Primila sam islam zbog lijepog ponašanja mog muža

U vrijeme kad sam bila nezadovoljna s učenjima kršćanstva, a posebno pravoslavlja, i dalje sam vjerovala da postoji Bog. Islam me je privukao jer čovjeku daje osjećaj cilja, osjećaj pripadnosti nečemu što sam odavno osjećala u srcu. Nisam imala nikakvih finansijskih ili emocionalnih problema. Jednostavno sam osjećala da je islam ono što nedostaje mom životu…

Vjerujem da je moja sudbina bila da postanem muslimanka, da se vratim svojoj istinskoj vjeri. Moja priča je pred vama da je pročitate. Nema se šta mnogo reći o mom religijskom porijeklu. Krštena sam kao pravoslavna hrišćanka, ali sam rijetko posjećivala crkvu ili praktikovala tu religiju. U Rumuniji je za vrijeme mog djetinjstva govor o religiji bio tabu-tema zbog strogih komunističkih zakona. Iako je komunizam srušen kad sam imala jedanaest godina i mnogi ljudi su se vratili vjeri, moja porodica je nastavila da zanemaruje vjeru, a i zemlja je ostala većim dijelom sekularna. Moja majka je posjećivala crkvu jedino u slučaju vjenčanja, sahrane, ili krštenja nekog djeteta.

Ponekad je i mene vodila s njom kako bi zapalili svijeće za mrtve i žive. Začudo, nikad mi se nije sviđao miris zapaljenih svijeća, ili općenito atmosfera u pravoslavnim crkvama. U običnoj pravoslavnoj crkvi u mojoj zemlji nema klupa, a kada je vrijeme liturgije, ljudi se naguravaju kako bi bili bliže oltaru.

Tokom propovijedi, noge bi vas jako zaboljele, toliko da se ne biste mogli skoncentrisati na ono što sveštenik izgovara. Nikada mi se nije dopadao ni zvuk propovijedi; za vrijeme nje, stariji ljudi bi tračali, bila je velika gužva i unutar kršćanstva nikad nisam osjetila neku vjersku privlačnost. Moje dvije najbolje prijateljice su bile muslimanke, bila sam i na nekoliko muslimanskih vječanja, pa čak i ‘kuma’ jednoj muslimanskoj nevjesti! Bilo je to zanimljivo iskustvo. Kasnije, tokom mog studiranja u Velikoj Britaniji, upoznala sam mnogo studenata iz svih krajeva svijeta, a neki od njih su bili muslimani.

Sprijateljila sam se s jednom djevojkom iz Maroka i dvije iz Indonezije, jednostavno iz razloga što su bile mirne, jako pozitivne i pristupačne osobe koje su imale zanimljive hobije i nisu pile alkohol kao većina drugih studenata. I ja sam veoma rijetko pila alkohol; mogu na prste ruke nabrojati koliko sam ga puta okusila. U toku posljednjih mjeseci magistarskog studija, upoznala sam jednog divnog muslimana koji je kasnije postao moj suprug.

Pretpostavljam da će čitaoci pomisliti da sam islam primila zbog muževog utjecaja. Dapače, mislim da je Allahova mudrost i želja bila da taj čovjek uđe u moj život i bude sebeb mog povratka na Pravi put.
Moj suprug nikad nije spominjao vjeru, niti je postavljao pitanje mog prelaska na islam. Jednog sam ga upitala zašto mi ne priča o islamu, a on mi je rekao da vjeruje da čovjekov odabir religije mora doći iz srca, a ne pod prisilom od drugih.

U vrijeme kad sam bila nezadovoljna s učenjima kršćanstva, a posebno pravoslavlja, i dalje sam vjerovala da postoji Bog. Islam me je privukao jer čovjeku daje osjećaj cilja, osjećaj pripadnosti nečemu što sam odavno osjećala u srcu. Nisam imala nikakvih finansijskih ili emocionalnih problema. Jednostavno sam osjećala da je islam ono što nedostaje mom životu.

Nakon što s mužem preselila u Katar (gdje i danas živimo), uvijek mi se je dopadala zgrada lokalnog islamskog centra, zgrade s prelijepim minaretom na obali mora! Dugo sam mislila da je to samo džamija, ali sam kasnije saznala da je to islamski centar. Obećala sam sebi da ću ako ikad budem izgovorila šehadet, to učiniti u tom divnom objektu. Allah je ispunio moju želju.

Jednog jutra otišla do islamskog centra i izgovorila šehadet. Muž nije ništa znao o mojim planovima. Kasnije je saznao, nakon što sam ga pozvala i podijelila s njim tu vijest. Ostao je bez riječi. Mogu reći da me je iznenadila reakcija muževe porodice. Veselje i suze radosnice su bile spontana reakcija. Što se tiče mojih roditelja, obavijestit ću ih kad ih posjetim, dat ću im dovoljno vremena da se priviknu i da im ta vijest ne pričini teškoće.

Voljela bih kad bi što više ljudi u mojoj domovini zanemarilo medijske predrasude o islama, i počelo učiti Kur’an i upoznati se s stvarnom porukom ove divne vjere zvane islama.

Izvor: www.onislam.net
Za N-um preveo i obradio: Nedim Botić