Tekstovi

Gledam Gazu, ali i ostale dijelove Palestine. Iz dana u dan. Prvo što uradim svako jutro jeste da pregledam i pročitam vijesti iz Gaze. Svi u okruženju mi govore: „Nemoj. Mnogo utječe na tebe. Prestani pratiti.“ Ali, jednostavno, ne mogu prestati. I neću. Uvijek mi je na umu hadis Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem: „Vjernici u svojoj međusobnoj ljubavi, milosti i suosjećanju su poput jednog tijela; kada se jedan organ razboli, sa njim se solidariše ostatak tijela, bdijenjem i temperaturom.“ (hadis bilježi Muslim)

Hvala Milostivom, živim u miru. Sve ono što je san svakog stanovnika Gaze imam, hvala Allahu. Imaju moji zemljaci u BiH. I većina ljudi u svijetu. I još ne bi trebalo da se sikiram. Ne bi trebalo da znam istinu. I ne bi trebalo da kvarim svoju svakodnevnicu. SubhanaAllah.

Razumijem da ima ljudi koji su zaista preosjetljivi. Ali, za ostale, zar toliko ne želimo kvariti svoju zonu komfora? Svaki dan se ponavlja isto. Svaki dan sve više boli i boli. Izgleda da niko nije voljan rizikovati svoj vlastiti komfor zarad Allahovog puta. Da pomogne potlače. Da pomogne istinu i pravdu.
____________

O tome stalno razmišljam. O stanju Ummeta. A onda se sjetih priče o bijelom biku, ili tačnije arapske izreke: „Pojeden sam onog dana kada je pojeden bijeli bik.“

Priča kazuje o lavu i tri bika: crvenom, crnom i bijelom. Lav im nije mogao nauditi sve dok su bili jedinstveni, a onda je nakon nekog vremena uspio nagovoriti crvenog i crnog bika da žrtvuju bijelog, da mu ne pomognu onda kada ga on napadne. Oni su tako i postupili. Poslije, na red je došao na isti način i crni bik, a kada je ostao sam crveni, nakon izdaje i sebičnosti, lav ga je lahko savladao i pojeo. U zadnjim trenucima je izgovorio čuvenu poslovicu. I doista je bio pojeden onog dana kada je nestalo njihovo jedinstvo.

Ova basna nosi duboku poruku za svakog čovjeka koji je razumom obdaren. Svaki put kada zarad vlastitog mira i komfora žrtvujemo drugog, doći ćemo i mi na red. Svaki put kada nas ne bude doticala bol i patnja drugih, doći ćemo i mi na red. Onog momenta kada je među muslimanima razbijeno jedinstvo i sloga, tada su i postali slabi.

Onog momenta kada su se muslimani počeli brinuti za dunjaluk a odrekli se napora, žrtve i truda, postali su lahak plijen. Onog momenta kada je muslimane prestala biti briga za druge muslimane, postali su svi robovi onih koji će ih tlačiti i podcjenjivati.

Značajno je spomenuti i djela muslimana prijašnjih generacija. Abasijski halifa Mu’tesim je čuo za poziv u pomoć jedne muslimanke koja je pala u ropstvo Rimljana, pa je rekao: „Odazivam ti se, odazivam ti se!“, a zatim poveo vojsku i žestoko porazio neprijatelja. Vapaj jedne potlačene osobe je vrijedan pažnje.

Možda ne možemo povesti vojsku u odbranu potlačenih, ali zasigurno možemo biti uz njih dovom, dijeljenjem istine, govorom istine, materijalnom pomoći ili na neki drugi način.

Važno je da se ne naviknemo na ravnodušnost. Da ne pomislimo „hvala Allahu pa nije kod nas“.

Bol koju osjetimo u grudima zbog patnje naše braće i sestara, možda nas oslobodi kazne na ovom ili budućem svijetu. Svaki naš korak u borbi protiv zla, shodno našim mogućnostima, može kod Allaha biti vrijedan. I može nam biti dokaz za nas, da zlo nismo posmatrali skrštenih ruku. I da prećutno nismo bili podrška zlu.

Također, dok pričamo o potrebi jedinstva muslimana zbog Gaze, sjetimo se da zbijemo safove u svojim džematima. Da ostavimo raspravu i razdor. Sjetimo se da smo prije svega braća i sestre u vjeri. I imajmo na umu da ako budemo kao crveni i crni bik – neće nas uskoro ni biti.

______________________

Gospodaru, molimo Te za mir u Gazi. Za mir u Palestini. Za mir u svijetu.
Molimo Te da sačuvaš islam i muslimane.
Molimo Te da sačuvaš svu djecu svijeta. Da ih zaštitiš od ubica i svih onih koji bi im naudili na bilo koji način.
Molimo Te za jedinstvo, za bajrak islama pod kojim ćemo čvrsto i nerazjedinjeno stajati.
Molimo Te za oprost i milost.

Amin.