Prijateljstvo

Prijateljstvo = iskrenost. U arapskom jeziku riječi prijatelj, prijateljstvo i iskrenost imaju isti korijen: harfove sād, dal i qaf. „Vjeruj mi“ kažemo također saddaqnī. Kada kažemo da je istinu rekao Allah ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također koristimo isti korijen. Biti prijatelj znači biti iskren, vjerovati, odnosno iskrenost znači istinitost naših namjera i postupaka prema onom drugom.

Postavlja se pitanje: koliko smo zaista prijatelji jedni drugima?

Smatram da teme tekstova trebaju ići u korak s vremenom, situacijom i onim što je aktuelno. Virtualno je danas, nažalost, postalo aktuelnije od stvarnog, živog. Danas su, u velikoj mjeri, virtualna prijateljstva zamijenila ona stvarna, živa. Ili su samo oslikala stvarno stanje praznine ljudskih duša.

Šta znače prijatelji na facebooku, ili bilo kojoj drugoj društvenoj mreži? Uglavnom samo broj. I par onih iskrenih, stvarnih prijatelja, koji su nam veoma često prijatelji i u stvarnom životu i koji su tu i u dobru i u zlu. Zahvaljujući broju prijatelja, u većinom smo zaboravili našu majku, našeg oca pored nas, supruga/u, dijete, ili one stvarne i prave prijatelje. Ruku na srce, mogu se i takvi naći na društvenim mrežama, ali veoma rijetko. I toga trebamo biti svjesni: da nikada ne gubimo ono što imamo u potrazi za nečim što ćemo možda naći. Svijest o vrijednosti porodice, stvarnih prijatelja- ono je što većini nas nedostaje.

Često sam imala priliku naići na srceparajuće statuse sestara u vjeri, koje putem facebooka ili drugih društvenih mreža izjavljuju ljubav i hvalospjeve jedna drugoj. Subhanallah, ne prođe dugo, njihovi statusi se pretvore u gibet one „posebne sestre“. Ili pak ono svako malo „Volim te bismillah“, do prvog neslaganja, sukoba interesa ili straha za „oduzimanjem nafake“, kada uslijede potvore, napadi, vrijeđanje.

Reći nekom da ga volimo u ime Allaha zaista je krupno i veliko. Voljeti nekoga u ime Allaha znači biti siguran da Allah zna iskrenost i čistoću te ljubavi, i odsustvo bilo kakvog interesa u tom međuodnosu. Biti siguran da to nisu samo riječi. Jer u protivnom, iznosimo ogromnu i savjesnu laž, pozivajući se na Njega i skrivajući svoje namjere iza toga. Zamislimo koliko je to kod Allaha krupno!

Svaki put kada krenemo pisati takvu poruku, zastanimo. Vratimo se do svoga srca, njegove dubine- provjerimo iskrenost naših riječi.

Ako bi me neko pitao za vrste prijatelja, rekla bih da ih ima svega tri vrste:

• Prijatelji zbog dunjalučke koristi.
• Prijatelji zbog ahiretske koristi.
• Iskreni prijatelji, koji su svjesni Njegovog znanja o ljudskim srcima.

Prvi prijatelji su s nama onoliko dugo koliko smo kadri ispunjavati njihov interes. Onog momenta kada više ne budemo izvor interesa, njihovo „prijateljstvo“ će nestati.

Drugi prijatelji su na većem stepenu od prvih. Međutim, često i ovakva prijateljstva mogu završiti propašću. Interes je interes. Ukoliko uvide da nismo na vjerskom stepenu koji oni očekuju- okome se na nas, tražeći nam mane i kaljajući našu čast.

Treći, to su jedini pravi prijatelji. Oni su tu da bi pred Njim pokazali iskrenost svoje duše prema Njegovim robovima. Ako imaju korist od nas, znaju da je to blagodat Njegova. Ako nemaju, znaju da materijalno nije cilj dunjaluka, pa tako ni međuljudskih odnosa. Prihvataju naše mane znajući da je samo On Savršeni. I skrivaju naše propuste- svjesni vrijednosti kod Njega onih koji sakriju tuđu sramotu. Kada se sukobe s nama čuvaju ljubav i dalje, znajući da je različitost mudrost Njegova. Poštuju naš stav, i protiv onog negativnog u nama bore se dovom, argumentima i iskrenim savjetima. A također, isto prihvataju.

Dovimo Allahu da nam podari iskrene prijatelje, one koji su pred Njim iskreni. One čija je nutrina čista. A molimo Ga da i sami budemo od takvih. Uistinu je iskren prijatelj jedna od najvećih dunjalučkih blagodati. A iskren prijatelj može biti i roditelj, i supružnik, i dijete… Trudimo se da prva iskrena prijateljstva sklopimo ili uspostavimo sa članovima porodice. To nam je najpreče.

Gospodaru, učini nas od iskrenih. Amin.