Priča o Bilalu r.a.

U povijesti islama postoje heroji vjere, muškarci i žene čiji nas životi inspiriraju da budemo bolji ljudi, bolji muslimani. Priča o Bilalu jedna je od takvih. Mnogi od njih bili su ashabi, prijatelji Poslanika alejhi selam, te su doživjeli rast islama od samog početka. Trpili su nevolje i veliko progonstvo radi islama. Njihovi karakteri i njihova bliskost sa Allahom i Njegovim Poslanikom privukli su mnoge ljude islamu.

Lekcija koju treba naučiti

Jedan od najvećih među njima, te od najskromnijih, onaj koji je podnio užasna mučenja da bi postao musliman bio je Bilal ibn Rabah. Rođen u Mekki, oslobođeni etiopski rob nakon što je primio islam bio je nerazdvojan od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Postao je prvi Poslanikov mujezin (osoba koja poziva na pet dnevnih namaza). Priča o Bilalovom r.a. životu i putu u islam uči nas da se čvrsto držimo poruke o Allahovoj jednoći i da branimo ugled Njegovog Poslanika svakim dahom koji udahnemo i svakom radnjom koju učinimo.

Precizni detalji Bilalovog života nisu ono čime se ovdje bavimo, iako će nam nekoliko naglasaka pomoći. Ono što je bitno, jeste da se zapitamo čemu nas njegov život danas ima naučiti. Kako nam njegov poziv u islam i kasniji život kao muslimana mogu pomoći da budemo bolji muslimani?

Njegov život

Bilal ibn Rabah rođen je kao sin etiopskog roba po imenu Rabah. Zbog njegove crne kože, ponekad je bio poznat kao Bilal Al-Habashi (Etiopljanin). Kao dječak, prodan je kao rob Umayyahu ibn Khalafu ibn Safwanu, vodećem članu Kurejšija, poglavaru Bani Jumaha, koji je bio žestok obožavatelj idola. Iako je Bilal posjedovan kao rob, njegov “gospodar” je tada bio pravi rob. Bio je rob politeizma, te pogubne vjere u mnoge bogove koja je u to vrijeme vladala cijelim Arapskim poluotokom.

Kada je Muhammed počeo propovijedati poruku o Allahovoj jednoći (tevhidu), mnogi ljudi u Mekki su patili kada su odlučili prihvatiti islam od strane idolopoklonika. Zašto su ti idolopoklonici činili sve što je bilo u njihovoj moći da zaustave širenje islama, iako je bilo sasvim jasno da su ti muslimani dobri ljudi koji nikome ne žele zlo?

Bilal je vidio kako sve više i više ljudi prihvaća islam u Mekki i dok su to činili, sve više i više ljudi je patilo i bilo mučeno od strane obožavatelja idola. Ebu Džehl je bio važan čovjek u Mekki, poznat po svojoj okrutnosti i mržnji prema islamu. Došlo je do ušiju Bilala da su roditelji `Ammara ibn Yasira bili mučeni u zatvoru i da su umrli po naredbi Ebu Džehla. Iako je njihov sin izdržao ovu muku i trpio vlastito progonstvo, odbio se vratiti obožavanju idola. Dirnut takvim junaštvom, Bilal je odlučio posjetiti mjesto gdje je boravio Muhammed, alejhi selam. Njegove riječi su prodrle u Bilalovo srce i on je tu i tada postao musliman. Nije bilo razmišljanja o tome kada bi moglo doći pravo vrijeme, nema vaganja prednosti i mana onoga što bi povlačilo za sobom posljedice objavljivanja šehadeta. Bilal je vidio da će u ovoj poruci pronaći mir, odgovor na želju svoga srca.

Suočavanje s izazovima

Skoro odmah, njegovom „gospodaru“ došlo je do ušiju kako Bilal govori o Allahovoj jednoći i uzaludnosti obožavanja idola. Bio je prisiljen platiti visoku cijenu. Umayyah ga je isprva dao vući kroz užaren pijesak u najtoplijem dijelu dana, a mala djeca vukla su ga po gradu za vrat. Bilalov jedini odgovor bio je da poviče “Ahad” (Allah je jedan).

S Bilalom raširenim po gorućem pijesku, ogromno kamenje je stavljeno na njegova prsa i trbuh, gotovo istiskujući život iz njega, zdrobivši njegovo tijelo. Ništa od toga nije uspjelo odvratiti ga od istine.

Svaki put kada bi od njega tražio da se odrekne islama i ponovo izjavi svoje vjerovanje u idole, on je povikao: “ Ahad. Ahad.” Umayyah je odustao od mučenja, ostavivši svog roba gotovo mrtvog. Samo Uzvišeni Allah zna koliko je stanovnika Mekke bilo privučeno islamu zbog patnje ovog jednostavnog i blagog čovjeka? Koliki su se zbog njegova primjera odrekli štovanja idola? Bilal nije držao nikakve govore, nije vodio nijednu radionicu dave u islam, niti je pisao knjige itd. pozivajući ljude u islam. Svjedočanstvo njegova života bilo je dovoljno.

Njegova sloboda

Bilala je od Umejje kupio Ebu Bekr, koji ga je potom oslobodio. Zapravo, on je postao Muhamedov kopljenoša i bio na njegovoj strani u ratu i miru. Postojala je još jedna razlika za Bilala. Ne samo da nikada nije bio udaljen od Poslanika, alejhi selam, nego ga je i Poslanik također izabrao da bude prvo ljudsko biće koje je zaučilo ezan.

Bilal je izabran za mujezine jer je njegov glas bio snažan i također lijep. Otišao bi na krov džamije u Medini i zazivao ezan. Bilalova priča je dokaz onoga što je Poslanik, alejhi selam uvijek podučavao: Nije društveni status ili rang ili obrazovanje ono što jednu osobu čini boljom od druge; to je pobožnost. Allahu bliski su zaista najbolji ljudi. Bio je skroman i pažljiv, obziran, vjeran i odan. Bio je snažan, a ipak kada je pozvao muslimane na molitvu, mogli su plakati od ljepote ezana.

Učeći od svih heroja naše vjere, mi, poput Bilala ibn Rabaha, možemo privući druge islamu prvenstveno načinom na koji mi živimo.

Izvor: www.aboutislam.net