Nevevi, Muhammed Siddik Han i Albani su ovu predaju ocijenili dobrom. Vidjeti: El-medžmua, 9/57, Fethul-Bari, 10/150, Er-revdatun-nedijje, 2/494 i Es-silsiletus-sahiha, 5/190-191.

 Napomena: ovdje se misli na sedamnaesti, devetnaesti i dvadeset prvi dan lunarnog mjeseca.

[19] Hakim, 4/210. Hakim i Zehebi rekli su da je vjerodostojan po Muslimovim kriterijima.

[20] Tirmizi, 2051, i u djelu Eš-Šemail, 313, i Hakim, 4/210, sa ispravnim lancem prenosilaca.

[21] Ibn Madže, 2/1153/3487, i Hakim, 4/490. Imam Ajni i šejh Albani su ovu predaju, koja je u osnovi slaba kako tvrde hadiski eksperti, ocijenili dobrom budući da se prenosi različitim putevima. Vidjeti: Umdetul-kari, 21/240, Fethul-Bari, 10/149, i Es-silsiletus-sahiha, 2/392-395.

[22] Ovo je drugi dio prethodno citiranog hadisa.

[23] Vidjeti: Fethul-Bari, 10/149.

[24] Bezzar, 3/388 – El-Kešf i Hakim, 4/409-410, sa ništavnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Zadul-mead, 4/61 i Telhisul-mustedrek, 4/410.

[25] Buharija, 5700, Ebu Davud, 3559, 3860 i 3861, Ibn Madže, 3546, 3548 i 3550, Tirmizi, 2051, Ibn Huzejme, 2658, 2659 i 2660, s vjerodostojnim lancima prenosilaca.

[26] Ebu Davud, 3858, s dobrim lancem prenosilaca.

[27] Hakim, 4/212. Hakim i Zehebi ovaj su hadis ocijenili vjerodostojnim.