Pismo muslimanke odrasle na Zapadu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Moja vrijednost kao žene nije vezana za širinu moga struka ili za broj muškaraca kojima se dopadam

Dok sam odrastala, pričali ste mi priču o ružnom pačetu. I godinama sam vjerovala da sam baš takva – ružno pače koje ne vrijedi ništa. Toliko dugo ste me učili da sam ja samo loša i bezvrijedna kopija standarda koje ste nam nametnuli. Morala sam se takmičiti s muškarcima. Ali nisam mogla trčati brzo kao oni, niti podizati velike terete. Nisam mogla zaraditi novca poput njih i previše sam emotivna bila. Odrasla sam u muškom svijetu kome nisam pripadala.

A kada nisam mogla biti poput muškaraca, tad mi je preostalo jedino da nastojim da ih zadovoljim, da dobijem njihovu naklonost. Na lice sam stavljala šminku i oblačila kratke suknje. Dala sam svoj život, svoje tijelo, čast, sve kako bih izgledala lijepo onima koji me gledaju. Znala sam, šta god radila, da sam vrijedna i lijepa samo onoliko koliko sam u stanju da zadovoljim njihove prohtjeve i poglede. I tako sam život provela ugledajući se na lica s naslovnica magazina i jeftino prodala svoje tijelo i dušu.

Bila sam vaš rob, ali ste me vi učili da sam tako slobodna. Bila sam samo vaš predmet, ali ste me vi učili da sam jako uspješna. Učili ste me da je cilj mog života da budem poput robe izložena, da privlačim i uljepšavam se samo za muškarce. Uvjerili ste me da je moje tijelo stvoreno kako bi prodavalo automobile koje muškarci kupuju. I odgojili ste me da vjerujem da sam ružno pače. ALI STE ME LAGALI.

Islam me uči da sam ja labud. Ja sam drukčija – i s tom namjerom sam stvorena. I moje tijelo, moja duša, su stvoreni za mnogo više od onoga što ste me vi učili. Allah, dž.š., kaže u Kur’anu: „O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ (Kur’an, sura Hudžurat, ajet 13.)

I tako sam ja počašćena. Ali ne s obzirom na moj odnos s muškim rodom. Moja vrijednost kao žene nije vezana za širinu moga struka ili za broj muškaraca kojima se dopadam. Moja vrijednost se mjeri na preciznijoj vagi: vagi bogobojaznosti i čednosti. I moj cilj u životu – bez obzira šta modni magazini tvrdili – je nešto mnogo veće nego da samo izgledam lijepo za muškarce.

I iz tog razloga mi Allah naređuje da prekrijem svoje tijelo; da sakrijem svoju ljepotu i da poručim svijetu da ja nisam ovdje samo kako bih s svojim tijelom zadovoljila muške želje; JA SAM OVDJE KAKO BI ALLAH BIO ZADOVOLJAN S MNOM. Uzvišeni je visoko podignuo čast ženskog tijela naređujući da se ono pokrije i poštuje, i pokaže samo onima koji zasluže – supruzima.

I poručujem onima koji su htjeli da me učine „slobodnom“: „Ne treba mi vaša ‘sloboda’.“ Ja ne želim da sličim robi s izloga trgovine. I moje tijelo nije roba široke potrošnje. Ja ne dopuštam da se svedem samo na to da budem predmet, ili par nogu koje prodaju čizme. Ja imam dušu, imam um, ja sam Božije stvorenje. Moja ljepota se ogleda u ljepoti moje duše, mog srca, mog karaktera. Ja neću obožavati vaše standarde ljepote, i neću biti sluga vašeg osjećaja za lijepo. Ja se pokoravam nečemu većem.

S mojim hidžabom ja izlažem i predstavljam svoju vjeru – a ne svoju ljepotu. Moju vrijednost kao ljudskog bića određuje moj odnos s Bogom, a ne moj fizički izgled. Ja prekrivam ono vanjsko. I kada me gledate, ne vidite moje tijelo. Ali me vidite onakvom kakva jesam – sluga Boga Jedinoga.

Vidite, kao žena muslimanka, ja sam oslobođena vašeg tihog ropstva. Za svoje postupke, račune ne polažem pred Allahovim robovima na Zemlji. Račun jedino polažem pred Vladarem ljudi.

Autor: Yasmin Mogahed

Preveo i obradio: Nedim Botić – akos.ba