Sve do skoro. Moja djeca se školuju kod kuće, pa sam tako upoznala grupu majki čija djeca isto ovako uče. I ovo je bio prvi put da ih upoznam. Jedne prilike sam sjedala sa jednom od njih u kuhinji. I odjednom ova sestra spomenu datule iz Medine. Dugo mašta o njima, mašta da ih okusi, ali nikada nije uspjela da dođe do njih, ne zna kakvog su ukusa. Pa se sjetih svojih datula koje mi stoje u frižideru još od hadža. Otišla sam kući i iduće sedmice joj ih donijela.

I dok sam ih pružala, nešto me pogodilo, pomislih:  “Subhanallah, O Gospodaru. Išla sam na hadž da bih uzela ove datule, nosila ih sa sobom preko svijeta, sa drugog kontinenta, iz Saudijske Arabije do Egipta, pa iz Egipta do Amerike, čuvala ih toliko mjeseci u frižideru, jer su te datule bili NJEN rizk (nafaka)!” Ove datule su zapravo oduvijek njene, imale su njeno ime na sebi. Ovo me tako dotaklo i raznježilo, ove datule su bile njene otpočetka. Allah je preko mene sačuvao te datule za nju, ja sam zapravo bila samo poštar u svemu ovome. Obje smo se toliko raznježile da smo počele plakati.

To je prvi dio priče i iz nje možemo izvući pouku: tvoja nafaka ti je već određena. Bez obzira gdje si, Allah je za tebe opskrbu odredio i sačuvao. Pa čak ako treba da pređe preko cijelog svijeta, preko mora i okeana. Ako se još uvijek nisi oženio/udala, pa brineš i razmišljaš… Tvoja nafaka je već propisana od Allaha, tvoj supružnik će ti dođi u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Posao o kojem maštaš, djeca o kojima čezneš... “A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava“ (51:22)
______________________

Dala sam ove datule iako su mi bile drage, pa sada želim da vam pokažem šta mi je Allah podario zauzvrat. Datule sam joj dala prije 4 sedmice. A danas, vraćam se sa teravije, i srećem jednu prijateljicu koja se upravo vratila sa umre. Sustigla me na parkingu, i govori mi: “Imam nešto za tebe.” Daje mi jednu torbu, a u njoj… Puna tegla datula iz Medine, iste one koje sam ja dala onoj sestri, subhanallah!