Pokajnik iz Kanade

Moj zivot prije prihvatanja Islama:

Rodjen sam i odrastao ovde u Kanadi, a moji roditelji su iz indije. Veliki dio moga zivota je bio obuzet Kanadsakom Kulturom kao i istovremeno Indiskom kroz koju sam saznao dosta o mojim korjenima i naucio dosta o vjeri hinduizma kao i Indiski jezik, i stim sam odrastao. Odrastao sam u tempel, isao u nedeljnu skolu na kampovanja, ucestvovo u moliotvama, zavrsio sam gimnaziju ovde, bio sam dobar student, ali sam i se i zabavljao van skole, svirao sam i gitaru 11 godina. Drugim rijecima dozivio sam kulturni dio Kanade u skoli i sl., dok sam kulturu svoih roditelja i njihovu vjeru naucio kod kuce. I to je bio moj zivot prije primanja Islama.

Kako sam postao musliman:

Kad pogledam unazad i pomislim na nacin moga primanja islama ocito je da se razlikuje od kako su to ostali ostvarili. Nisam smatrao da imam bilo kakvi problema ili emocionalni djelova u zivotu koji su me vodili ka istini. Jos u ranim godinama nisam se slagao sa vjerom mojih roditelja, iako sam jedno vrijeme bio veliki zastupnik i branilac svoje vjere. Ali je to moje branjenje vjere bilo prazno i najveci razlog je vjerovatno bio to sto sam odrastao u mjestu gdje su puno napadali vjeru mojih roditelja. Nisam se mogao nikako pomiriti sa idejom o mnogo bogova, i obozavanje bilo kakvihg idola. Osim toga nisam se slozio sa nekim objasnjennjima koja se nisu slagala sa naukom. Moram naglasiti da sam u svakoj vjeri naisao na ljepe vrijednosti i razmisljanja u nekim stvarima. Dok sam bio tinedjer napustio sam vjeru svoih roditelja. Nabavio sam bibliju (stari zavjet) i jako mi je bilo ljepo i ugodno je citati jer sam tad prvi put naisao na vjerovanje u samo jednog boga i to mi je dosta pomoglo. Najvise su me fascinirali Allahovi atributi. A isto tako i objasnjenje o poslanicima koji su zvali u vjeru a istovremeno nisu ljudima govorili da su oni vrijedni bilo kakvog obozavanje osim Boga. Procitao sam i novi testament i tu su mi se svidjele neke vrijednosti koje su se poentirale ali nisam prema tome u srcu nista osjecao i nije odgovaralo. Poceo sam nakon toga citati i o drugim vjerama, jedno vrijeme sam bio i ateista ali nisam mogao da se suprostavim svojoj logici i osjecaju u srcu da je ovaj univerzum neko morao stvoriti. Tako da sam kroz to traganje istine stupio u kontakt sa svim vecim vjerama osim sa Islamom. Nisam vodio racuna o tome da citam u sta Islam poziva. Moji roditelji su iz Indije, iz jednog muslimanskog grada, tako da smo svi culi za Islam i ako nismo u to vjerovali. TAko da nam je nacin islamskog zivota bio poznat islamska kultura itd. Unatoc tome samo drastao sa negativnim predrasudama o Islamu kao i moji roditelji. Najvece predrasude prema Islamu koje su me sprijecile da uopste pogledam sta je Islam su terorizam, prava zena u islamu. Moji najbolji jarani u gimnaziji su bili muslimani ali od njih nisam nista saznao o toj vjeri njihovom ponasanjem ili praksom jer je nisu praktikovali u to vrijeme, i zivjeli su kao ostala omladina zanimaju ci se drugim stvarima bas kao i ja. Tek kad sam poceo studirati na Univerzitetu poceo sam vise proispitivati stvari, i vise kriticnim nacinom posmatrati ne samo samog sebe vec i druge. Naisao sam na knjigu koja se zvala Nauka u kuranu, u to vrijeme sam radio zavrsni rad ali sam ga prekinuo i promjenio temu, tako da sam odlucio pisati o Islamu i naravno o temi nauke u kuranu istovremeno. Mogu definitivno da kazem da istog momenta kad sam naisao na knjigu Naucnih cinjenica u Kuranu da me je veomaIprivukao nacin racionalnog razmisljanja jer sam prije toga dozivio dosta emocionalnog aktivnosti u raznim grupama drugih religijai. Znao sam cijelo vrijeme da istina nije samo osjecaj nego da mora biti i osjecaj i racionalnost, i logika. Tako da kad sam naisao na ovu knjigu jako me je taj nacin razmisljanja privukao, i bio jedan od glavnih razloga mog izgovaranja sehadeta.

Zivot nakon prihvatanja Islama:

Ubrzo nakon sto sam prihvatio Islam obavjestio sam o tome svoje roditelje. Oni su me pomalo ozbog toga zadirkivali, npr., o pustanjnu brade i sl. Imali su prerdrasude prema Islamu i ne krivim ih zbog toga nimalo, jer se radilo o predrasudama neznanja, neke vrste nevinog neznanja je im niko nije objasnio sta je Istina i ljepota Islama. Tako da kad su pomalo djelovali negativno prema meni znao sam da se tu samo radi o jednoj emocionalnoj reakciji tako da je na meni bilo da im pokazem da sam uz islam postao bolja osoba i zbog cega. U to vrijeme nije bilo grupa foruma ili nekih vecih organizovanih pokusaja ili druzenja da se propagira istina islama. Pokusavanm da o vjeri naucim svaki dan nesto novo, i imam zelju da o tome ucim i druge. I smatram da je vazno objasniti ljudima da kad postanu muslimani da ne gube svoj identitet, i svoju licnost, hobije, da su i dalje iste osobe koje, kao i prije i da neke stvari vole, manje ili vise. I da familije osoba koje prihvate Islam shvate da su oni i dalje iste osobe da su im i dalje sinovi cerke, sestre itd i da jedina stvare koja je promjenjena je cinjenica da su dosli u kontakt sa vecom relnosti od one s kojom su prije toga zivjeli. Najveca stvar koju mi je Islam dao je zadovoljstvo u srcu i svjest o tome zbog cega sam na ovom svjetu, zasto je ovaj univerzum stvoren. Tako da razmisljam o prirodi oko sebe o ljudima, zivotinjama. Veoma je ljep osjecaj probuditi se svako jutro i razmisljati o Allahu i njegovim blagodatima kojima nas je obdario ocjecaj postovanja pema svemu zivom. Islam je sistem prava na mnoge nacine. Naucio sam da bolje postujem svoje roditelje, svoje komsije, ljude iz drugih kultura i vjera, takva vrsta postivanja u danasnje doba je potrebna, posebno zbog cinjenice da smo u vremenu ljecenja mnogih rana iz proslosti.