Praktične dužnosti islama

Uzvišeni Allah želi da svi ljudi dođu do savršenstva svojih duša. U raskoši Svoje neizmjerne plemenitosti, ljubavi i dobrote prema čovječanstvu, od postanka ljudskog roda slao je upute ljudima kako da postanu pravi ljudi, kako da usavrše svoje duše, kako da postignu vječno blaženstvo i sreću. I posljednji Allahov poslanik Muhammed ﷺ došao je s Uputom. Prenio nam je Kur’an, Allahov govor, i objasnio islam svojom riječju i djelom.

Dakle, Pravi put je sigurno ukazan. O njemu sumnje nema. Sve preporuke Uzvišenog Allaha, kao i Njegove zapovjedi, sve riječi Muhammeda ﷺ i sva njegova djela, usmjereni su da nauče čovjeka kako da postigne najveći cilj.

Allahov Poslanik je rekao: “Islam je izgrađen na pet stvari: svjedočenju da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, hodočašću Kabe i postu mjeseca ramazana.” (Buhari i Muslim)

Dakle, pet je osnovnih islamskih dužnosti, tj. temelja nad kojima se gradi islam. Islam se u ovom hadisu poredi sa zgradom koja je izgrađena na pet temeljnih stubova. Bez tih stubova zgrada ne može stajati, a ostala djela na koja islam podstiče upotpunjavaju tu zgradu. Ukoliko izostane neko od tih ostalih djela, zgrada biva krnjava, ali i dalje stoji uspravno, za razliku od ovih temeljnih stubova koji kada izostanu zgrada se ruši i pada.

Šehadet (svjedočenje islama)

Svjedočenje islama čini se riječima: “La ilahe illallah Muhammedun resulullah” – nema istinskog boga osim Allaha i Muhammed je Allahov Poslanik.

Izgovor i prihvatanje riječi šehadeta je prva obaveza svakog muslimana. Ko želi prihvatiti islam obavezan je da izgovori ove riječi i da čvrsto vjeruje u njih i radi po njima.

Svjedočiti la ilahe illallah – “da nema istinskog boga osim Allaha” znači srcem vjerovati, biti ubijeđen i riječima i praktično očitavati da niko osim Uzvišenog Allaha ne zaslužuje da se obožava, da mu se robuje i čini ibadet te da je obožavanje bilo koga ili čega drugog osim Allaha zabluda i nevjerstvo.

Svjedočenje Muhammedun resulullah – “da je Muhammed Allahov poslanik” je drugi dio prvog temelja islama. Svjedočenje da nema istinskog boga osim Allaha ne koristi bez svjedočenja da je Muhammed Allahov poslanik. Uzvišeni Allah odabrao je Muhammeda za Svog posljednjeg poslanika, pa ko porekne poslanika, porekao je i Onog ko ga je poslao.

Svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik podrazumijeva: smatrati istinitim ono što je Poslanik ﷺ rekao; izvršavanje njegovih naredbi i izbjegavanje svega što je zabranio; i da se pokoravamo Allahu Uzvišenom na način kojeg je utemeljio i praktikovao Poslanik ﷺ i istom nas podučavao.

Obavljanje namaza – molitve

Nakon izgovaranja šehadeta, prvo čime se čovjek obavezuje jeste namaz. Zato je Uzvišeni Allah žestoko zaprijetio i pripremio užasne patnje za onoga koji ostavi namaz. Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “Između čovjeka i kufra (nevjerstva) i širka (mnogoboštva) je ostavljanje namaza.” (Muslim)

Namaz (ar. salat) je temelj vjere i svakodnevna veza roba sa njegovim Gospodarom i Stvoriteljem. Iz tog razloga namaz je najveći i najvažniji oblik ibadeta (obredoslovlja, pokornosti) Svemogućem, u kome Mu muslimani pokazuju pokornost i predanost, putem molitve te različitih položaja tijela. Obavezni namaz se obavlja svakog dana pet puta u tačno određena doba dana. Allah Uzvišeni naredio je muslimanu obavljanje namaza u svakom stanju; kada je kod kuće, na putovanju, u stanju zdravlja i bolesti.

U trenucima dok obavljamo namaz najbliži smo Allahu. Namaz nije samo molitva. To je trenutak u životu čovjeka kada on direktno staje pred Boga, predaje Mu se svim svojim bićem, iskazujući Mu zahvalnost za sve blagodati. U tim trenucima Ga molimo da nam oprosti grijehe, da nam ispuni neku želju, da nas zaštiti od nevolja, iskušenja i slično. Cilj namaza je da čisti ljudsku dušu od svih zlih misli, svih loših želja i prohtjeva, od zlih djela. Namaz je odgojni čin, podstrek na dobra djela, podstrek na rad za opšte dobro svih ljudi.

Na namazu vjernik polaže račune pred Allahom Uzvišenim, za sva svoja djela, ispituje svoju savjest. Namaz, iskreni namaz, odgaja vrline u ljudskoj duši, a otklanja mahane. Kao što voda pri uzimanju abdesta (obrednog pranja prije namaza) spira nečistoću s tijela, tako namaz spira nečistoću koja se nataložila na ljudskoj duši. Pet puta dnevno čovjek vjernik preporađa svoj duh, duhovno se uzdiže i Allahu približava.

 Davanje zekata (obavezne milostinje)

Zekat je treći temelj islama. On predstavlja neznatno izdvajanje obaveznog dijela određenog imetka koji je višak, nakon što pregodini, od strane imućnih, radi postizanja zadovoljstva Uzvišenog Gospodara, i radi čišćenja duše, čišćenja imetka i pomaganja zajednice.

Sva materijalna dobra su data samo na privremenu upotrebu ljudima, jer sve je prolazno. Materijalne žrtve za druge ljude u čovjeku bude plemenite osjećaje, a iznad svega postiže se Allahova milost toliko potrebna čovjeku. Imetak prestaje biti svrha života na Zemlji. Sva materijalna dobra postaju samo predmeti za upotrebu. Čovjek robuje samo Allahu a nikako novcu i zlatu. Allah Uzvišeni je propisao zekat muslimanima radi mnogobrojnih ciljeva i plemenite svrhe, od kojih su:

– Izdvajanjem zekata čovjek zahvaljuje Uzvišenom na Njegovim blagodatima, na imetku i bogatstvu, i potvrđuje svoju iskrenost i pokornost Stvoritelju, jer se odriče imetka, koji mu je drag, zbog nečeg dražeg i vrednijeg, a to je Allahovo zadovoljstvo.

– Davanjem zekata musliman čisti svoju dušu od zla pohlepe, gramzivosti i bolesne težnje za gomilanjem blaga.

– Davanjem zekata vjernik čisti svoj imetak i time mu Allah daje bereket (blagoslov) u njemu.

– Davanjem zekata ostvaruje se i oživljava princip međubratske ljubavi i povezanosti, jer je u duši ljudskoj usađena narav da voli onoga ko joj dobro čini.

– Zekat rješava problem siromaštva i ostvaruje socijalno blagostanje i imovinsku uravnoteženost u raznim slojevima društva.

Uzvišeni Allah kaže: Zekat pripada samo siromašnima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i zaduženima, i na Allahovu putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i Mudar je. (Kur’an, 9:60)

 Post mjeseca ramazana

Svakog dana tokom mjeseca ramazana muslimani poste od zore pa do zalaska sunca, uzdržavajući se od hrane, pića, polnog odnosa, i drugih djela koja kvare post. Postom vjernik potvrđuje svoju iskrenost u vjeri, jer radi Allaha trpi glad i žeđ ostavljajući svoje prohtjeve i potrebe, i na taj način zahvaljuje na mnogobrojnim blagodatima.

Cilj posta je postizanje bogobojaznosti. Uzvišeni Allah je rekao: O vjernici! Propisuje vam se post kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili. (Kur’an, 2:183)

Dakle, ramazanski post nije običan post, čija je svrha gladovanje, patnja i ispaštanje. Post ima svoj duboki značaj. Njime čovjek postiže najviše duhovne stepene, prečišćava dušu i izražava kroz to vrhunsku zahvalnost Stvoritelju. Post je važan u izgradnji karaktera, u jačanju volje. On je značajan činilac u postizanju snage odricanja, samosavlađivanja, čovjekoljublja i istinoljublja.

Kroz post, čovjek doživljava bratsku solidarnost s gladnim i siromašnim ljudima širom čitavog svijeta, očvršćava svoj karakter, podiže socijalnu svijest i smisao o dužnosti prema ljudima koji pate.

Kroz iscrpljeno tijelo, ali osnažen duh, uspješnija je borba protiv svih poroka.

 Obavljanje Hadža (hodočašće)

Hadždž – hodočašće u Mekki je peti temelj islama, a predstavlja jedinstven ibadet koji se manifestuje tjelesnom, srčanom i novčanom pokornošću i odricanjem u ime Allaha Uzvišenog. Hadždž je obaveza koju je dužan izvršiti svaki imućan i fizički sposoban musliman i muslimanka, jednom u životu. Hadždž je, ustvari, putovanje Uzvišenom Allahu, odazivajući se Njegovom pozivu.

Hadždž kao vjerski čin donosi raznovrsne blagodati, dobra i koristi ljudima, poput oglašavanja Allahove jednoće – tevhida, oprost grijeha, međusobno upoznavanje i zbližavanje muslimana, učenje i saznavanje vjerskih propisa i mnogo drugog.

U svakom obredu hadždža sadržana je opomena za onog ko opomenu prima, i pouka za onog ko za njom traga. U to, između ostalog, i spada:

– da se čovjek, pripremanjem opskrbe za put na hadždž, prisjeti opskrbe za put ka Ahiretu.

– da kada napusti svoju domovinu i uđe u pustinju, prolazeći mnogobrojne prepreke na putu, prisjeti se napuštanja ovog svijeta kroz smrt, odlaska na mjesto okupljanja za Sudnji dan, kao i tjegoba koje se na tom putu prolaze.

– da kada oblači ihrame (odjeću hodočasnika), treba se podsjetiti oblačenja ćefina (odjeće u kojoj se ukupavaju umrli).

– da ga prizor velike gužve, glasova i suza i raznolikosti jezika podsjeti na stajanje na Sudnjem danu.

Na hadžu nema bogatih i siromašnih, ne postoje razlike po položajima. Svi skrušeno, svi jednako obučeni, svi potpuno izjednačeni, kao što će biti na Danu Velikog Suda, traže oprost od Allaha Uzvišenog.