Problem i devijacije u društvu

šejh Ebu Abdurrahman Mutevekkil

Govorimo o teškom grijehu koji se ne briše dobrim postom, dugim noćnim namazima niti iščekivanjem Lejletul-kadra. Znamo da ako se čovjek pokaje za neki grijeh, Allah mu oprosti, zar ne?

Bez obzira na težinu grijeha, ako se iskreno pokaje, ostavi taj grijeh i vrati se svome Gospodaru, Allah će mu oprostiti. Ali postoji jedan opasan grijeh koji se ne briše, čak ni ako postiš cijeli Ramazan, ni ako klanjaš hiljade rekata u teraviji, ni ako provedeš noći u ibadetu nadajući se da je to noć Lejletul-kadra.

Ko zna koji je to grijeh? Širk? Ne, ako se neko pokaje za širk i prihvati islam, Allah prima njegovo pokajanje, tačno!

Govorimo o pravima ljudi. Širk i svi grijesi manji od njega mogu biti oprošteni ako se čovjek pokaje dok je živ. Ali gdje Allah ne prašta širk?

Na ahiretu, ako čovjek umre kao mušrik. Allah kaže: “Zaista, Allah neće oprostiti da Mu se neko smatra ravnim, a oprostit će ono što je manje od toga kome hoće.”

A šta ako mušrik za života primi islam i pokaje se?

Hoće li mu Allah oprostiti? Naravno da hoće.

Ali postoji jedan grijeh koji se ne briše, bez obzira na to šta čovjek učini.

Čak i ako obavi hadž, stoji na Arefatu, plače i moli: “Gospodaru, oprosti mi!”

Allah mu taj grijeh neće oprostiti.

To je kršenje prava ljudi.

Ovo je ozbiljna stvar, draga braćo i sestre!

Ovaj imetak koji si nepravedno i haramom prisvojio, Allah ga neće oprostiti, bez obzira koliko postio Ramazan, obavljao hadž, klanjao, dovio i tražio oprost, sve dok taj hak ne vratiš njegovim vlasnicima.

Nepravda je tmina na Sudnjem danu.

Ako je nepravda riječima, poput nanošenja štete govorom, širenja laži o ljudima, ogovaranja i potvore, to su također prava ljudi.

Nepravedno prisvajanje imetka, bespravno uzimanje nasljedstva sestara, sve to, ma koliko čovjek klanjao, obavljao hadž i tesbih izgovarao milion puta, neće biti oprošteno dok se hak ne vrati vlasnicima.

Pogledaj ovaj zastrašujući hadis: “Šehidu se oprašta svaki grijeh, osim duga.”

Čak i šehid, koji je dao svoj život na Allahovom putu, neće biti oprošten ako je ostao dužan ljudima, jer dug spada u prava ljudi.

Onaj ko uzme dug, a u srcu nema namjeru da ga vrati, ko odugovlači i izbjegava vraćanje, neće mu pomoći ni istigfar ni tevba, već će se na Sudnjem danu nad njim sprovesti pravda.

Toga dana će stati go pred Gospodarom nebesa i Zemlje.

Na Sudnjem danu neće biti otplate dugova novcem, zemljom ili imetkom, nego samo djelima.

Tada će oštećeni stati pred tebe i uzeti od tvojih dobrih djela, od tvoji namaza, posta, učenja Kur’ana, sve dok ne dobije svoj hak.

A ako kod dužnika ne ostane nijedno dobro djelo, tada će se prebaciti grijesi oštećenog na njega, a zatim će biti bačen u Džehennem.

Ovo je pravi gubitnik (muflis), kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ko je muflis?

To je onaj koji će na Sudnjem danu doći sa namazom, redovno je klanjao i čuvao prvi saf.

Dolazi sa postom, postio je Ramazan i mnogo nafile.

Ali, ima prema ljudima neizmirena prava:

• Ogovarao je ovog,

• Potvorio onog,

• Oštetio drugog,

• Prevario trećeg,

• Nepravdu učinio petom…

Tada će morati da daje od svojih dobrih djela ovome, pa onome, pa sljedećem.

I ako mu ponestane dobrih djela, preuzet će od njihovih grijeha, pa će biti bačen u Džehennem.

Ovo je ozbiljna stvar, draga braćo i sestre!

Ko god nosi na sebi prava drugih ljudi, neka ih vrati i neka se pokaje Allahu prije nego što dođe dan u kojem nema ni trgovine, ni prijateljstva, ni zagovaranja.

Prije nego što dođe dan kada kajanje neće koristiti.

Danas imamo priliku, još uvijek imamo vremena!

Ali kada čovjek umre, nema više odlaganja ni sekunde.

Gospodaru, učini nas od onih koji slušaju govor i slijede ono najbolje u njemu.

To su oni koje je Allah uputio, i to su oni koji su razumom obdareni.

šejh Ebu Abdurrahman Mutevekkil

Prevod: Sanel Ramić, prof.