Postizanje lijepog života
Najveća i temeljna sredstva postizanja lijepog života su iman i dobra djela.
Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (Nahl, 97)
Tako nas Uzvišeni Allah obavještava i obećava nam da ko god spoji iskreno vjerovanje i dobra djela da će mu On dati lijep i čist život na ovom svijetu i lijepu nagradu na ovom i onom svijetu.
Razlog koji stoji iza ovoga je jasan. Ovo je zbog toga što iskreni vjernici u Allaha, koji imaju ispravno vjerovanje iz kojeg izviru dobra djela, koje liječi srce, ispravlja ljudsko ponašanje i čini dobro ovoga i onoga svijeta;takvi ljudi posjeduju osnovne temelje koji ih upućuju u situacijama sreće i radosti kao i u situacijama tjeskobe, žalosti i patnje.
Oni zahvalno prihvataju situacije sreće i radosti, zahvalni su i koriste ih u ono što je korisno. Kada ih koriste na ovaj način oni doživljavaju dodatnu radost i žude za blagodatima ovih stvari, nadajući se da će ostati sa njima i takođe žude za lijepom nagradom onima koji su zahvalni Allahu. Ovaj osjećaj i iskustvo donosi toliko dobra i blagodati, mnogo većeg od radosti koja je prvenstveno bila uzrok toga.
S druge strane, u štetnim i neugodnim situacijama, situacijama boli i žalosti, oni se suočavaju sa njima suzdržavajući se od onoga od čega se mogu suzdržati, olakšavajući ono što se može olakšati, i ustraju sa lijepim zadovoljstvom na onome nad čemu nemaju moć da se odbrane. Putem ovoga oni postižu korist žestoke borbe, sakupljaju iskustvo i unutrašnju snagu i zaslužuju nagradu za strpljenje i postojanost, veličinu koja potcjenjuje odvratne stvari koje su ih zadesile.
Kao rezultat toga oni skončaju tako što na mjesto neugodnih stvari stavljaju radost, lijepu nadu i iskrenu želju o postizanju Allahovih blagodati i Njegove nagrade.
Čudan je primjer vjernika!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je opisao ovu situaciju u vjerodostojnom hadisu gdje je rekao: ‘Čudan je primjer vjernika! Svaka njegova stvar njemu je dobra, a to nije tako nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi radost, on Allahu zahvali i bude mu dobro. Ako ga zadesi šteta i tegoba, on se strpi i bude mu dobro.” (Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava u ovom hadisu da se dobro vjernika, njegove dobiti i ljepota njegovih djela mnogostruko uvećavaju u svim stvarima koje mu se dese, bile lijepe ili ružne.
Zbog ovoga možeš vidjeti dvojicu ljudi koji su pogođeni istim usponima i padovima u životnim situacijama a oni se tako razlikuju u načinu kako se nose sa njima, ovisno o stepenu njihove vjere i dobrih djela.
Onaj sa imanom i dobrim djelima se suočava i u dobrim i u lošim situacijama sa onim što smo spomenuli od zahvalnosti u dobrim situacijama i strpljenja u lošim, uz to još i sa drugim stvarima koje im stanu na put. Kao posljedica ovoga on osjeća radost i sreću, bol i tuga ga napuštaju i on postaje oslobođen od muke, tjeskobe, stegnutosti srca i on živi sretan život na ovom svijetu.
S druge strane, ovaj drugi se suočava sa radosnim i prijatnim situacijama sa drskošću, ohološću i pobunom. Kao posljedica ovoga njegovo ponašanje zastranjuje i on postaje poput životinje, suočava svoju radost sa potpunom pohlepom, gorućom tjeskobom i nemirnošću. Uprkos svemu ovome, njegovo srce i dalje nije smireno. On je nespokojan iz mnogih razloga: nespokojan je zbog straha da će dobra stvar nestati i osjećaja tjeskobe zbog borbe da je zadrži; nespokojan je zbog svoje goruće potrebe i želje da postigne još više jer ljudsko biće po prirodi ne poznaje granice onoga što želi, i on ih može i ne može postići.
Čak i ako i postigne, nespokojstvo je i dalje prisutno jer se ovaj krug ponavlja zlobno nad njim a kada je pogođen sa neugodnim stvarima, on je zabrinut, pun očaja, ustrašen i žalostan. Samo Allah zna nesretnost života kroz koji prolazi i mentalnu i pihičku bolest povezanu sa njim, i mjeru straha koji će na kraju voditi ka još više strašnih i gnusnijih posljedica. Ovo zbog toga što on niti posjeduje nadu postizanja nagrade niti ima strpljenja koje će ga posavjetovati i olakšati mu bolove.
Sve ovo je poznato iz ljudskog iskustva. Postoje mnogi primjeri u životu i ako se pogleda na jedan od njih i uvidi ga putem ljudskog iskustva, definitivno ćeš vidjeti ogromnu razliku između pravog vjernika koji radi po svom jasnom vjerovanju i osobe koja nije poput njega. Ovo zbog toga što vjera istine jako poziva u zadovoljstvo sa Allahovom opskrbom i da je sve što On daje Svojim robovima od Njegove blagodati i ogromne velikodušnosti.
Ako je vjernik pogođen sa bolešću siromaštva ili sličnim iskušenjima od kojih nijedna osoba nije slobodna, on je sretan i zadovoljan zbog svog čvrstog vjerovanja, zadovoljstvom sa onim što mu je Allah odredio. Njegovo srce ne traga za onim što nije određeno za njega. On gleda na ljude nesretnije od njega a ne gleda na one koji su iznad njega u dunjalučkim blagodatima. Putem ovoga on čak može biti sretniji, razdraganiji i smireniji od onoga koji posjeduje sva dunjalučka bogatstva ali mu nije darovano zadovoljstvo.
Suprotan slučaj je sa onim koji ne djeluje u skladu sa imanom. Takav kada je pogođen sa siromaštvom ili izgubi neku dunjalučku potrebu ispoljava očaj i nesreću.
Drugi primjer je kada strah i uznemirujući događaji pogode osobu. Vidjet ćeš da je onaj sa ispravnim imanom i postojanim srcem smiren i čvrsto odlučan u kontrolisanju situacije, iskorištavajući na najljepši način njegovu sposobnost mišljenja, govora i djela kao da je sebe već pripremio za takav događaj. Ova vrsta reakcije ga opušta i jača njegovo srce.
Reakcija onoga bez imana s druge strane je suprotstavljena ovome. Kada se suoči sa situacijom straha njegovo srce strepi, njegovi živci postanu napeti a njegov razum izgubi fokus. Nema ničega u njemu osim uzbune i straha. Vanjski teror se povećava unutrašnjim nespokojstvom, do stepena izvan opisa.
Ova vrsta ljudi među čovječanstvom ako ne uspije postignuti nešto od urođenih sredstava koja su na raspolaganju svakom ljudskom biću u suočenju sa nevoljama u životu kroz iskustvo, njihova energija postaje potpuno potkopana i oni doživljavaju nervni slom. Ovo zbog razloga nedostatka njihova imana koji podstiče strpljenje naročito u situacijama teškoće i tjeskobe.
Istina je da oboje i dobro i zlo, i vjernik i onaj koji odbija vjeru, oba dijele uobičajni ljudski kvalitet postignute hrabrosti kao i urođenu sposobnost suočenja sa strašnim situacijama, olakšavaju njihov tiranski efekat na sebe, ali vjernik zbog svog jakog vjerovanja, strpljenja, oslanjanja i povjerenja u Allaha, i njegove želje da bude nagrađen od Allaha, nadmašuje u posjedovanju osobina koje ga čine hrabrijim i koje umirujuće i efektivnije djeluju na patnje terora i boli nedaća na njemu.
Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju.” (An-Nissa’, 104)
U dodatku tome vjernici dobijaju od Allaha posebnu pomoć, podršku i asistenciju koja tjera strah i teror koji ga je zadesio.
Uzvišeni Allah kaže: “i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (Enfal, 46)
Od sredstava eliminisanja brige, žalosti i tjeskobe
je dobrota prema stvorenjima putem riječi, djela i svim vrstama dobrih djela. Sva ova djela su dobra i vrijedna kod Allaha i putem njih Allah otklanja brige i tjeskobu i od dobra i od zla, sve shodno njegovom stepenu dobrote prema stvorenjima.
Osim što je udio vjernika potpuniji i savršeniji on se takođe ističe činjenicom da je njegovo dobro izrođeno iz iskrenosti prema Allahu i traženja Njegove nagrade. Za posljedicu Allah čini činjenje dobrih djela lakšim za njega zbog njegove nade u dobro kod Allaha i otklanja od njega neugodne stvari zbog njegove iskrenosti i traženja Allahove nagrade.
Uzvišeni Allah kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (An-Nissa’ 114)
Uzvišeni Allah nas obavještava da su sve ove stvari dobra djela ko god ih uradio, a dobra djela im donose dobro i otklanjaju zlo, ali pravi vjernik koji traži nagradu i zadovoljstvo Allaha, njemu Allah daruje neizmjernu nagradu. Dio te ogromne nagrade je otklanjanje boli, žalosti i tjeskobe.
Abdur-Rahman bin Nasir As-Sadi, rahimehullah