Pogrešna potraga za ljubavlju

Provela sam život trčeći za stvorenjima. Trebali su mi ljudi i njihova ljubav. I nisam mogla podnijeti razočaranja, a stalno su se ponavljala. Srž onoga što nas tjera da trčimo za ljudima je ljubav, potreba za davanjem i primanjem ljubavi. Ovu potrebu je u nas unio Stvoritelj, a svaka potreba koju je On stvorio stvorena je sa svrhom. Potreba za davanjem i primanjem ljubavi nastala je kao pokretač koji nas vraća Allahu.

Ali naš problem je što se pogubimo na tom putu. Gubimo se jer nastojimo da tu potrebu za ljubavlju ispunimo na pogrešan način. Tražimo je na pogrešnom mjestu. Taj nagon je Allah stvorio da bi nas odveo ka Njemu, ali umjesto toga, taj nagon nas vodi ka stvorenjima. I tu se gubimo. Zašto trčimo za drugim ljudima? Zašto jurimo za novcem? Zašto jurimo za statusom? Trčimo za ovim stvarima jer želimo ljubav i poštovanje, i vjerujemo da ćemo postizanjem ovih stvari uspjeti to i dobiti.

Nažalost, time griješimo. Ljudsko biće je brzopleto. Dajemo prednost trenutnim nad odloženim, vidljivom nad nevidljivim, fizičkim nad duhovnim. Prvo trčimo do onoga što možemo vidjeti, osjetiti i dodirnuti. Prvo trčimo do onoga što mislimo da je bliže. To činimo jer, dok je ljudsko biće potrebno i zavisno, ljudsko biće je takođe nestrpljivo i slabo. Idemo na ono što nam se čini najbližim, najlakšim, najbržim. Dakle, idemo ka stvorenjima.

Što se više utapamo u ovoj lažnoj jednačini, to više ne uspijevamo u postizanju našeg cilja i više nam nedostaje istinita i jednostavna jednačina ljubavi i života. Ta jednačina je jasna: što intenzivnije želimo nešto od stvorenja, manja je vjerovatnoća da ćemo to postići. Ako vam je potrebna ljubav, a tražite je od stvorenja, nikada je nećete istinski dobiti. Ili je nećete dobiti dovoljno, uvijek ćete ostati razočarani. Sve što tražimo radi sebe će nam izbjeći i nikada nas neće ispuniti.
__________________

Ali ako umjesto toga trčiš Allahu, sreća će trčati za tobom. Ako trčiš Allahu, uspjeh će trčati za tobom. Pravi uspjeh u ovom i sljedećem životu. Ako trčiš Allahu, opskrba će trčati za tobom. Ovo je, braćo i sestre, tajna formula zbog koje su tirani spaljivali gradove, a kraljevi pretraživali svijet – ali nikada nisu našli. Ovo je tajna. Jedina formula koju trebate znati.

Došao je čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Allahov Poslaniče, uputi me na takvo djelo zbog kojega će me ako ga činim zavoljeti i Allah i ljudi.” Na to mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Ne budi pohlepan za ovim svijetom pa će te Allah voljeti i ne žudi za onim što je u rukama drugih ljudi, pa će te ljudi voljeti.” (Ibn Madže) Ironično, što manje jurimo za odobravanjem i ljubavlju ljudi, to je više dobijamo. Što smo manje zavisni od drugih, to će nas ljudi više voljeti i tražiti naše društvo. Ovaj hadis nas uči dubokoj istini. Samo izbijanjem iz orbite stvorenja, možemo uspjeti i s Allahom i sa ljudima.

Trčanje ka Allahu je pokret srca. Trčanje ka Allahu znači okrenuti svoje srce prema Njemu u svakom segmentu života. On postaje predmet naše težnje. I zbog toga se trudiš da budeš najbolja majka, najbolji otac, najbolji komšija, najbolji student, ćerka, sin, radnik. Ovo je naslijeđe svih naših poslanika, neka je mir na njih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najbolji vođa, najbolji otac, najbolji muž, najbolji prijatelj. On je naporno radio na dunjaluku, ali njegovo srce je bilo vezano za ahiret. Njegovo srce je prozrelo iluzije ovog života, ali njegovi udovi su naporno radili. Krvario je, plakao i trudio se. Stajao je sve dok mu stopala nisu popucala. Bio je zlostavljan u Ta’ifu. Osjetio je glad, i žeđ, i groznicu, i bol i gubitak. Ali njegovo srce se vezalo samo za Allaha, a kod Allaha nema gladi, žeđi, bola ili gubitka. Bio je otac, vođa, prijatelj, muž, ali dok je njegovo telo moralo da se bori na svim tim poljima, njegovo srce je imalo samo jedan pravac. Kao što je Ibrahim alejhissem tako lijepo rekao: “Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio.“

“O vi koji vjerujete, potpuno (svim srcem) se pokorite i ne slijedite šejtanove stope. Zaista, on vam je očigledan neprijatelj.” (Kur’an, 2:208) Postoji bol u djelimičnom pokoravanju. Postoji bol u tome da se ne uđe potpuno u jedini mir i sigurnost, cijelim srcem. Postoji bol kada stavite svoje srce, čak i djelimično, u tuđe ruke. I ta bol se nastavlja sve dok cijelo svoje srce ne predate samo Njemu. On postaje jedini pravi cilj svih vaših težnji. Kao što kažemo najmanje 17 puta svakog dana: „Tebi se jedino klanjamo i samo od Tebe tražimo pomoć“ (1:5). Allah je jedini pravi cilj. Niko ne dolazi do Allaha bez Allaha. La havle ve la kuvvete illa billah – nema promjene niti snage osim od Allaha.

Onaj ko u potpunosti okrene svoje srce ka Allahu dostiže pravu slobodu. I toj osobi više ne mogu naštetiti stvorenja. Finansijski, fizički, emocionalni, društveni i psihički požari ne mogu naštetiti onome čije je srce samo s Allahom. Sve situacije joj ne štete već joj koriste, kao što znamo iz riječi našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Čudan li je slučaj vjernika, svako stanje u kojem se nađe je dobro za njega, a to nije slučaj ni sa kim drugim osim sa vjernikom. Ako ga zadesi kakva radost on se na tome zahvali, pa zato biva nagrađen, a ako ga zadesi kakva nedaća on se na tome strpi pa i za to biva nagrađen.” Ovo je za onoga kome je srce okrenuto ka ahiretu.

Ali srce nije statično. Srce je po definiciji ono što se okreće, otuda arapska riječ za srce ‘qalb’ dolazi od korijena što znači ‘okrenuti’. Srce je po definiciji ono što se okreće i što je prevrtljivo. Dakle, naš cilj u životu je da stalno vraćamo srce u fokus. I mi u tome stalno tražimo Allahovu pomoć, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio: “O Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.” Potrebna je ova stalna preorijentacija. Ponovo i ponovo i ponovo. Dok Ga ne sretnemo. Ne uspijeva samo onaj ko iz raznih razloga odustane od borbe sa svojim srcem. Takav ne uspijeva u ovom i sljedećem životu.

Allah je El-Vedud, Onaj koji voli. Allah je izvor ljubavi. Dakle, ljubav dolazi od Allaha, a ne od ljudi. Kada se ispunite sa Izvora ljubavi, postajete magnet za ljubav. Allah nas ovo uči u prekrasnom hadisu: “Kada Allah zavoli nekog Svog roba, On pozove Džibrila i kaže: ‘Ja volim tog i tog, pa ga i ti voli. Zatim Džibril doziva stanovnike nebesa govoreći: ‘Allah voli tog i tog, pa ga i vi volite’, pa ga i stanovnici neba zavole. A zatim bude prihvaćen i kod stanovnika zemlje.”

Svi trčimo, ali malo nas trči u pravom smjeru. Imamo isti cilj, ali da bismo stigli tamo moramo stati i preispitati sebe da li trčimo prema Allahu ili ljudima i dunjaluku.

Yasmin Mogahed
Prevod: N-UM portal