Prešla sam na Islam ali sam se udala za nemuslimana

Pitanje: Ja sam konvertirala u islam prije 3 godine, a moji roditelji su pravoslavci (tradicionalni). Od rata sam se stidila šta sam jer sam bila svjesna dogadjaja, pa me potuklo sve SARAJEVO, SREBRENICA, BRATUNAC… onda sam imala društvo u kojem su bili pretežno muslimani… slušali smo sevdalinke i tako … a u sve vrijeme nisam ni pomišljala na vjeru nego jednostavno sam rasla u lijepom društvu, nisam nikad izlazila, opijala se i tako nesto tome slično.. Onda sve sto sam bila starija nesto mi falilo,.. roditelji su bili brižni, imali smo čistoću, odjeću, hranu.. sve smo imali ja i još 2 brata ali uz sve to je u kući često bilo svađe, nasilja… praznovjerstvo itd..

Ja sam uvjek bila drukčija od mojih u kući… htjela sam mir i nisam ga imala, u sobi sam bila sa 2 brata, slabo sam učila.. momaka nisam imala a bila sam uvjek lijepa cura, lijepog ponašanja… i ne znam onda tek u 26 godini počnem čitat o vjerama. Moja braća našli slovenke pa prihvatili katoličku vjeru… jedan se čak u katoličkoj crkvi ženio… a meni te vjere pravoslavna i katolička nisu nikad bile ok i tad kad islam nisam ni poznavala… bilo mi je čudno kako uvijek te svetce svete… pa u Bosni dole… danas se ne radi-svetac… pa sutra se ne radi-svetac… pa ne znam neki čudni običaji… sve samo se Boga ne časti, samo se njemu ne zahvaljuje…

Onda sam imala period kad nisam mogla spavati… nisam znala šta mi je… neće pa neće san na oči… otišla sam na internet i utipkala u google … nesanica… i meni izbaci stranicu Liječenje Kur anom… I tako sam počela čitati i u svemu tome lijepome sam se našla… i jednostavno sam onda htjela upoznat Islam.. čitala o islamu, upisala se na forume, pričala sa ostalima i tako, da me sve više i više vuklo i da sam žudila po vjerskom znanju .. I onda nakon pola godine sam shvatila, da nisi musliman ako ne klanjaš…

…prvo sam čitala i čitala… i onda tek učila o namazu .. U tom periodu otišla sam u Bosnu i tamo upoznala momka iz sela mojih roditelja koji radi u Ljubljani … i da malo skratim priču ,.. taj momak mene zaprosi dal bi se udala za njega i ja njemu kažem za Islam…. i da se ne želim udat u crkvi i da ne želim krstiti djecu i sve tako… i da je moja vjera Islam.. i on kaže da to njemu ne smeta… u tom svemu sam ja mislila, da bi kroz jedno vrijeme i on mogao prihvatiti vjeru … ja se udam jer je stvarno dobar… nije kao ovi momci danas… nije pio, nije pušio, nije izlazio …porodičan je i tako .. ja se udam .. i poslije sam ja počela sa vremenom njega približavat vjeri, pričat o islamu i tako .. i on je uvjek govorio, da ja mogu vjerovat u šta želim a on ne želi jer vjere prave ratove… ljudi uvjek ratuju zbog vjera i tako.. Sad će 2. godine otkako sam se udala, u vjeri sam jako napredovala… uvjek učim, slušam predavanja… družim se sa muslimankama ovdje u Ljubljani … ali moj muž neće vjere… i meni sad taj brak nije interesantan i ne znam kako ću i djecu odgojit …

Pričala sam ovdje sa jednim bratom iz islamske zajednice koji mi je rekao da osoba koja je konvertirala u Islam a nije udata za muslimana… da nije u haramu… da imam ja vjeru svoju a njega da ne pritišćem … i navodno da će mi njegova žena dati literaturu da pročitam o tome… ja sam se udala… vjerovatno nisam bila dovoljno čvrsta ili sam jednostavno smatrala da bi on mogao primit islam ako mu ne smeta, da ja klanjam… sad mu odjednom smeta… da ja pretjerujem i tako… naravno… konstantno sam u stiku sa vjerom…

…šta da radim? Da se razvedem ? A on je inače jako dobar, vrijedan, smiren… danas je teško naći čovjeka… ja sam htjela imat muslimana al svi su se čudno prema meni ponašali… nisu me ozbiljno shvatili ili šta ja znam. Ne znam kojim putem da idem, da čovjeka malo približim da samo shvati … on mene ne želi ni saslušati… o vjerama ne želi slušati, o nijednoj … to me tako boli a sa druge strane je on kao što sam rekla dobar itd..

Dovim Allahu, klanjam… ne znam… zbunjena sam.. Govore mi isto tako, da sam sa udajom ispala iz vjere.. da nisam muslimanka…. izgubila sam krug sestara sa svojom udajom .. a mnoge i nisam… jedni kažu da nisam muslimanka, drugi obratno … a meni iz srca Islam niko ne može oteti… (Allah swta najbolje zna) Zahvaljujem na odgovoru i da Vas Allah dz.š. nagradi najboljom nagradom, Amin.

Odgovor: Poštovana sestro, Dvaput sam pročitao vašu ispovijest. Duboko ste me dirnuli svojom pričom. Iako ne bih trebao pokazivati emocije prilikom odgovaranja na pitanja, ipak ću to uraditi u ovom slučaju. Jer kakav bi ja to čovjek bio kada ne bi suosjećao sa ljudskim problemima. Na osnovu priloženog mogu slobodno ustvrditi da ste vi muslimanka i niko vam to pravo ne može poreći. Istina po pitanju vašeg muža postoji malo nejasnoća. Vjerujem da prilikom udaje za tog čovjeka niste znali da se muslimanka ne može udati za nemuslimana. Uzvišeni Allah je rekao: „Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici.“ (El-Bekare, 22) I ne postoji ni jedan izuzetak iz ovog propisa.

Ukoliko je tačno da niste znali za ovaj propis, vi ste i dalje muslimanka. Međutim, sada kada znate da ipak ne možete živjeti sa čovjekom koji nije musliman, preporučujem vam da ozbiljno porazgovarate sa njim i da mu ponudite islam. Ukoliko ga ne prihvati, ponudite mu razvod braka. Ako vas voli, on će radi vas prihvatiti islam i učinit će kao što je to uradio jedan ashab Amr ibnul-As sa Poslanikovom kćerkom Zejneb. I on, a i mnogi drugi ashabi su iz ljubavi prema svojim ženama prihvatali islam.

Islam je dozvolio muslimanu da oženi jevrejku ili kršćanku, a nije dozvolio muslimanki da se uda za jednog od njih. To je zbog toga što je muž gospodar u kući, što on upravlja kućom i što je odgovoran za ženu i što se djeca njemu pripisuju i nose njegovo prezime. Islam je svojim zakonodavstvom i drugim smjernicama zagarantirao supruzi, sljedbenici Knjige, ispovjedanje njezine vjere – pod okriljem muža muslimana, njezinih prava i svetinja. Dočim druga vjera ne garantira supruzi drukčijeg vjerskog svjetonazora bilo kakvu vjersku slobodu. Kako bi se onda islam mogao poigrati sudbinom svojih kćeri i predati ih u ruke onih koji bezobzirno postupaju prema njima?!

Činjenica da sljedbenici Knjige ne priznaju vjeru islam i objavu Kur’an, a ne priznaju ni vjerovjesnika Muhammeda a.s. kako je onda moguće da muslimanka živi pod njegovom brigom i zaštitom i da izvršava svoje vjerom propisane dužnosti, ibadete, farzove i vadžibe. Apsurdno je dugoročno očekivati da muslimanka sačuva nepovredivost svoje vjere i da joj se omogući zaštita njezinih vjerskih prava, dok njezin suprug ignoriše njezinu vjeru.

I sami ste spomenuli negativne posljedice života u braku sa nemuslimanom. Jedna od njih je odgoj djece. To će sigurno izazvati probleme u braku. Druga je to što vas u muslimanskoj zajednici neće shvatati ozbiljno. Zbog toga možete biti odbačeni i od svojih rođaka, ali i od muslimana koji znaju za ovaj vjerski propis. Zato je bolje da riješite pitanje braka i vjere dok još uvijek imate vremena i dok još uvijek niste zašli dublje u vezu.

Molim Allaha da vam pomogne.

Hfz. Senaid Zajimović