Priča jedne hrvatice (preko nje se i muž vratio islamu)

Rodom sam iz Hrvatske, u mladosti sam se udala za covjeka koji je bio musliman, ali nista od vjere nije prakticirao. Zivjeli smo tako godinama, on musliman, a ja katolik, slavili bi sve Bajrame i katolicke praznike i nikad nismo imali problema to sto smo razlicitih vjera. Imala sm sve sto sam pozeljela, dobrog muza, djecu, novac, auto, ali ipak nisam bila zadovoljna u dusi, u stvari bila sam siroce bez pravoga puta, ali nisam to znala. Prolazeci tako kroz tminu zivota, jednog dana, prije nekih 7 godina, bili smo u posjeti kod…

nekih muslimana, koji sebe nazivaju Ahmedije, i oni su tvrdili da zena u islamu ne treba da se pokrije, da moze da nosi i kratku suknju. Moj muz iako nije prakticirao vjeru i nije imao nekakvog znanja, ipak toliko je znao da mora zena muslimanka da se pokrije i naravno protivio se tom covjeku. Muz se bio dosta izivcirao i ja sam to primjetila na njemu. Vracajuci se kuci probala sam da ga umirim pa sam mu rekla da mozda taj covjek ima pravo posto on i klanja i cita Kur’an, a moj muz nista od toga. Sa tim mojim rijecima nisam ga umirila, nego jos vise naljutila i kaze on meni kad dodjemo kuci zvat cu svoga brata da pitam, a njegov brat je bio vec vise godina u islamu kako treba.

Kad je nazvao brata on mu kaze: “Udji na internet i potrazi odgovor na islamskim stranicama.” Kada smo poceli da citamo, ne samo da smo saznali o marami nego i vise od toga. Od te veceri nisam prestajala da citam, ostajala bi dugo u noci budna citajuci o islamu. Poslije par dana upitam svoga muza da zasto on ne prakticira vjeru, samo me pogledao i zasutio nakoliko sekundi, a onda me upita: “Ako ja budem prakticirao vjeru, sta ce biti sa tobom, toliko toga ce mo morati promjeniti u nasem zivotu?” Rekla sam, samo ti kreni prvi i ja cu za tobom. Naravno nije mi vjerovao, sve dok nisam pocela da glasno pricam protiv njega da on zeli ovakav los zivot bez pravog puta, i tek tada je svatio da sam ozbiljna i drugi dan nabavio je knjige kako se klanja.

Tako samo za manje od mjesec dana poceli sa islamom cijela porodica. Hvala i zahvala pripada samo Allahu, Jedinom, Koji druga nema. To je za mene najveci poklon koji sam dobila u zivotu, Allahova mislost prema meni i uputa.