Porodica, prije svih drugih
Jedna od neizmjernih Allahovih blagodati prema robu jeste da mu podari porodicu, hanumu i djecu, krov nad glavom gdje se može sakriti i povući, te osjetiti smiraj. Uzvišeni nas podsjeća na tu blagodat i kaže nam: “Allah vam daje da u kućama svojim doživite smiraj…” (En-Nehl, 80) Zaista je čuditi se onima koji više vole družiti se i sijeliti s prijateljima (braćom), u tome osjećaju strast i smiraj, a kada su sa porodicom, to im je opterećenje i teret. Ne osjete tu Allahovu blagodat smiraja, ne osjete blagodat kuće, sreću uz svoju djecu i porodicu, nego jedva čekaju da pobjegnu iz kuće, iako mnogi sanjaju da imaju ono što je njemu dato.
Muškarac bi trebao da boravi u svojoj kući, tj. sa svojom porodicom i svojim ukućanima, te da im donosi opskrbu, odgaja ih u islamu, podučava ih korisnom znanju, naređuje im dobro i odvraća ih od zla. Ne treba da od njih odlazi osim radi traganja za opskrbom ili radi izvršavanja vjerskih dužnosti ili hizmeta roditeljima ili radi učenja korisnog znanja ili općenito radi većeg hajra.
Malik b. el-Huvejris, radijallahu anhu, prenosi da su on i skupina mladića odsjeli kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nekoliko dana, pa im je on rekao: “Vratite se svojim porodicama i boravite sa njima i podučavajte ih i naređujte im!” (Buhari, br. 631, Muslim, br. 674) Iako je njihov boravak kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, bez sumnje izrazito veliki hajr, pa može li biti veći, ipak ih je on, alejhis-selam, podučio prioritetima u životu. Prednost se daje onome što je obaveza nad onim što je pohvalno ili pak samo dozvoljeno.
Ne dolikuje muslimanu da njegova porodica ima potrebu za njim, željna ga, a on odsutan od kuće radi druženja, sijeljenja, ispijanja kahva i čistoj dangubi bez konkretnog razloga.
Neka svako zna da će ga Allah, subhanehu ve te’ala, pitati za njegovu porodicu jer mu je to predato u emanet. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nema ni jednog roba kojem Allah povjeri da se brine o drugima, a da mu neće biti Džennet zabranjen na dan kada umre, ako ih bude varao!” (Muslim, br. 227), tj. ako ih bude zapostavljao i ne bude iskren prema njima i ne bude ih savjetovao. Potvrdu za to imamo u drugom Muslimovom rivajetu u kojem se kaže: “… pa zatim se on ne trudi sa njima i ne savjetuje ih”. Također je, alejhis-selam, rekao: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.” (Buhari, br. 893, Muslim, br. 1829)
Brate, kada kreneš na “druženje s braćom”, prisjeti se hadisa: “Počni sa onima o kojima se brineš!” (Buhari, br. 1427, Muslim, br. 1034), i hadisa: “Kada Allah jednom od vas podari neko dobro, neka počne sa sobom i svojim ukućanima.” (Muslim, br. 1822)
Dovoljno je čovjeku grijeha da zapostavlja one o kojima je dužan da se brine!
Mr. Amir Smajić