Predavanje od mr. Pezića koje je mnogo uticalo na moj život

Prije dvadeset tri godine rođen sam u Velikoj Kladuši, gdje sam završio svoje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Iako sam mlad, moji životni putevi često su bili krivudavi i jedno vrijeme kretao sam se stranputicama. Tinejdžersko doba je period kada su mladi ljudi povodljivi i kada ih je lahko nagovoriti na ono što je loše i kada je najlakše zastraniti. Neki do kraja života samo još više nastave tonuti u beznađu stranputica, a nekima se Allah smiluje i uputi ih na Pravi put…

I moj život nije se razlikovao od života takvih tinejdžera. U trećem razredu srednje škole palim svoj prvi džoint, na koji me nagovara moj najbolji prijatelj i, nažalost, nisam se zaustavio na tome. U početku je to bilo jednom sedmično, a kasnije smo uživali u džointu kad god smo mogli da skupimo deset maraka od svojih prijatelja iz školskih klupa. Tada su polahko počeli nastajati problemi. Sve isto dešava se i u četvrtom razredu srednje škole u kojem mi smanjuju vladanje i dobivam opomenu pred izbacivanje iz škole zbog tučnjave u kojoj sam završio u policiji.

Nakon završene srednje škole, upisujem Tehnički fakultet u Bihaću, Mašinski odsjek, ali i dalje nemam nikakav cilj, a ni plan. Te iste godine kada sam upisao fakultet, postim mjesec ramazan i počinjem da klanjam pet dnevnih namaza. Nakon ramazana nisam ostavio namaz, ali nije to bilo to, nisam baš imao taj neki osjećaj za namaz i neku želju da ga klanjam. Na prvoj godini studija opet dobivam poziv od istog prijatelja za džoint, ali, hvala Allahu odbio sam.

Na samom početku prve godine donosim odluku da hoću da položim sve ispite, apsolutno nije bitno kako, sa kojom ocjenom i na koji način, samo da bih kod kuće mogao opravdati svome ocu u što sam potrošio novce, a ako ne uspijem očistiti neću više studirati. Hvala Allahu, iste te godine počinjem da slušam predavanja naših daija, čiji mi se govor sviđao, ali ne i njihova brada, jer sam podsvjesno sve osobe koje su imale bradu smatrao vehabijama. Ali u jednom predavanju saznajem za hadis: “Puštajte brade i skraćujte brkove i razlikujte se time od nevjernika“, i u tom trenutku sve mi postaje jasno. Više nisam imao razlog da ne slušam te ljude.

Naravno, i dalje nemam neki poseban cilj, polahko počinjem da prihvatam istinu i da mijenjam sebe. Počinjem da osjećam slast u namazu i da ono što čujem od daija sprovedem u praksu onoliko koliko to mogu. Moj život polahko dobija smisao. Najveća se promjena dešava onoga dana kada sam na YouTubeu pogledao isječak predavanja od Elvedina Pezića pod nazivom “Trud, učenje, rezultati“. Molim Allaha da Elvedina Pezića nagradi svakim dobrom, zaista ga volim u ime Allaha!

Nakon ovog predavanja, imam pravi cilj, a to je želim da budem najbolji student na Mašinskom odsjeku. Hvala Allahu, uspio sam da završim fakultet kao student generacije na Tehničkom fakultetu u Bihaću sa prosjekom 9,06. Ovom prilikom želio bi da se zahvalim svim daijama, molim Allaha da ih nagradi svakim dobrom! Ljudi zbog koji sam se, Allahovom voljom, promijenio i od koji sam mnogo naučio jesu: Elvedin Pezić, Safet Kuduzović, Jusuf Barčić, rhm., Zijad Ljakić, Abdurrahman Kuduzović, Almir Kapić, Hajrudin Ahmetović, Enes Juradžija, Dževad Gološ…

“Bez truda, u životu ne možeš postati neko i nešto!”

Brat B. Č.