Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije od nas onaj ko pokvari ženu njenom mužu.” (Ahmed, br. 9157 i drugi)

 

Imam Ibnul-Kajjim je rekao: “Ovaj grijeh (pokvariti ženu njenom mužu) je od najvećih velikih grijeha (…) Toliko je velik grijeh da nije manji od zinaluka, ako nije i veći od zinaluka.” (El-Dževabul-kafi, str. 216)

 

Spomenut ću i jedan lijep osvrt na ovaj hadis kojeg je dao poznati alim, Muhammed b. Isma’il es-San’ani, Allah mu se smilovao.

 

Rezime njegovog govora: Ako se žena posvađa sa svojim mužem, na njega se naljuti, njeni roditelji i braća i prijateljice, svi bi trebali da se prema njoj ponašaju grublje nego inače. Treba da osjeti odbojnost od njih, da joj ne pružaju utočište, pa da to bude razlog da se vrati svome mužu. Jer, kada usporedi njihovo ponašanje sa muževim, da dokuči njegovu prednost nad njima. (Vidjeti: Et-Tenvir šerhul-Džami’is-sagir, 10/212)

 

Razmislimo o ovome govoru, koji kao da je izašao iz svjetiljke vjerovjesništva, pa ga onda uporedimo sa našom stvarnošću. Kakve savjete daju danas punice i svekrve i ostali dušebrižnici kada savjetuju bračni par koji je u svađi? Ostavi ga/je, što će ti on/ona, nemoj se ponižavati, nemoj se patiti, uvijek ti ima bujruma, tu smo ako šta zatreba, misli na sebe, čuvaj svoje zdravlje itd. Umjesto da se trude da pomire, oni rade na razvodu i dolijevaju ulje na vatru.

 

Savjet svakom bračnom paru, ako te je Allah počastio vjernikom u braku, čuvaj ga koliko god je moguće, i znaj da će svi oni (savjetnici) oprati ruke od tebe kada se razvedeš i pozabaviti se svojim životima i brigama, a ti živi sam/sama sa svojim problemima, brigama i musibetima.

Pamet u glavu!