Najčešći prigovori kršćanskih misionara na račun ličnosti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

Kršćanski misionari pokušavaju prikazati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao krvoločnog ratnika i pljačkaša. Nasuprot tome Isaa, alejhis-selam, predstavljaju kao donosioca ljubavi, mira, sloge. Međutim u desetom poglavlju Evanđelja po Mateju, u stihovima 34-35, nalazimo kako tvrde da je Isus kazao: „Nemojte misliti da sam došao donijeti mir na zemlju. Nisam došao donijeti mir, nego mač. Jer došao sam razdvojiti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve.“…

Ako ste imali priliku čitati neki tekst kršćanskih misionara o islamu, mogli ste se osvjedočiti kako nastoje stvoriti iskrivljenu sliku služeći se polovičnim informacijama u kombinaciji sa čistim lažim i proizvoljnim interpretacijama. Jasno mi je da se na ovaj način onaj na koga se odnose optužbe, onaj čija su uvjerenja napadnuta, stavlja u podređen položaj, jer umjesto da vodi dijalog o krucijalnim vjerskim temama, prisiljen je da odgovara na potvore o njegovoj vjeri, da se brani od njih, da ispravlja laži i pogrešne informacije, ali mi nije jasno kako neko ko za sebe tvrdi da raspolaže Istinom poseže za ovim perfidnim metodama.

Nema smisla hvatati se za svaku njihovu provokaciju, ali istine radi, u ovom članku osvrnut ćemo se na neke teme koje su najčešći predmet kršćansko-misionarskih obmana vezano za ličnost Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i koje se konstantno ponavljaju u različitim oblicima i formama.

Vrjednovanje

Poenta kršćanskih misionara: Isa, alejhis-selam, je bolji od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je rođen od majke djevice, bez ljudskog uplitanja, dok je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rođen iz braka dvoje pagana. Ako je mjerilo vrijednosti način na koji je neko došao na svijet onda su i Adem, alejhis-selam, i njegova supruga Hava, oboje vrijedniji od Isaa, alejhis-selam, jer je njihov dolazak na svijet čudesniji od Isaovog, alejhis-selam. Ako se, pak, hoće reći da je jedan bolji od drugog zbog roditelja, onda je to gluplje od prvog, a i nepravedno je omalovažavati čovjeka zbog roditelja.

Džihad i ratni plijen

Kršćanski misionari pokušavaju prikazati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao krvoločnog ratnika i pljačkaša. Nasuprot tome Isaa, alejhis-selam, predstavljaju kao donosioca ljubavi, mira, sloge. Međutim u desetom poglavlju Evanđelja po Mateju, u stihovima 34-35, nalazimo kako tvrde da je Isus kazao: „Nemojte misliti da sam došao donijeti mir na zemlju. Nisam došao donijeti mir, nego mač. Jer došao sam razdvojiti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve.“ (Biblija jehovinih svjedoka, hrvatski prijevod, str. 1243)

To što Isa, alejhis-selam nije vodio oružani rat protiv nevjernika može biti stoga što nije bio dovoljno snažan. Ali, Pavle u Drugoj poslanici Solunjanima najavljuje da će se on vratiti jednog dana i ubiti bezakonika ito na čudesan način: „Tada će se otkriti bezakonik. Njega će Gospodin Isus ubiti dahom svojih usta i uništiti očitovanjem svoje prisutnosti“ (Biblija jehovinih svjedoka, hrvatski prijevod, str. 1505)

Kršćanima bi trebalo biti poznato iz Starog zavjeta da su mnogi poslanici vodili ratove protiv nevjernika i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, se u tome ništa ne razlikuje od njih. Isto tako, je i slučaj s uzimanjem ratnog plijena. U Knjizi borojeva (4. knjiga Mojsijeva), na primjer, stoji: „I zaratili su se s Midjanom, kako je Jehova zapovjedio Mojsiju, te su pobili sve muško. Među onima koje su pobili bili su i Midjanski kraljevi Evi, Rekem, Sur, Hur i Reba, pet kraljeva midjanskih, a Bileama, sina Beorova, pogubili su mačem. A Midjanke i djecu njihovu sinovi su Izraelovi zarobili; i zaplijenili su sve životinje njihove, svu stoku njihovu i sav imetak njihov. I sve gradove njihove u kojima su živjeli i sva naselja njihova spalili su vatrom.“ (Biblija jehovinih svjedoka, hrvatski prijevod, str. 235-236)

U nastavku se detaljno objašnjava kako je Mojsije podijelio ratni plijene: polovicu na one koji su učestvovali u ratu a povicu na ostali narod. Između ostalog razdijelio je i porobljene žene, od kojih je onih „koje još nisu legle s muškarcima – bilo ukupno trideset i dvije tisuće.“

Biblija, dakle, potvrđuje da je prijašnjim poslanicima bilo naređeno da vode rat i dozvoljeno da uzimaju ratni plijen od neprijatelja, te da ih porobljavaju. Stoga njeni poštovaoci ne bi trebali prigovarati muslimanima zbog propisanosti džihada i dozvoljenosti ratnog plijena. Besmisleno je! Naročito kad se uzme u obzir koliko su islamski propisi po ovom pitanju blaži od onoga što nalazimo u Bibliji.

Allah, dželle šanuhu, naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, džihad radi uzvišenih ciljeva. Nikako radi pljačke, porobljavanja, paljenja sela i gradova, prisilnog ugonjenja u vjeru, ostvarenja političke moći i sličnih ciljeva radi kojih neislamske države od davnina do danas vode ratove. Allah, dželle šanuhu, kaže: „Nema prisile u vjeru. Pravi put se jasno razlikuje od zablude.“ (Sura el-Bekare, 256)

Islamski džihad Allah je propisao da bi se uzdigla Njegova riječ i ljudima omogućilo da izađu iz tmina nevjerstva u svjetlo Istine, iz robovanja ljudima u robovanje Gospodaru ljudi, da suzbije nepravdu i nered a uspostavi pravdu i red. Koliko je ljudi u nevjerničkim zemljama bilo sputano i spriječeno od vlasti i svojih sunarodnjaka da prigrle islam pa kada su njihove zemlje pale pod vlast muslimana pohrlili su u skupinama da prime islam.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojavio se u narodu koji nije poznavao nikakva pravila ratovanja, a ratovali su radi pljačke i ubijanja pa je islamski šerijat donio nenadmašne kodekse ratovanja. Zabranio je ubijanje sveštenika, staraca, žena djece, ili bilo koga ko ne učestvuje u ratu. Zabranio je zlostavljanje i masakriranje, štaviše, naredio je lijepo postupanje prema zarobljenicima. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista će Allah na Sudnjem danu kazniti onoga ko zlostavlja ljude na ovom svijetu.“ (Sahih Muslim, broj 2613)

Muslim bilježi od Burejda ibn Husejba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi nekoga odredio za vojskovođu nad vojskom ili izvidnicom, posebno njemu i onim muslimanima koji su sa njim preporučivao dobročinstvo i bogobojaznost, a zatim bi  rekao: „Borite se u ime Allaha i na Allahovom putu. Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha. Borite se, ali ne otuđujte ništa iz ratnog plijena, ne izdajite, ne masakrirajte i ne ubijajte  djecu…” (Sahih Muslim, broj 1731)

Također je kazao: „Čuvaj se dove onoga kome si učinio nepravdu, makar on bio nevjernik.“ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu, vidjeti Sahihul-džami’, 119) Ovim hadisom zabranjuje se činjenje nepravde nevjernicima kako u pogledu njih samih, tako u pogledu njihove imovine i časti.

Često je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opraštao protivnicima nakon što bi mu Allah, dželle šanuhu, podario pobjedu nad njima. Na primjer:

Imam Muslim bilježi predaju u kojoj stoji da je osamdeset naoružanih Mekkelija, šeste godine po hidžri u događajima vezanim za pregovore na Hudejbiji, nasrnulo na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s namjerom da ga ubiju, pa su zarobljeni te im je Poslanik poštedio živote, a potom je Allah objavio: „On je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred Mekke, i to nakon što vam je pružio mogućnost da ih pobijete – a Allah dobro vidi ono što vi radite.“ (Sura el-Feth, 24, vidjeti Sahih Muslim, Kitabul-džihadi ves-sijer, 3/1442.)

A nakon što je osvojio Mekku i imao u šaci sve njene stanovnike, one koji su godinama zlostavljali njega i njegove ashabe, zabranjivali im ispovjedanje islama, šikanirili ih, protjerali i godinama vodili rat protiv njih, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je kazao: „Idite! Vi ste slobodni!“ Gledajući tada tu moralnu veličinu Mekkanski mnogobošci shvatili su da gledaju u čovjeka koji Allahov Poslanik, jer samo onaj koji je poslan da Allahovom voljom izbavi ljude iz tmina zablude u svjetlo Upute u stanju je oprostiti onolike zločine i učinjene nepravede i preći preko dugogodišnjeg neprijateljstva, pa su u skupinama pohrili u islam.

Natavice se, insallah…

Autor: Abdullah Nasup

JELI SE ISLAM SIRIO SILOM