Plakao sam kao dijete kada sam prvi put slušao i čitao prijevod Kur’ana

Rođen sam u grad Bugojnu, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Nakon završetka srednje škole, pauziram godinu i onda upisujem Saobraćajni fakultet u Sarajevu. Odrastao sam u tradicionalnoj bošnjačkoj muslimanskoj porodici. U porodici je rahmetli nana klanjala, sestra završavala hatme u mektebu, u kući se znalo i spominjalo Allahovo ime. U tom vremenu ja bih išao samo za Bajram u džamiju.

Moja priča počinje u Sarajevu, sa studenskim danima. Obnavljam drugu godinu fakulteta, otac ostaje bez posla, ne može više da mi šalje za školarinu, ja odlučih da tražim posao, mada me je u toj namjeri otac odgovarao, ali ga nisam poslušao. Nisam dozvolio da se zaduži kod nekoga da bi meni slao, ja počinjem da radim u kafiću kao konobar. Na tom poslu svakog dana sam sve više i više tonuo u “propast”. Počeo sam da konzumiram razne poroke, radio po cijelu noć, zapostavio fakultet, udaljio se od porodice, tako je trajalo dvije godine.

Do noći kada idem kući sa posla u kasne večernje sate, a Allah dao nevrijeme, sijeva, grmi. Idući tako, sijevnu, grom udari daleko od mene, nastavim dalje, za nekoliko časova sljedeći, bliže, nije me bilo strah, nastavim nekih još sto metara, ispred sebe vidim bljesak i strašan udar, treći grom udara negdje oko mene. Vidim kao pepeo pada, sklonim kišobran i pogledam prema nebu, ugledah žice struje, kroz glavu mi prođe da ne padnu i ja ubrzanim korakom kući, bez okretanja.

Od te noći počinjem da razmišljam o svom životu. Počinjem sebi postavljati razna pitanja: Šta radiš na ovom dunjaluku? Koja je tvoja svrha? Hoćeš li ijedno dobro djelo uraditi da ostane iza tebe, makar česmu da napraviš? U tim danima moga razmišljanja na Facebooku moja prijateljica objavljuje suru El-Hadid – Gvožđe. To mi je prvi put bio da slušam i čitam prijevod Kur’an. Slušajući učenje i čitajući prijevod ajeta: “Na Dan kada budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: ‘Blago vama danas: džennetske bašče kroz koje teku rijeke u kojima ćete vječno boraviti – to je veliki uspjeh!’ Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: ‘Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!’ ‘Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!’, reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje bit će milost, a izvan nje patnja” – počeo sam da plačem kao dijete.

Nakon toga odlučim da ostavim sve poroke. U tom nekom periodu dolazi mi prijatelj iz Novog Travnika, koji je radio sa mnom nekad u kafiću, prošli smo zajedno to kafansko zlo, bio je inteligentan momak, moralista i on je sebe tražio, da tako kažem. Kada je vidio da sam ja sve poroke ostavio, rekao mi je što sad ne bih počeo klanjati. Ja sam samo šutio, a on mi je nastavio pričati o našem zajedničkom prijatelju, kako se i on promijenio, počeo klanjati, promijenio društvo. Nakon tih njegovih riječi i odlaska od mene, počinjem razmišljati o namazu.

Počinjem da tražim na internetu kako se klanjaju namazi, kada sam našao i pogledao, shvatim da ja nisam znao ispravno da klanjam. Odlazim kod sestre koja je udata u Sarajevu i tražim Ilmihal, hoću da naučim da klanjam. I krenuo sam. Nakon nekoliko dana, događaj koji slijedi promjenio mi je život. Klanjao sam jacija-namaz u sobi, i zatim legao da spavam. Prije spavanja sam učio dovu, kada sam završio dovu, a ležao sam na leđima, sa rukama na prsima, osjetih da se nešto spusti u sobu, meni su oči zatvorene, sad se dešava sve u mojoj glavi, mislima. Osjećaj kada se nešto spusti u sobu, srce mi krenu da lupa ubrzano, nikad u životu tako. Pomislih, smrt došla po mene. Ja u mislima govorim da nisam spreman stati pred Allaha, a srce mi lupa ubrzano. Hoću da otvorim oči da vidim šta se dešava u sobi, glas mi u mislima reče da ne otvaram, a srce lupa, i ja tad kažem na bosanskom jeziku: “Moj bog je Allah, a moj poslanik je Muhammed”, i taj osjećaj prestade.

Otvorim oči, u sobi sve normalno, a u meni se promijenilo sve. To mi je ojačalo vjeru u Allaha, volio bih kada bih opet doživio taj osjećaj, to je neopisivo. Od tad me počinje da interesuje islamska literatura, hoću da čitam. I da vam ispričam još događaj sa mojim prvim knjigama. U kafiću gdje sam radio, odem na kahvu, nedjelja je bila, bio sam jedini konobar u kafiću. Nakon nekog vremena ulazi gost koji je svaki dan bio tu i sa njim neki čovjek. Sjedaju iza mene. Počinje priča o karikaturi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja je objavljena u Francuskoj.

Okrećem se ovom poznatom gostu i pitam je li se mogu uključiti u razgovor i tako ja sa njima. Nepoznati čovijek što je sjedio predstavi se i reče da je mujezin u nekoj džamiji. Ispričah mu svoju priču i on reče da bi volio da pročitam životopis Poslanika, a. s. A moram vam reći da nikad do tad nije došao u taj kafić do tog dana. Reče mi da će poslati knjigu po ovom stalnom gostu i da prije sire moram pročitati jednu drugu knjigu, a to je “Bistro more pobožnosti i suptilnosti”, Ahmeda Ferid. To je moja prva knjiga pročitana o islamu. Sa knjigom je poslao i ovo:

Ako pitaš šta je islam, evo šta:

Čisto srce, dobra duša koja zna
da je život zdrav i radin, krepostan,
kōo molitva dragom Bogu ugodan.

Bit’ na korist okolini, rodu svom,
voljet’ ljude kao braću, dušom svom,
vjerovati da se zloća vraća zlim,
a dobrota nagrađuje najljepšim,

Častan život međ’ ljudima proživit’,
gdje god možeš dobro djelo učinit’,
naukom se i poštenjem okitit’,
djecu svoju u islamu odgojit’.

Svakom djelu iskren nijet treba dat’,
U Boga se punim srcem pouzdat’.
sa smirenjem treba primit’ svaki kraj,
gdje je sreća, a gdje žalost, hajde znaj!

Sve zakone i pouke životne,
sve istine i ljepote duhovne,
od bešike pa do Dana sudnjega
načela su iz Kur’ana mudroga.

Ko se po tom za života svoga vlada
može reći da islamu pripada.
a Bog znade ko je kakav, samo On,
nek ud’jeli milost vječnu robu Svom!

Tekst poslao brat N. G.
_______________________