Prihvatila sam islam i još uvijek vjerujem u Isusa

Da bih shvatila zašto sam postala muslimanka, moram se prvo zapitati zašto sam postala kršćanka? Da li sam to učinila svjesno ili me netko drugi učinio kršćankom? Da li je realno vjerovati da su djeca rođena grešna i nečista? Dok paralelno sa time islam govori kako se svi rađamo u čistoj vjeri, fitri, dok nas roditelji ne učine židovima, kršćanima itd…Znam i razumijem istinu  – da smo ovdje na ovoj zemlji svi stvoreni, samo zbog obožavanja Boga, Stvoritelja Svemira.

Sve što radimo u životu vrti se oko ove jedine istine… zapravo Biblija kaže “što god jeli ili pili, ili što god činili… sve to činite na slavu Božju.”

Moj život darovan mi je samo iz jednog razloga, da obožavam i živim za Boga u svom braku, u svojoj obitelji i na svom poslu. Kad sam to shvatila kao djevojčica, počela sam ići u crkvu i prihvatila sam sve što su me učili jer je to za mene bio način življenja za Boga. Ništa drugo nije bilo važno… samo On. Moja želja bila je čuti Njegove riječi upućene meni na Sudnjem danu: “Bravo dobri i vjerni slugo.”

Dugo sam bila zabrinuta zbog usredotočenosti na Isusa u crkvi. Kad sam vodila službe, pokušavala sam se usredotočiti na štovanje Boga. Kad sam molila, molila sam u Isusovo ime, kao što mi je bilo naređeno, ali moje molitve nikada nisu bile upućene Duhu Svetom ili Isusu…nego uvijek direktno Bogu, kako kršćani kažu „Nebeskom Ocu.“

Kao kršćanka, radeći s kršćanskom organizacijom, moj fokus je bio dovesti ljude u odnos s Bogom. Htjela sam da Ga upoznaju kao što sam Ga ja poznavala.

Tada sam se upoznala s islamom. Islam nije kako svi misle „najnovija religija“ ili štovanje nekog „drugog“ Boga i slično tome, biti musliman ustvari znači potpuna podložnost Božjoj volji.

Kao kršćanku su me učili da Stari zavjet ukazuje na Kristov dolazak, no ipak kršćani se danas vrlo malo drže onoga što piše u Bibliji, a Stari zavjet gotovo da odbacuju.

Na koncilu u Nikeji, prvom nikejskom saboru koji je ujedno i prvi ekumenski crkveni sabor, odabrane knjige za formiranje Novog zavjeta su bile sve one koje su se slagale sa trinitarizmom. Sazvao ga je rimski car Konstantin I. Veliki 325. godine kako bi razriješio pitanje neslaganja, poglavito u aleksandrijskoj crkvi. Glavne točke rasprave bile su: pitanje arijanstva; datum proslave Pashe (Uskrsa), melecev raskol, jedinstvo Oca i Sina (iz kršćanske perspektive), krštenje heretika, te položaj onih koji su popustili prilikom Licinijevih progona (tzv. lapsi)…

Razmišljajući o svemu tome i istražujući, pogledala sam kršćansku crkvu i pitala se…ako je kršćanstvo jedini pravi put, zašto crkva nije jaka i ne napreduje? Zašto ne vidimo više ljudi koji se vraćaju vjeri i koji zaista žive kako Biblija nalaže? Zašto većina kršćana nije nikad ni pročitala Bibliju, ili barem ono što je ostalo od nje nakon toliko izmjena i intervencija s ljudske strane…

Ostala sam s jednim zaključkom..za svaku stvar koju sam rekla, a posebno protiv islama, bilo je milijun logičnih objašnjenja, milijun razloga zašto je islam istina, ona originalna Božja riječ. Islam je govorio stvari koje su bile ispričane generacijama prije nego je uopće nastalo kršćanstvo. Božja riječ u Bibliji, u Ku’ranu i u židovskim spisima kaže jedno: “Božja riječ će ostati zauvijek”, pa ipak sve svete knjige osim Kur’ana su doživjele tolike izmjene.

Bog je rekao Izraelcima da će biti blagoslovljeni za poslušnost i kažnjeni za neposluh. Obećao je svim prorocima Starog zavjeta da će primiti Njegovo oproštenje i spasenje ako se Njegov narod ponizi i moli i odvrati od zlih puteva.

Odjednom Crkva kaže da treba biti pomirenja krvlju, i stalno se pozivaju na nekoliko Biblijskih stihova koji se svi mogu drugačije prevesti i razumjeti, ovisno o prijevodu i tumačenju.

Kao kršćani vrlo malo razmišljamo o tome da doista živimo životom koji slavi Boga. Živimo u kršćanskoj vjeri koja podučava doktrine zdravlja, bogatstva i blagostanja. Time se zanemaruje činjenica da je Isus rekao da će mirotvorci vidjeti Boga, ali ipak crkva malo govori protiv zločina u svijetu.

Pokoravajući se Bogu kroz jednostavno kažem: “Želim da cijeli moj život odražava Njegovu volju. Želim Ga obožavati cijelim svojim bićem 24 sata dnevno. Želim pokazati svijetu da izreka da obožavam Boga ne znači vjerovanje da je netko drugi platio kaznu za moj grijeh… nego da stojim pred svojim Stvoriteljem na dan suda i moram položiti račun Njemu.. nešto od čega nitko neće pobjeći.“

Sad bi netko mogao reći – pa zašto onda  ne budeš pokorna kršćanka i ne obožavaš Boga kroz kršćanstvo? Jer učiniti to značilo bi obožavati Boga kao Trojstvo … ili barem učiniti Krista onim što On nije, a to je smatrati ga Svemogućim Bogom. On je sam rekao da se trebamo pokoravati učenjima Njegovog, Jedinog Boga.

Kršćanstvo također gotovo više nimalo ne podučava o paklu…ali Isus je o njemu govorio više nego o drugim stvarima.

Ne možemo si dozvoliti da živimo na ovoj zemlji, a zaboravimo da je dan polaganja računa pred svima nama. Islam jednostavno priznaje da ćemo se svi suočiti s tim polaganjem računa i poziva nas da sada živimo život koji ga uzima u obzir. Islam nije terorizam niti išta od onog za što sam mislila da je, kao što i većina nemuslimana danas misli. Islam jednostavno kaže da živimo na ovoj zemlji sa sviješću da je prolazan i da je samo onaj svijet vječan. Svaka naša molitva, svako djelo, svaka riječ, treba biti priznanje Jedinog Boga, kojem nitko nije ravan. Koji je Stvoritelj svega. Koji kontrolira naše živote i zahtijeva našu poslušnost.

Neka to bude istina u mom životu, jer to je razlog zašto vjerujem u čistu vjeru koja je poslana svim poslanicima i narodima, a to je da samo Bog ima pravo biti obožavan, te da uvijek bude slavljen u našim životima.

Izvor: www.aboutislam.net