Pokajanje Malika ibn Dinara

Prenosi se da je Malik ibn-Dinar upitan o povodu njegovoj tevbi, pa je ispričao: “Bio sam policajac i bio sam navikao piti alkohol. Jednog dana sam kupio robinju koja je bila lijepa i s njom sam dobio kćerku. Kako je kćerka rasla moja ljubav prema njoj bila je sve veća i veća. Kad sam stavljao flašu alkohola pred nju, ona je to svojom ručicom odstranjivala od sebe i mene odvlačila od njega. Kad je napunila dvije godine iznenada je umrla. Ja sam bio u velikoj tugi i brigi. Kad je bila petnaesta večer šabana, bio je petak, ja sam zaspao a bio sam pijan. Nisam ni jaciju klanjao. Usnio sam strašan san koji ću vam ispričati, i on je bio povod mojoj tevbi i povratku pravom putu…

Vidio sam u snu kao da je Sudnji dan nastupio, puhnuto je u rog i mrtvi su ustali iz kabura. I svi su proživljeni. I ja sam bio među proživljenim. Čuo sam zvuk-zujanje iza mojih leđa, kad sam se okrenuo vidjeo sam da me prati ogromna crna zmija. Otvorenih usta je hitala ka meni. Počeo sam bježati a ona za mnom. Osječao sam strah i uplašenost kao nikad do tada. Bježeći prošao sam pored starca koji je bio u čistoj bijeloj i namirisanoj odjeći.  Nazvao sam mu selam i on mi je odgovorio pa sam ga upitao “Možeš li me zaštiti od ove velike crne zmije koja me goni?” Starac mi je plačnim glasom rekao: “Ja sam slab ona je jača od mene. Ja ti ništa ne mogu pomoći , nego bježi možda ćeš naći nekoga ko će ti moći pomoći i zaštiti te od nje.” Nastavio sam bježati ne obazirući se. Popeo sam se na veliki stub i sa njega gledao strahote i slojeve džehennema. Za malo nisam pao u džehennem od straha od zmije koja me je gonila.Onda sam čuo glas:”Vrati se ,ti nisi od stanovnika vatre.”

Malo sam se smirio i pošao nazad. Zmija je išla za mnom.Opet sam sreo istog onog starog čovjeka u čistoj bijeloj i namirisanoj odjeći. Upitao sam ga da me zaštiti od zmije . On je rekao da je slab i da ne može. Plačnim glasom mi je rekao da idem prema brdu, jer su na njemu ostavštine dobrih dijela muslimana. Pa ako budeš imao kakvu zalihu dobra, možda će ti ona koristiti. Pogledao sam i vidio brdo okruženo srebrnim prstenom na kome su bile kuke i na njima obješeni zastori od svile ukrašeni jakutom i biserom i vrata takođe presvučena svilom.
Potrčao sam prema tom brdu a zmija iza mene.Kad sam došao blizu vrata, čuo sam glas meleka kako kaže: “Podignite zastore, otvorite mu kapije i ukažite mu počast! Možda ima neko ostavljeno dobro djelo da ga zaštiti od neprijatelja.“
Zastori su podignuti vrata otvorena. Ugledao sam grupe djece sa licima sjajnim kao mjesec. Ali zmija je stalno išla za mnom a ja sam se bojao…

Onda je neko od djece zavikalo:”Dođite svi! Zaštitimo ga od dušmana!” Djeca su prilazila u grupama. U jednoj grupi sam ugledao moju kćerku koja je umrla i ona me štitila. Kad me vidjela, zaplakala je i rekla: “Ovo je, Allaha mi, moj babo!” Prišla mi je blizu i lijevom rukom me pomilovala po bradi a desnu je okrenula prema zmiji od čega je ona pobjegla. Onda je sjela pored mene i rekla mi : “Oče dragi!”, i proučila Kur’anski ajet:
أَلَمْ يَأْنِ لِلَّذِينَ آمَنُوا أَن تَخْشَعَ قُلُوبُهُمْ لِذِكْرِ اللَّهِ وَمَا نَزَلَ مِنَ الْحَقِّ وَلَا يَكُونُوا كَالَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ مِن قَبْلُ فَطَالَ عَلَيْهِمُ الْأَمَدُ فَقَسَتْ قُلُوبُهُمْ ۖ وَكَثِيرٌ مِّنْهُمْ فَاسِقُونَ

„Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici“. (El-Hadid, 16.)

Plakao sam i upitao je: ” Kćeri zar vi ovdje znate Kur’an?” Ona mi reče: “Bolje ga mi znamo ovdje nego vi tamo.” Onda sam je upitao: “Objasni mi šta je ova zmija koja me htjela pojesti.” Ona mi je rekla: “To su tvoja loša djela, koja si jačao pa su te htjela sunovratiti u džehennemsku vatru. “Objasni mi ko je onaj stari čovjek u čistoj bijeloj i namirisanoj odjeći kojeg sam sreo.” Ona mi reče : “To su tvoja dobra djela koja su bila slaba i nisu se mogla suprostaviti tvojim lošim djelima.” “A šta vi radite na ovom brdu?” Ona reče: “Mi smo djeca muslimana, ovdje smo nastanjeni do Sudnjeg dana. Čekamo Vas da nam vi stignete da bismo se zauzimali za vas.”

Malik dalje kaže kad sam se probudio iz sna veoma sam se uplašio.” Odlučio sam odmah razbiti flašu alkohola, baciti alkohol i pokajati se Allahu dž.š.”  Ovaj san je bio uzrok mojoj tevbi.“

Iz knjige : „Zikrullah u svjetlu Kur’ana, hadisa i ucenja uleme“.