Kada se čovjek najmanje nada i kada najmanje očekuje, stiže potvrda Uzvišenog koja glasi: “Mi ćemo vas, sigurno, iskušavati, malo strahom, malo neimaštinom, i gubitkom vaših imetaka i života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji kada ih nevolja zadesi kažu: mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Na njih su blagoslovi Gospodara njihovog i milost i oni će biti na Pravome putu.”

 

Jednom prilikom je rhm. muftija Muamer Zukorlić rekao: “Nešto mi je krenulo sve dobro pa sam se nasekirao.” Jer ne može na ovom dunjaluku biti sve po dobru, mora biti iskušenja. 

 

Moja hanuma je ostavila za sobom veliku tugu i prazninu, međutim, ono što mi olaškava u ovim trenucima jeste sjećanje na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na najbolje i Allahu najmilije stvorenje koje je iskušano najtežim iskušenjima. Odrastao kao jetim, a njegova supruga i njegova najveća podrška od ljudi ga je napustila onda kada mu je bilo najpotrebnije. Pa je ubrzo nakon toga ostao i bez druge podrške, svoga amidže Ebu Taliba. I ono što me u ovim trenucima ohrabruje i daje mi smiraj jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada Allah zavoli neke ljude, on ih stavi na kušnju.” 

 

Još jedna stvar o kojoj sam puno razmišljao proteklih pola godine jeste jedna gorka istina, a koja glasi: “Čovjek ne zna pravu vrijednost blagodati dok je ne izgubi.” Nekako smo svi navikli da uživamo u blagodatim kao da je to potpuno normalno, ne razmišljajući o mnogim pojedincima kojima su te blagodati uskraćene. Jedna od tih je blagodat zdravlja.

 

Došao je jedan čovjek mudracu i požalio se na svoje siromaštvo, pa ga ovaj mudrac upita: “Da li bi htio da mi prodaš svoj vid za 100 hiljada zlatnika?” na šta ovaj odmah odgovori negativno. Tako mu ovaj mudrac pokaza da samo njegovo tijelo vrijedi nekoliko miliona zlatnika, a onda mu reče: “Ti na svojim plećima imaš veliki dug i ovo bogatstvo koje posjeduješ te čini velikim dužnikom, pa kada ćeš izraziti svoju zahvalnost?” Koliko tek bogastva ima svako od nas kome je pored zdravlja Uzvišeni podario zdravu i hairli djecu, dobru suprugu, žive roditelje itd.

 

Stvar o kojoj puno razmišljam nakon preseljenja moje supruge jeste koliko se malo spremamo za smrtni čas. Nismo mladi, nemamo vremena. Riječ “mlad” apsolutno ništa ne znači kod Onog koji daje smrt. Zato je mudri Lukman rekao svome sinu: “O sinčiću moj, za nešto za šta ne znaš kad će te zadesiti pripremi se dobro prije nego te iznenadi.” 

 

I sada kada vraćam film i sjećam se samrtnog časa moje supruge i trenutka kada joj je duša izlazila iz tijela, pomislim: “Subhanallah, da sam kojim slučajem ja bio na njenom mjestu, sa kojim dobrim djelima bih otišao Gospodaru?” A svako od nas, ma koliki vjernik bio, kada mu taj čas dođe imaće veliku tugu i žal što nije više uradio, a mogao je. Žaliće za svakom propuštenom prilikom, za svakim trenutkom koji je mogao pretvoriti u ibadet, u spominjanje Gospodara, žaliće što sa sobom nije ponio više zikra, namaza, više lijepe riječi. “I mnogi će tada žaliti i govoriti: O tugo moja zbog onoga što sam pored Gospodara propustio.”

 

Ono o čemu sam takođe razmišljao jeste privrženost moje hanume namazu, cijelog života. Uvijek je trčala da u prvo vrijeme obavi namaz. Takva je bila i u ovom iskušenju. Nije ostavljala namaz ni kada je postala nepokretna. Pa sam joj ja pomagao da uzme abdest, a onda kada više nije mogla ni abdest uzeti, ja bih joj uzeo ruke i kamenom joj uzimao tejemum. Allah mi je svjedok da ovo ne spominjem osim da svi pouku uzmemo. I mi i svi oni koji su odrasli kao muslimani, što nije bio slučaj sa mojom hanumom. I da pouku uzmu oni koji se smatraju muslimanima, a još uvijek na sedždu ne padaju. 

 

Još jedna stvar koja mi u ovom iskušenju puno olakšava jeste spominjanje Uzvišenog Stvoritelja. Istinu kaže Uzvišeni: “Doista se srca Allahovim spominjanjem smiruju.” 

 

Kazao sam onog dana na dženazi svoje hanume i ponovo ću reći: svjedočeći pred Gospodarom i pred svima vama da je moja supruga bila oličenje onoga što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje u hadisu: “Žena koja obavlja namaz, posti mjesec Ramazan, moralna je i poslušna svom mužu, biće joj rečeno na Sudnjem danu – uđi na koja god hoćeš džennetska vrata.”