Pozivanje ljudi Allahu i Njegovoj vjeri je dio čovjekove ljubavi prema Allahu

Rekao je ibn Ibn Tejmijje, rahimehullah u „ Medžmu’u fetava“:

Dio tvoje ljubavi prema Allahu je da pozivaš ljude Allahu, da ih pozivaš da vjeruju u Njega i ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao. Isto tako pozivanje njih da se klone onoga što je Allah zabranio je takođe pozivanje njih Allahu. Takođe ih pozivaš Allahu ako od njih tražiš da rade ono što su Allah i Njegov Poslanik naredili i da se klone onoga što su zabranili, bilo da je to u pogledu djela ili vjerovanja: vjerovanja u Njegova imena i svojstva ili bilo šta od gajba poput arša, kursijja, meleka, i poslanika koje je On slao ljudima u raznim vremenima kao i djelima poput voljenja Allaha i Njegova Poslanika više od bilo čega drugog.

Pozivanje ljudi Allahu i propovjedanje njima Njegove vjere je obaveza svakog onoga ko vjeruje u Poslanika Muhammeda i ko je dio ummeta. Uzvišeni Allah kaže:

Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli. (7:157)

Ovo je opis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem a slijedeće je opis njegova ummeta:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. (3:110) 

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. – Allah je doista silan i mudar. (9:71)

Ova misija je obaveza ummeta kao cjeline, kolektivna obaveza koja se smatra ispunjenom ako je i samo neki od zajednice ispune. Osnova ovog pravila je ajet:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići. (3:104)

Čitavoj zajednici je obaveza da stane na mjesto Poslanika i ponese ovu misiju. Ovo je razlog zbog čega njihov konsenzus nosi autoritet. U slučaju da se razilaze obaveza im je vratiti to pitanje Allahu i Njegovom Poslaniku (t.j. Kur’anu i Sunnetu). Sada kada je ovo jasno, obaveza je svakom muslimanu da voli ono što Allah i Njegov Poslanik vole i mrzi ono što oni mrze kao što je rečeno u Kur’anu.

Nije ispravno uzeti riječ bilo koga mimo Poslanika ili izjavu bilo koga kao autoritet u vjeri. Oni koji uzdignu bilo koga, ko god on bio, da bude u položaju autoriteta i da slijedi njegovu riječ i praksu su oni o kojima Kur’an kaže:

od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda. (30:32)

Ti možeš studirati svoju vjeru i graditi bogobojaznost slijedeći bilo koga od imama ili šejha kojeg muslimani slijede ali ne smiješ ga učiniti niti zagovornike njegovih ideja ili puteva kao arbitra za istinu, slažući se sa njim u svakom pitanju i suprotstavljajući se onima koji se razilaze sa njim. Ti sam moraš razmisliti svojim razumom i djelovati po stajalištu do kojeg dođeš. Nadam se da će ovo poslužiti kao oprez. Doista ono što se nalazi u srcu izlazi za vrijeme iskušenja.

Nikad niko ne smije pozivati ka stajalištu ili sam vjerovati u to zbog toga što je to stajalište njegove skupine ili grupe niti se treba boriti radi toga. Zapravo on treba pozivati tome jer je to ono što su Allah i Njegov Poslanik rekli ili naredili i jer je njegova obaveza da to prenese njima. Daija islama treba prvo uputiti u svom pozivu na ono što je u Kur’anu jer je Kur’an svjetlo i uputa. Potom se treba okrenuti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i samo kao posljednje sredstvo  riječima imama/učenjaka.

Daija je ili mudžtehid, nezavisni učenjak koji može zasnovati svoje mišljenje u svjetlu Kur’ana i Sunneta samostalno ili je neko ko slijedi imama. Ukoliko je nezavisni učenjak (mudžtehid) on treba pogledati u djela učenjaka prve tri generacije, uporediti različita stajališta i izabrati onda ono za koje misli da je najbolje. Ali ako je sljedbenik on treba slijediti prijašnje generacije jer su ljudi ranijih vremena kao cjelina bolji od ljudi kasnijih vremena. Sada kada je ovo jasno mi ćemo reći ono što Allah, naš Gospodar kaže: 

Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. “ (2:136)

Naredićemo ono što je On naredio i zabranit ćemo ono što je On zabranio bilo u Svojoj Knjizi ili putem Njegova Poslanika. On je rekao:

ono što vam Poslanik dā – to uzmite, a ono što vam zabrani – ostavite; (59:7)

Temelj na kojem vjera stoji je Kur’an, Sunnet i konsenzus (idžma).