Povratnica u Islam o utiscima sa hadža

Kristin Szremski ima 53 godine i dolazi iz Palo Hillsa, države Ilinoji. Rođena je u luteranskoj porodici, ali ona se prvo preobratila u katoličanstvo, prije nego je pronašla sebe u islamu. Ove godine, Kristin je bila jedna od stotine hiljada muslimana koji su posjetili Meku kako bi upotpunili peti stub islamskog vjerovanja, hadž. Ovo je intervju s njom.

1. Kako ste prešli na islam i šta je bilo uzrok tome? – Radila sam kao specijalni izvještač za novinu po imenu “Star Newspapers” u Čikagu 2000 godine. Tada mi je bio dodjeljen zadatak da pokrivam arapsku zajednicu. Tada nisam znala ništa o islamu. Odrasla sam kao luteranka, čije je vjerovanje bilo da nema poslanika nakon Isusa. U toku šestosedmičnog istraživanja sam intervjuisala mnoge muslimane arape. Moj prelazak na islam nije bila stvar koja se desila preko noći. Trebalo mi je za to najmanje 18 mjeseci. Bila sam fascinirana islamom i činjenicom da je podučavao iste priče koje sam znala iz Biblije, te da su u njima glavni likovi bili isti.

Da se vratim malo u prošlost. Odrasla sam kao kršćanka, luteranka, ali sam prihvatila katolicizam kada sam imala 40 godina. Oduvijek sam htjela da pripadam velikoj zajednici i katolička crkva me je privlačila. Moj tadašnji suprug je bio katolik, pa sam tako i odlučila da ću se priključiti toj crkvi. To je uveliko imalo efekat na moj kasniji prelazak na islam. Ono sve što je luteransko vjerovanje usadilo u mene, katoličanstvo je samo učvrstilo, produbilo moju želju za znanjem, te obezbjedilo istorijski kontekst putem knjiga kršćanskih kanona. Ovo mi je otvorilo mnoge puteve koji su kasnije završili čitanjem Kur’ana za koji sam postala ubjeđena da je konačna Božija riječ.

Kada sam to shvatila, bilo mi je lako da povjerujem da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Božiji poslanik i vjerovjesnik. Bilo mi je teže da se otarasim vjerovanja da je Isus božiji sin. Kroz čitanje o njemu u Kur’anu, to sam uspješno prevazišla. Također, Isus je veoma prominentna ličnost u Kur’anu, tako da ga nisam zaboravila, samo sam prevazišla vjerovanje da je on Bog.

Moj prelazak na islam se desio dok sam se molila. Datum je bio 21. Juli, 2001 godine. Bila sam u hotelskoj sobi u Vašington, D.C. gdje sam otputovala na seminar za časopis za koji sam radila. Otvorila sam Kur’an i stavila ga na ležaj, a ja sam klečala na podu moleći Boga da me uputi na istinu. U jednom trenutku iznenenada sam izgovorila šehadet. Kasnije sam i javno izgovorila šehadet, ali je ovaj trenutak za mene trenutak kada sam postala muslimanka. Volim islam zbog njegove čistoće, jednostavnosti i istinitosti. Muslimani koje sam upoznala su bili tako prijatni, strpljivi i veoma učtivi ljudi.

2. Ovo je vaš prvi hadž? Da li ste bili nervozni?

Bila sam veoma nervozna jer je ovo teško duhovno putovanje što znači da se na ovom putovanju jako puno razmišlja o samome sebi. Ovo putovanje je također veoma naporno i u fizičkom smislu, jer nekoliko komponentni hadža se dešava na raznim mjestima u roku od par dana. Imala sam u životu dvije operacije na vratu i leđima zbog degenerativnog artritisa što mi je uzrokovalo neurološke nedostatke. Jedan od najvećih problema koje imam je slabost u nogama, te se brzo iscrpljujem kada puno hodam, kada imam manjak sna, i kada sam puno na nogama.

3. Da li ste imali vodiča? Kako ste znali šta trebate da radite?

Putovala sam sa grupom po imenu “Noor Travel” iz Milvokija. Vodič je bio od velike pomoći. Također, moji cimeri u hotelu su bile amerikanke arapskog porijekla koje su mi pomagale po pitanu jezika. Također u našoj grupi smo imali hadžije koji su već prije bili na hadžu pa su nam i oni davali savjete kako obaviti hadž. Na kraju krajeva, 3 miliona ljudi na jednom malom mjestu je pomalo zastrašujuće, ali sam naučila sve, korak po korak.

4. Da li ima jedan dio obreda hadža za koje ste imali veliku želju da ga obavite?

Muslimani obavljaju svoje molitve okrećući se u pravcu Kabe svugdje u svijetu. Kada sam se našla u Mekki, centru svijeta, osjetila sam jaku energiju i živost. To je mjesto gdje su bili mnogi poslanici, gdje je živio Muhammed, alejhi sellam, gdje je objavljivan Kur’an. Samo viđenje Kabe nakon svih ovih godina je bilo nešto nevjerovatno i ne vjerujem da ću to ikada zaboraviti.

5. Kako vam je bilo?

Sve sam podnijela mnogo bolje fizički nego što sam očekivala. Ustvari, sada se osjećam čak i bolje nego prije polaska na put, a to je većinom zbog mentalnog zadovoljstva koje sam stekla na ovom putu. Također, islam je uvijek umjeren i ova vjera ne treba da bude teška. Također, u toku obreda hadža postoje razne olakšice. Postoje 3 vrste tavafa, kruženja oko Kabe, i u toku svakog tavafa, muslimani okruže Kabu sedam puta. Prvi put sam to uradila u kolicima. U toku drugog tavafa sam htjela da hodam, kako bi se što bolje skoncentrisala na povezivanje s Bogom u mojim dovama i ibadetu. Također sam željela i da se fizički potrudim pred Bogom. Ovo je bilo izvanredno i prelijepo iskustvo koje mi je omogućio Allah. Cijeli obred sam završila za manje od 3 sata.

Treći tavaf nisam mogla obaviti jer sam bila iscrpljena i tu je već bilo milion ljudi i više. Bila sam tužna jer sam morala da odem, ali sam platila za kurban da se zakolje i njegovo meso da se podjeli siromašnima. Bacanje kamenja na stubove koji simbolizuju šejtane koji su izazivali Ibrahima, koji se spremao da žrtvuje svog sina je također jedan od obreda hadža. Budući da se ta lokacija nalazi iznad jedne strme padine nisam bila u mogućnosti zdravstveno da obavim taj dio hadža pa sam zamolila neke od saputnika da to urade za mene.

Integralan dio hadža je posjeta brdu Arefat gdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem obavio namaz u Zul Hidžedžetu prije nego što je obavio hadž. Dan Arefata je dan oprosta gdje se moli cijeli dan, a većina dana za molitve je za vrijeme kada je sunce najjače. Za nas je to trajalo oko šest sati. Boravili smo u šatorima koji su bili prevrući jer se klima uređaj pokvario.

Ako obavite molitvu skrušeno i iskreno, Allah će vam oprostiti vaše grijehe. Također, upućena iskrena dova na Arefatu se prima. Ključna stvar je stojanje, ali starijim i bolesnim osobama je dozvoljeno da sjede. Uspjela sam da prestojim većinu vremena, ali sam se povremeno morala odmoriti sjedeći. Ovaj dio hadža je bio najteži i fizički i duhovno. Ali je istovremeno to bilo neopisivo lijepo iskustvo koje sam doživjela također i kao pročišćavajuće. Najljepši događaj je bio kada je sunce zalazilo a stotine ljudi su se penjali na brdo, okrećući se ka Kabi kako bi dovili, za vrijeme zalaska sunca. Jedan imam je učio dovu na glas. Bilo je veoma upečatljivo, te su mnogi ljudi, i ja sa njima, plakali.

Ovdje se priča o hadžu ponavlja. Hadž iziskuje ekstremne napore i zalaganja ali istovremeno vam daje zauzvrat ekstremnu ljepotu, mir i zadovoljstvo.

6. Da li ste pronašli ono šta ste tražili na ovom putu na hadž i samom hadžu?

Ono što sam željela je bilo približavanje Bogu, da stignem na mjesto gdje sam sigurna i ubjeđena da je Božije, i da je Bog ono što mi je ikada trebalo u životu, te ono što ću ikada i trebati u budućnosti. Molila sam Boga da mi podari apsolutno vjerovanje u Njega, te da nikada ne budem zabrinuta ili obeshrabrena. Čvrsto vjerujem u to da sam pronašla sve ono što sam tražila. U Mekki, pored Kabe se osjeća prisustvo Boga na način na koji to nikada prije nisam osjetila. Dobila sam tamo jedan ogroman osjećaj vjere i samopouzdanja. Tamo sam osjetila da mogu da potpuno otvorim svoje srce, da tražim od Allaha šta god mi duša poželi te da ga obožavam kako najbolje mogu. Iskusila sam i to, čista konekcija s Bogom, a želim da je održim i da je gajim. Na meni je sada da radim na tome da uspijem. Naprimjer, želim da obavljam određene namaze u džamiji svaki dan, ako Bog da.

7. Šta ste se nadali da će se promijeniti u vama nakon hadža? Da li se to desilo?

Posljednih 10 godina moga života su bile teške. Razvela sam se, preselila sam se, imala sam dvije teške operacije. Izgubila sam svoju kuću zbog ekonomske krize, i pogođena sam islamofobijom koja se širi ovom zemljom. Islam je savršena vjera, ali ja je ne živim savršeno. Umejsto što kukam, trebam da se zahvaljujem Uzvišenom Allahu što mi je podario sve ovo što sam proživjela u posljednjih nekoliko godina. Mislim najvažnija stvar koju sam shvatila je ta da sam zaključila da sam razmažena amerikanka koja je nezahvalna na ovom prelasku na islam i na životu koji mi je dat. Ljudi iz cijelog svijeta dolaze na hadž a mnogi od njih nemaju sredstava da budu u hotelima, pa čak ni u šatorima. Ljudi odlaze iz svojih sela sa kesama nekih stvari, znajući da će spavati na otvorenom, na brdima ili ulici. Da li ću ja ikada dostići taj stupanj predanosti? Nadam se da hoću. Ali nekako sumnjam u to. Ovi ljudi su me inspirisali da obavim drugi tavaf.

Hadž može biti nevaljan osobama koje se žale, kukaju, svađaju, ogovaraju, pa je stoga jako važno da se sve to izbjegne. U grupi od milion ljudi je neophodno da se ima masivna doza strpljenja a to možete postići tek onda kada posmatrate ljude oko sebe kao ljudska bića kojima treba respect i blagost pri ophođenju. Vježbjajući ovakvu vrstu strpljenja u te dvije sedmice mi je doprinijelo da steknem dublji smisao poniznosti, za koji se nadam da ću uspjeti primjeniti u svom svakodnevnom životu.

Na kraju, Allah kaže da On upućuje onog koga On hoće u islam. Kao što rekoh, borila sam se sa stvarima poput islamofobije. Umjesto da cjenim činjenicu da me Allah pozvao u ovu vjeru, bila sam fokusirana na površne stvari koje su mi odvratile pažnju od onoga što je prava ljepota biti musilman. Ovo iskustvo mi je pokazalo da sam uzela najveći poklon koji sam ikada dobila u životu zdravo za gotovo.

Izvor: thedeenshow.com
Prijevod i prilagodba: Selma K.