Imam 23 godine i studentica sam. Odrasla sam u porodici gdje su se poštovale islamske vrijednosti. S obzirom na to da me otac forsirao da klanjam od malena, do fakulteta nisam bila sigurna jesam li iskrena u izvršavanju svojih dužnosti, pa tako od osobe koja nikad nije opsovala niti kazala vulgarnu riječ ja sam došla do tog da sam počinila razne grijehe, a potom pala u depresiju jer nisam sebi mogla to oprostiti.

 

Od tolike samokritičnosti jer sam sebi dopustila tako nešto zbog vlastite nesigurnosti, godinu dana sam provela u suicidalnim mislima i par puta bila u iskušenju da to i učinim jer sam mislila da sam izgubila svu svoju vrijednost.

Ja sam se našla u situaciji da nisam više mogla ni klanjati jer sam se osjećala licemjerno prema Gospodaru, ali sam shvatila da time samo šejtan dobiva, da u tih godinu dana koje sam provela u depresiji, bez imalo volje i za čim sam izgubila vrijeme koje sam mogla iskoristiti u puno bolje stvari.

Počela sam ići na psihoterapije koje su mi pomogle, ali su mi ipak ostale neke unutrašnje borbe i pitanja na koja sam smatrala da bi naš šejh Pezić mogao odgovoriti, te sam mu se javila putem e-maila za pitanja.

 

Iznenadila sam se kako mi je brzo odgovorio na e mail. Vjerojatno jer je shvatio ozbiljnostnog problema.

U samo dva telefonska razgovora preporodila sam se i psihički, a i imanski. Njemu sam kazala ono što me je tištilo, a on je kao brižni roditelj sve to saslušao i dao mi veoma skupe savjete kako da nastavim kroz život. Kako da se nosim sa izazovima koje u sebi nosi život.

U razgovoru sa šejhom sam shvatila da je period odrastanja pun iskušenja i da mi svi ljudi radimo i dobre i loše stvari. Da dobra djela poništavaju hrđava i da, ako i uradimo neki grijeh, treba da se pokajemo, i nadamo se, Allah dž.š. oprašta uz iskreno pokajanje.

Shvatila sam da samokritičnost je dobra dok god se trudimo biti bolja verzija sebe od prethodne, kad nas uspije toliko destruirati da nas ometa u tome da ostvarimo svoje pune potencijale (a svi mi ih imamo), onda je loša.

 

Naučila sam da suicidne misli ne nose ništa korisno u sebi, niti su rješenje za naše probleme.

Naučila sam da sam na početku problema trebala zatražiti stručnu pomoć, a ne da čekam da dotaknem dno, iz kojeg je bilo veoma teško vratiti se.

Molim Allaha dž.š. da olakša svim mladim ljudima koji posustanu na putu pozitivnog razmišljanja, da ih vrati na pravi put činjena dobrih dijela i da nikad ne zaborave da se u trenucima slabosti obrate nekom.