Pozivali su me katolici, Jehovi svjedoci, mormoni…

Nakon što je gledao neku dokumentarnu emisiju na BBC-ju o Kur’anu, moj kolega – katolik, mi reče da je Kur’an kopija Biblije. Kazivanja o poslanicima i prijašnjim narodima o kojima govori Kur’an su već davno opisana u Bibliji, i ta su kazivanja, zapravo, preuzeta iz Biblije. Tada, daleko od vjere, iako znajući da to nije istina, nisam znao šta da kažem, već sam samo šutio…

Jehovi svjedoci su me nekoliko puta zaustavljali na ulici i dolazili na vrata nudeći svoju literaturu. Neki, pri predstavljanju, ponosno ističu svoje muslimansko ime, želeći izazvati čuđenje i ostaviti jači utisak. Nisam sa njima ulazio u diskusije. Međutim, dok su tako jednom dedi na putu isto ponudili, dedo im nije šutio, već je počeo vaziti. Besjedio im je samouvjereno, sa ćejfom i na tenane, bez srkleta, pojašnjavao im je Istinu. Rastabirio im je imanske šarte. Kada sam čuo od njega da izgovara, sa čvrstim jekinom: “Amentu billahi, we melaiketihi, we kutubihi,…”, osjetio sam neopisivu radost i ushićenje…

Nakon vraćanja vjeri, jedan brat i ja smo kolegi katoliku dali CD i knjigu o islamu, te nam je nakon toga, jedne prilike priznao: “Volio bih da sam rođen u muslimanskoj porodici.” Ova rečenica objašnjava suštinu njegovog hala – stanja. Roditelji i okolina su mu prepreka, jer njegova duša ipak osjeti ispravnost islama, nakon upoznavanja sa njim i rušenja medijskih laži. Dovite Allahu da ga Allah uputi na pravi put, možda vaša dova bude kabul.

Jedne prilike, na ulici sam susreo mormonske misionare. Iz SAD su, ali im nije bila prepreka naučiti naš jezik i doći u misiju u BiH. Eh, zahvalan na Uputi, jedva sam dočekao dijalog sa njima. Priča je otpočela… Pitao sam ih, kako se po njima zaslužuje raj/džennet? Rekli su: “Dovoljno je da posvjedočiš Krista i bit ćeš spašen.” “Dobro” – rekoh, “ali, šta je sa djelima? Kako će čovjek koji je posvjedočio to u ovom životu, ali je bio ubica, narkoman, nepravednik…ući u raj? Nije dovoljno reći da mi je zima, a bunda pored stoji, te ne učiniti ništa da je zaogrneš. Smrznit ćeš se. Djela, a ne riječi.” Onda sam im govorio o dvije vrste ljudi spomenutih u Kur’anu, sretnim i nesretnim. I jedni i drugi ulažu trud, jedni su sretni, a drugi nesretni. Jedni čine razne grijehe, piju, bludniče, oholi su, i ulažu trud u tome, pa su opet nezadovoljni. Drugi čine dobra djela, pomažu drugim, ne varaju, ne kradu, žive pošteno i ulažu trud, ali osjećaju zadovoljstvo u tome, i imaju mirna prsa,čistu savjest i sretni su. Prvi će, shodno djelima, u džehennem/pakao, a drugi u džennet/raj. Nakon toga, misionari su ostali bez odgovora, i rekli su da bi se voljeli upoznati sa islamom i pročitati Kur’an.

Žalosno je da mi je trebalo skoro 24 godine, nakon što sam ostao bez komentara na riječi kolege o Kur’anu i Bibliji, da uzmem ćitabe i detaljnije krenem učiti o svom lijepom dinu. Toliko insan provede školujući se, 11 godina, neko 16 i više, a ne uzme da prouči svoju vjeru. Uči, da je možeš braniti, predstaviti i živjeti u skladu sa nj. propisima. Musliman si, uči svoju vjeru, da te ne uče na ulici, drugi o njoj. Znaš nabrojati i “klupu” svog omiljenog tima, pjesme omiljenog pjevača, prepričati 216. epizodu indijske serije, pa šta te spriječava da odvojiš, za početak, jedan sahat dnevno, 30 dana u mjesecu i da učiš o svojoj vjeri?

Brat S. M.