Plodovi optimizma

Nada u Allaha Uzvišenog urodit će sljedećim plodovima:

• Učinit će da se više trudimo i ulažemo veći napor u obavljanju ibadeta.
• Učinit će čovjeka još sklonijim stalnoj pokornosti Uzvišenom Allahu.
• Čovjek koji ima nadu u Uzvišenog Allaha, uživat će u približavanju Njemu i osjetiti slast vjere, upućivanja dove itd.
• Također, nada tjera čovjeka da izrazi potrebu za Allahom Uzvišenim, te ga čini da shvati da ne može bez Njegove blagodati i dobrote, čak ni na trenutak koliko je treptaj oka.
• Uzvišeni Allah voli da Njegovi robovi traže blagodati od Njega i da Ga mole, a ljute Ga oni koji izbjegavaju moliti i pitati Ga, tj. tražiti od Njega. Onaj koji gaji nadu obično moli mnogo više od drugih koji ne gaje, a Uzvišeni Allah se ljuti na one koji ne gaje nikakvu nadu u Njegovu milost i dobrotu.
• Nada je ono što osobu čini da uživa na svom putu prema Allahu Uzvišenom i prema ahiretu, to ga čini ustrajnim, jer da se ljudi ne nadaju Džennetu i tome da će im se nagrade umnožiti, niko ne bi mogao nastaviti svojim putem prema Uzvišenom Allahu i Ahiretu.
• To povećava njegovu ljubav prema Gospodaru, jer što više dobije ono što je tražio i čemu se nadao, to će više njegova ljubav rasti i postat će sve zahvalniji svome Gospodaru – što je također jedna od posljedica iskrenog robovanja.
• Nada je povezana sa strahom od Uzvišenog Allaha jer će se onaj koji se nada milosti Uzvišenog Allaha i Njegovom Džennetu bojati da možda ne čini dovoljno da ih bude dostojan -ovo je doista prekrasan odnos između dva različita stanja vjerničkog srca: nade i straha.
• Kada se netko nečemu nada, a Uzvišeni mu Allah to podari, to ga potiče da traži više i više se trudi da udovolji Uzvišenom Allahu što posljedično povećava njegovu razinu vjere i približava ga Svemilosnom.
• Što više nade gaje robovi tijekom ovog života, to će se više radovati kada postignu ono čemu su se nadali na ahiretu, a najbolji i najveći od svih razloga za radost je vidjeti Uzvišenog Allaha i postići Njegovo zadovoljstvo.

Nadalje, Uzvišeni Allah želi da Njegovi robovi ispunjavaju i druge vrste robovanja, kao što su poniznost pred Njim, oslanjanje na Njega u svemu, traženje Njegove podrške, ustrajanje u Njegovim odredbama i zahvalnost na Njegovim blagodatima. Tako je Uzvišeni Allah odredio da ljudi griješe kako bi potom tražili oprost i bili ponizni pred Njim kako bi im bilo oprošteno. Da ljudi ne griješe, ne bi osjećali potrebu da budu ponizni pred Uzvišenim Allahom ili da traže Njegov oprost, niti bi se kajali, zato Allah Uzvišeni iskušava ljude grijesima, da bi očistio njihova srca ovom poniznošću i traženjem Njegovog oprosta. 

Nakon što Allahov rob počini neki grijeh, on se ponizi pred Uzvišenim Allahom i moli Ga za oprost grijeha, te gaji nadu da će mu Uzvišeni Allah oprostiti. To dovodi do toga da se čovjekovo srce sve više veže za svog Gospodara.

Postoje tri vrste nade:

1. Nada poslušne osobe koja se nada nagradi od Uzvišenog Allaha.
2. Nada griješne osobe koja se nada oprostu Uzvišenog Allaha.
3. Nada nemarne osobe koja neprestano griješi, a zatim se nada oprostu Uzvišenog Allaha, ne ulažući nikakav napor da postigne Njegov oprost. Ovo je lažna nada i želja, koja ne vara nikoga osim onoga koji gaji takvu nadu; to senipošto ne smatra pravom nadom u Allaha Svemogućeg.

Molimo Allaha da budemo od Njegovih pokornih robova i ne gubimo nadu u Njegovu milost.

Izvor: www.islamweb.net