Ponekad sebi ljudi umisle kako su dobri jer…
Nešto razmišljam…
Ponekad sebi ljudi umisle kako su dobri jer rade mnogo dobrih djela.
Međutim, da li su kod Gospodara prihvaćena ta djela, mi to ne znamo.
Stoga, bilo bi dobro da se dobra djela rade, ali i da se strahuje da li su obavljena ispravno i iskreno radi Allaha, a ne radi nekoga drugog, radi pohvale…
Jedan od loših pokazatelja neispravnosti tih djela u posljednje vrijeme, za koja se misli da će čovjek biti nagrađen, je prikazivanje na društvenim mrežama, kao npr. slikanje:
– učenje Kur’ana uz šoljicu kahve,
– otvoren mushaf u polumračnoj sobi,
– tespih u ruci,
– čovjek na namazu,
– uslikana knjiga koju čita,
– nabrajanje pročitanih knjiga, djela, humanitarnih akcija u kojima je učestvovao, ostalih djela koja je učinio…
Sve to spada u šejtanske spletke kojima uništava čovjekova djela ili pokušava da ih umanji da čovjek dobije što manju nagradu na Sudnjem danu.
Nakon dijagnoze, postavlja se i logično pitanje: šta činiti, kako postupati, šta je lijek?
Odgovor je zaista jednostavan za onoga ko se napaja sa izvora:
Dobra djela se čine isključivo onako kako je to činio Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i to iskreno samo radi Allaha Uzvišenog očekujući nagradu na Danu kada se budu vagala djela.
Kada sretneš svog Gospodara tada ćeš biti svjestan da li su ta djela bila ‘dobra’ ili ne.
To je Pravi put.
A na ovom svijetu, ako se dobije usput neka pohvala i lijepa riječ, neće smetati.
Što se tiče podsticaja drugih, spominjali su učenjaci, a jedan od njih je šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, pa kaze da se može spominjati dobrovoljno djelo, pod dva uslova:
Prvo:
1. Ako se čovjek ne boji za sebe smutnje (fitne) tj. za svoju iskrenost i
2. Ako će se neko podstaći da učini djelo.
Ukoliko nedostaje jedan od uslova ne treba to činiti.
Drugo: podsticanje na čitanje uvaženog profesora je veliko dobro djelo, ali kad bi se činilo u 3. licu jednine bolje bi bilo i bliže ispravnosti.
Učenjaci su o tome pisali i govorili, pa npr. kako bi čovjek izbjegao da kaže da je baš on učinio određeno djelo, reći će: “Znam čovjeka koji je dao kao sadaku 10 000 eura…”, pa će svoje djelo prikazati kao da je neko drugi to učinio kako bi sebe sačuvao od smutnje a postigao bi se efekat podsticanja drugih na dobro.
Jako je bitna poenta djela.
I na kraju, napomenut ću ponovo: ŠEJTAN JE JAKO OPASAN IGRAČ U OVOJ IGRI
(Nermin Avdić, prof.)
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
