Pogrešnu dovu uputih u trenutku kada se ona primala

Doista u svakom danu postoji trenutak kada se dova prima, pa s toga moramo dobro paziti kako cemo ga iskoristiti. Ispricat cu vam kako sam ja taj trenutak potrefila, ali, na zalost, pogresno sam ga ikoristila. Da mi se Allah smiluje i oprosti. Bio je cetvrtak, ja sam krenula u grad da sredim neke papire, kada mi stize…

kratka poruka od brata: “Selam alejkum, zamisli iskusenja, ja doveo zenu u bolnicu da ostane zbog kriticne trudnoce, a u medjuvremenu komsija doveze mamu jer se jako posjekla nozem. Sad su obadvije u bolnici“…. Nisam bas puno razmisljala, odmah sam krenula prema stanu. Pokupila sam iz zamrzivaca svu hranu koju sam ranije pripremila (inace uvijek imam pripremljenih pita, sarmi, paprika, snicli – za izvanredne situacije tako da djeca mogu sama da stave da se pece i da im nista ne fali).

Pomislila sam, sada kad su babo i brat sami kod kuce a ja daleko od njih, trebat ce im gotova hrana. Zurila sam da stignem sto prije da vidim kako mi je majka i snaha, i da se vratim kuci prije iftara i povratka djece iz skole.

Na auto-putu u Viskom, put mi je presjekao nekakav nesavjesni vozac, a zatim nastavio ispred mene da usporeno vozi ne dopustajuci mi da ga preteknem, niti zaobidjem sa bilo koje strane. Jako me provocirao i bilo mi je u srcu tesko, jer sam shvatila da mi to radi namjerno. Vise puta sam mu blicala, pokusavala da ga preteknem, trubila mu svirenom, ali on se nadmeno igrao sa mnom…

U jednom trenutku dok smo vozili putem sa malo boljom preglednosti, ja sam krenula da preteknem i njega i kamion koji se nasao ispred njega (htjela sam da ga se rijesim dok imam svjedoka), ali on je pokusao da mi preprijeci put. Medjutim, uz Allahovu pomoc ja sam ga uspjela preteci i nastavit putovanje. Vidjela sam da ide i dalje za mnom, iako smo ulazili u opasnu krivinu, i iako mu je kamion trubio da nam dolazi drugi automobil u susret.

Tek tada sam shvatila da on zaista zeli da me po svaku cijenu prvocira ne razmisljajuci o posljedicama za obadvoje… U tom trenutku sam rekla: “Ya Rabbi, daj mu da se o sebi zabavi, a mene pusti na miru“, i vec istog trenutka vidjela jedan tocak kako sam prolazi pored mene. Na retrovizoru sam vidjela da je automobilom sletio u duboki kanal pored puta…

SubhanAllah, kako mi je bilo tesko. Bilo mi je zao sto sam trenutak kada se dova prima iskoristila da povrijedim drugoga a imala sam toliko velikih potreba. Cijeli put sam provela placuci i razmisljajuci o opomeni koju mi je Allah s.w.t poslao. Od tog dana, uvijek dobro pazim na moje dove i jako se naljutim kada vidim nekog da proklinje, pa cak i svoje bliznje, a najcesce majke djecu ili muzeve. Molim vas da uvijek vodite racuna o tome sta trazite od Allaha. Nemojte sebi dozvoliti da dodje dan kada ste uputili pogresnu dovu koja vam moze cijeli zivot unistiti, tako sto ce te uputiti dovu protiv sebe ili bliznjih svojih.

Trazite trenutak kada se dova prima nadajuci se da ce te ga i pronaci i iskoristiti za promjenu svoje sudbine, jer jedino sto moze promjenit ljudsku sudbinu je dova.

Dzabir r.a.,kazuje da je Allahov Poslanik a.s rekao: “Ne proklinjite sebe, vasu djecu i imetke, jer proklinjanje se moze podudariti s vremenom u kojem Allah prima dovu“