Ovim putem ću vam ispričati moj povratak Islamu i da uzmete pouku u ime Allaha. Želim da vam ukažem da nemate predrasude prema djevojkama ili mladićima u određenim situacijama jer neznate ko se sa čim nosi. Rođena sam u porodici gdje je majka povremeno klanjala, otac ni cijela familija nikako. Kao djevojka bila sam izrazito lijepa i upečatljiva što mi je stvorilo najveće probleme u mom životu. Kao djevojčica učila sam u Kur’anu i znala sve i jedan harf. U mekteb sam išla – babo nije branio. Tokom školovanja, tj srednja škola doživjela sam pokušaj silovanja, što je totalno odvelo moj život u pogrešnom smijeru.

Roditeljima nisam bila dovoljno dobra kćerka, izgubila sam prijateljice, narod me krivio i ismijavao što je u meni stvaralo bijes koji je rastao svaki dan sve više i više. Popustila sam u školi jer u tom stanju nisam dobila psihološku pomoć i plus ismijavanja u školi itd. Babo me ispiše iz škole i kaže mi da idem raditi i da njegova kuća nije hotel. Razmišljam gdje ću ja naći posao bez srednje skole. Stid me reći da nemam školu. Zaposlim se u jedan restoran, zadržim se 2 mjeseca, poslije fast food, pa sve do kafića. Bijes u meni sve veći i veći. Ja se bunim onako kako ja znam. Počinjem nositi usko, kratko, izazovno, privlačim pažnju muškaraca i uživam u tome. Ne zanimaju oni mene, ali ja želim da ih izazivam, da im se osvećujem, da me gledaju! Subhanallah! Kako prokleti šejtan insanu pomuti um!

Nesretna ja, problemi kod kuće, mama me se stidi, babo uvijek ljut i nervozan. Ja sam loša kćerka! Ostala djecu su uredu bez obzira na greške, ali ja sam loša. U društvu me rođena majka kudila kako ni škole nemam, kako sam ja kriva što me maloljetnu manijak napao itd. Radila sam ja godinama u haramu, točila i pila alkohol. Život išao nizbrdo. Fali meni nešto, cijelo to vrijeme, nešto fali. Dolazi Ramazan, tada sam imala 27 god. Dolazim kući s posla, sjela i ugledam Kur’an na polici, pun prašine. Uzimam ga i počinjem čitati. Zašto sam ga tada uzela samo Allah zna.

Čitam stranicu po stranicu i upijam svaki ajet, svako novo saznanje koje nisam uopće znala. Pročitam cijeli Kur’an. Nakon nekog vremena to mi postaje malo, pa hoću još da čitam i krenem ponovo ispočetka. Počinjem da plačem. Allahu dragi, nikada onako nisam plakala kao tada, ja shvatila da me Allah voli! Kada bi me cijeli svijet mrzio – On me voli! Kažem sebi pokaj se, vrati se Allahu, pa ko ti treba pored Allaha!? Ne znam ja klanjati, kako ću ja to? Nađem sebi kako se klanja, ali ne ulazi u mozak, ne mogu ja od harama da zapamtim. Uzimam karton i napišem sebi kako i stavim ispred sebe i učinim sedždu pokajanja. Počinjem redovno klanjati. Odem ja na posao, dođem kući i klanjam. Da ostavim posao ne mogu jer šta ću jesti? Babo i mama ne daju, snalazi se.

Razmišljam, kako da izađem iz harama, na koji način? Nemam ni odjeće da se pokrijem, nemam halal posao, ko će mene zaposliti s osnovnom školom? Počnem ja doviti da mi Allah podari muža vjernika, da me spasi haram života, da mi podari nekog sličnog meni. Nakon nekog vremena na posao sasvim slučajno dolazi mladić koji nikada tu nije ušao. Pozdravio se samnom i počeli smo mi pričati o vjeri, hadisima, Poslaniku alejhi selam… Kaže on meni: Meni je neshvatljivo da djevojka s tolikim znanjem ovdje radi. Ja slegnem ramenima. Ne mogu ja njemu pričati svoj život. On je saznao moj broj i počeli smo komunicirati. Nije me osuđivao nijedne sekunde. Nakon par mjeseci postali smo bračni par po šerijetu. U braku smo 12 godina, Elhamdulillah. Imamo zdravu i lijepu djecu u vjeri. Moj muž je moj odgovor na moje dove. Moj muž je najbolji čovjek na svijetu. Elhamdulillah!

Allah mi podario najveće blago, moju vjeru, podario mi muža kakvog žene sanjaju. Podario mi zdravu djecu koja samo Njega obožavaju. Darovao mi mir i sklad u životu bez harama. I danas osjetim tugu kada vidim djevojke s one strane šanka i pitam se iz kakve disfunkcionalne porodice dolazi. Poželim da ih zagrlim i da kažem da ima Allah, ali Allah upućuje koga On želi. Molim Allaha da nas sačuva u našoj vjeri i da umremo samo kao muslimani. Amin!