Priča o liječenju od sihra

Želim ovu svoju priču da podijelim s vama, a pogotovu sa svima onima koji vode borbu sa sihrom u nadi i želji da će ova moja priča pomoći da ustrajete u liječenju. Čitam često (svako jutro uz kahvu) NUM i sam Allah je svjedok koliko mi je ovaj sajt pomogao svojim tekstovima i odgovorima na moja pitanja – da vas Allah nagradi za vaš trud i rad. Potaknuta sam da ispričam svoju priču nekim pitanjima braće i sestara koji se liječe od sihra pa vidim koliko njih se plaši i čak odustaje od liječenja ili namaza!

Vjerujte mi braćo i sestre, ja sam se liječila pune dvije godine, a istovremeno i učila da klanjam, učila sure (ništa, ali ama baš ništa nisam znala), a reakcije? Hoće li vam biti dovoljno ako Vam kažem da je svako padanje na sedždu bilo teže od giljotine. Strah, neopisivi strah, drhtanje ruku i težina na ledjima kao da imam dvije tone gvoždja na sebi! A da tome još dodam da sam tad bila sama u kući (brat je bio odsutan dugo vremena u inostranstvu). Svako veće sam provodila u strahu i plaču jer sam čula zvuke, osjećala nečije prisustvo, vjetar, dozivanje, ne smijem oči sklopiti odmah me neko dodiruje, bocka, zove…..Subhanallah. A ujutru treba ići na posao neispavana, umorna, osušena s podočnjacima do brade i opet strah da će pasti noć i da ću se opet naći sama u kući…

Halalite mi, ali eto počela sam od sredine, jer sve ovo se dešavalo u tzv. drugoj fazi, a prva faza je bila da sam bila kao kamen, kao mumija, samo sam gledala u jednu tačku i bila na ivici ludila… Govorila sam sebi “sad si na raskrsnici ili ćeš da poludiš ili ćeš izaći iz ovog kao pobjednik” A onda je došla treća faza, namaz je počeo da bude “podnošljiv” osim što sam nekad imala napade bijesa (dodje mi da iskočim iz vlastite kože i vrištala bih iz svog glasa, a kad bih krik pustila čini mi se zemlja bi se stresla).  Subhanallah!

A onda je došlo veće u kome sam počela da klanjam akšam namaz (oko 19h, ako se dobro sjećam) i svako padanje na sedždu je počinjalo povraćanjem (znači ustajem uzimam ponovo abdest) opet pad na sedždu i opet povraćanje i sve tako do iza 23h, tek tad sam uspjela da završim akšam namaz.Jedino olakšanje u tome je bilo što to veće nisam bila sama, snaha je bila sa mnom i mnogo mi je pomogla, Allah je nagradio!

Od te noći je sve ovo prethodno nestalo, ali je došlo do borbe u snu. Često sam noću imala osjećaj da me nešto ili neko pritiska svom snagom i guši, davi, ne mogu da se pomjerim, a ni da oči otvorim – možda sam dva puta uspjela da vidim košćastu bijelu ruku i bijeli plašt, ali lice nikako. Ovako je bilo sve dok na Vašem sajtu nije objavljen tekst o tome šta treba učiti prije spavanja i tekst ajeta- Kursijje kojeg sam odmah naučila! Čudno je da sam najčešće te napade imala petkom ujutru?

Sve dok nisam uspjela da budem “prisebna” da to tako nazovem i da se sjetim i uspijem da počnem da učim ajetul-Kursiju kad taj napad krene, a vjerujte mi to je jaaakoo teško jer strah, bol i gušenje sve to pomiješano pa je jako teško bilo šta izgovoriti…ali eto, Allahovom milošću uspjela sam…i danas mi se to nekad dešava ali čim krene ja počnem da učim i interesantno je to da prije nego počnem Kursiju samo od sebe podje prvo Allahu ekber (3 puta) i napad već slabi… Ovdje ću završiti svoju priču…mada moja borba se nastavlja, ali kako je bilo, sad je više nego dobro.

Draga braćo i sestre, pišući sve ovo nije mi bila namjera da vam kažem kako sam ja bila jaka i istrajna, niti da se ističem, vjerujte mi namjera mi je bila da pomognem (ukoliko je to ovako moguće) i potaknem sve one koji se bore kao i ja, naravno, uz Allahovu pomoć jer On je taj koji liječi, daje i oduzima. Što vise dove, noćni namaz i vjera u Allaha. I još jedan mali savjet, meni to uvijek pomaže u teškim situacijama ili vesvesama, pomislite i recite sebi: “Ne dam da me preplašiš, ni odvratiš niti pobijediš, jača sam od tebe jer uz mene je Allah” – vjerujte mi, ovo mi mnooogo pomaže.Želim vam svako dobro, uz dovu da Vam Allah pomogne i podari Vam sabura i snage.

Sestra M.