Primjer lječenja od sihra

U ovom slucaju radi se o zeni koju je muz maltretirao, pa je ona od muke i straha pala u depresiju. Provela je sedam godina u psihijatrijskog bolnici u Njemackoj i cijelo vrijeme pod sedativima, tako da su joj funkcije bile umanjene 100%. Uz pricu sa njezinim bratom, upitao me je sta moze biti sa njom. Ima ogranicen prostor kretanja, sjedi samo na jednom mjestu u kuci, pije samo iz iste case, jede samo iz iste posude, a kad pere sudje, ostane satima tako, do 4-5 sati zna prati, racuni za vodu su veliki, ne prica, kad je neko nesto pita javi se nakon pola sata i to samo pogledom. Prostor od 3 metra prodje za pola sata, mrtvog pogleda i oslabljena. Nista mu nisam obecao nego sam mu rekao da sestru izvede iz bolnice te da je dovede kod sebe u kuci, jer ju je i tako muz vec ostavio.

Nakon mjesec dana doveli su djevojku. Pozvali su me i imao sam sta vidjeti. Bila je nalik na one u horor filmovima ili osobama koje su bile u logorima, sva ispijena, tamna, oci udubljene, kao da se nista ne dogadja oko nje kao da je sama na ovome svijetu. Poselamio sam je, ali nikakav odgovor nisam dobio. Poceo sam ucit rukju, nikakve reakcije nije bilo, nije se ni malo pomjerila niti je trepnula. Rekao sam njenom bratu da je ovo veoma tezak slucaj, i da ne znam koliko ce ovo trajati.

Odlucili smo da joj ucim dva puta na dan, poslije sabaha i poslije aksama, a ponekad se desavalo da sam joj ucio i po tri puta na dan. Uz ucenje Kur`ana koristio sam terapiju mazanjem maslinovim uljem, curukotovo ulje (habbe sauda, She`be – kod nas poznat kao nishador, lotosov cvijet za kupanje, zatim med pomijesan sa habbe sauda. Svakog jutra ucio sam joj suru El Bekare, a onda rukju, i sve tako citave dvije nedjelje, i hvala Allahu, poceli su se prvi simptomi ukazivat.

Nakon dvije nedjelje, zena je ustala i zatrazila casu vode, pa sam joj dao da popije naucene vode (voda nad kojom sam ucio Kur’an), te sam je poceo ispitivati ali nije bilo reakcije. Istu noc poslije aksama zatrazila je od brata da se cuje sa djecom. Brat joj je dao telefon i ona je razgovarala sa svojom kcerkom, nakon cega je pocela plakati.

Zovnuli su me i rekli da dodjem kod njih, a bilo je kasno u noc. Kada sam stigao upitao sam je sta osjeca, pa mi je pokazivala je na stomak. Stavio sam jednu teglu na njen stomak i pritisko dok sam joj ucio, a ona je pocela povracati nesto crno, zatim ju je rukom pokazala da na vrat, nije govorila. Uzeo sam Kur`a te stavio na njene grudi, i rekao joj da zatvori oci, pocela je vristati, jednom je rukom kao nesto pisala po podu. Rekao sam njenom bratu da je ispituje dok ja ucim, da joj govori na uho, da kaze sta je muci, onda je izgvorila muzevo ime, pitao sam je sta hoce tvoj muz, uhvatila se rukama za vrat, pitao sam je hoce li da te ubije, klimnula je glavom i ocima. Rekao sam joj da je on ne moze ubiti i da je on daleko, i da je na sigurnome sa svojom bracom porodicom.

Te noci je cijelo vrijeme povracala, poslije sabaha ponovo sam dosao, vidio sam je kako pere sudje isto onako kao sto mi je njen brat rekao, pa sam upitao koliko je dugo ovako, pa mi je rekao oko pola sata. Pitao sam zasto je nisi prekinuo, pa mi je rekao je da ga je odgurnula tako jako i tako ga strasno pogledala da nije htio reagirat nicim dok ja ne dodjem. Kada sam joj se priblizio pozvao sam je njenim imenom ali nije se osvrtala. Proucio sam ezan, i poceo ucit rukju, puhao sam nakon svakog ajeta u nju, ostavila je sudje i polako krenula ka sobi, stavila je maramu na glavu, i sjela na mjesto gdje sam joj redovno ucio.

Ovo je vec treca nedjelja, pitao sam je da li sta osjeca, a komunicirala je sa mnom samo rukama. Tog jutra sam bio strog prema njoj, to jest dzinnima koji su bili u njoj, uhvatio sam je za ruku (dodirivao sam preko krpe ili peskira njenu ruku – nisam nikako dodirivao svojom rukom) i krivio njen kaziprst tako da je pocela da se uvija na mjestu na kojem je sjedela i radio sam tako sve dok nije pocela da govori normalno. Upitao sam ko je, pa je progovorio dzinn iz nje, koji je bio uzeo lik njezinog muza, i rekao da hoce da je ubije.

“Zbog cega?” upitah, pa mi dogovori da je mrzi, jer mu nije dozvoljavala da radi sta hoce, “To je haram sto radis, znas li da ce te Allah kazniti” rekoh, ali mi rece da ne vjeruje u Allaha, pa ga upitah “Ko je tvoj bog”, “Ja nemam boga, ja radim sta hocu”- rece.

Malo zatim toga, zena poce da se gusi, rekao sam im da je namazu uljem po vratu, a ja sam nastavio sa ucenjem Kur’ana, pa joj bi lakse od toga. Oci su joj svo vrijeme bile otvorene, a prskao sam je svo vrijeme ucenom vodom, i uvijek kada bih je isprskao, uzdisala bi iznenadjeno kao da ne ocekuje da cu da to uradim. Njen prst koji sam uvijo bio je modar, pa sam ga i isprskao sa vodom i upitao da li osjeca bol, pa je odmahnula je glavom, a kada sam joj prst namazao uljem rekla je da je boli. Upitao sam je gdje je njen muz (dzinn koji je uzeo taj oblik) sada u njenom tijelu, pa je rekla da je u ramenu, i da nije sam. Uviknuo sam na nju: “Pricaj, nemoj pokazivati rukama! Ne boj se njega vise, tebe Allah voli, ti si Allahov rob, slobodno pricaj – nemoze ti on nista vise.”

Uz muku je pocela da prica njenim umornim jezikom, pa rece da on nije sam u njoj, vec da ih ima sedam, i da su svi rasporedjeni u tijelu, a glavni im je dzin koji je uzeo oblik njene svekrve: “Ona mi ne da da pricam, bode me nekom iglom i osjecam bol, a tu su i dva dzinna, koji su uzeli oblik njegovih sestara, koje me plase i ne daju mi da spavam, brane mi da se krecem – kad god krenem nesto da uradim one mi bace zmije, pa moram polako ici da me ne ugrizu, a kada perem sudje ili kada se kupam, prskaju me nekom krvlju koja se ne moze ocistit i koja toliko jako smrdi” (ove stvari drugi ljudi u oklini nisu mogli vidjeti, ali su dzinni radili tako u njenom mozgu, tako da se to njoj cinilo da je to stvarno).

Pitao sam je gdje su sada oni, rekla je da su sestre njenog muza u stomaku, da je njen muz po cijelom tijelu, da je njegova majka u glavi i da su tu jos troje pomocnika koje su dosli pisanjem hamajlija i sihr koji je jos i dana danas u kuci gdje su se vjencali i zivjeli prije nego su otisli u Njemacku. Pitao sam gdje je sihr, pa je rekla da je sihr u krevetu, u duseku, i da na njemu ima VELIKO OKO, i da sa druge strane imaju neki kvadratici a u sredini je njeno ime, i to u jednoj raspukloj i isprekidanoj zvijezdi – crvene boje.

Upitao sam njenog brata mozemo li otici u tu kucu i da li ce nam oni praviti probleme, pa mi je rekao da ne zna, ali da ce nekako uci, pa ako trebadne i na silu. Otisli smo u tu kucu, nakon sto smo se javili, i wallahi, nasli smo to ko crveno pismo sa velikim okom u njemu, bas onako kao sto je i zena opisala. U tom momentu je zazvonio telefon ovog brata, javila se njegova zena, te rekla da je njegova sestra rekla da ima jos nekih dugmica od kaputa i da je i na njima napravljen sihr. Pitali smo gdje su ti dugmici, pa je rekla da podignemo dusek i da cemo tu naci sve te dugmice.

Pitali smo je koje je boje to dugme, pa je rekla: “Naci cete ga sigurno, jer je ono jedino takvo stakleno, probuseno i ima u njemu nesto crveno.” SubhanaAllah, kao da je bila tu, tako je dugme tacno opisala. Rekao sam bratu da pita da li ima jos necega, pa je potvrdila da nema. Vratili smo se u kuci i ja sam rekao bratu kad joj pocnem uciti, pokazi joj to oko. Prilikom ucenja dao sam znak njenom bratu da joj pokaze taj listic sa okom, a ona je zavristala i rukama se je pocela braniti, kao da ju je to oko na papiru napalo. Uzeo sam i spalio taj papir pred njom, a ona je tada ispustila vazduh i klonula, pa je ostalo jos stakleno dugme, u kojem je bila tacka krvi, i to njene krvi koju su sihirbazi umetnuli u to dugme.

Bila je kao u nesvijesti, prisao sam i namazao nos jednim mirisom, otvorila je oci, i rekla: “Spalite dugme – tako vam Allaha – samo dugme spalite”. Rekao sam njenom bratu da ga nekako mozemo slomiti, a onda spaliti, pa je njen brat uzeo jednu krpu, stavio dugme u nju i udario cekicem. Nakon sto smo dugme smrvili stavili smo ga u jednu aluminijsku tacnu i to stavili na sporet, pa je se dugme istopilo. Njegova sestra je sada bila puno bolje, komotno je pricala, bez straha.

Zavrsili smo cetvrtu nedjelju sa ljecenjem i ona je bila puno, puno bolje. Preporucio sam joj da slusa Kur`an dok ne natjeramo na izlazak dzinne koji je muce. Rrekla je da su ostali samo 4 njih: svekrva, sestre i njen muz (tj. dzinni koji su uzeli takve oblike), ali da su tako slabi da je vidjela njenog muza, koji je bio jako debeo, da je sada sav sitan, kleknuo je i glavu stavio na koljena a ruke stavio preko glave. Njena svekrva vise nema iglu, spaljena je igla i tako da moze da prica, sestre vise nemaju tu moc, pa mogu slobodno da idem.

Sada je bila skroz normalna, ali su se preostali dzinni u njoj hranili njenim greskama, odnsono haramima koje je zena radila. Medjutim pocela je da klanja, da zikri, da cita i da slusa Kur`an, pa je iz dana u dan bivala sve bolje i bolje. Otisao sam kod njih jedne veceri, u aksamsko vrijeme, a vec je bila peta nedjelja lijecenja, i rekao sam bratu, da cemo veceras, uz Allahovu pomoc, pokusati da ih istjeramo pa makar ostali 24 sata tu.

Pitao sam je sta osjeca, pa je rekla da se njen muz (dzin u tom obliku) vezao za njena ramena i da je sav u cvorovima. Rekao sam joj da zatvori oci i kontrolise svoje tijelo. Poceo sam uciti Kur’an, a zena je rekla da ne osjeca vrat i prsa, da je tjera na povracanje, pa sam jos glasnije ucio, zatrazio sam jednu drvenu kasiku i poceo je polako udarat u prsa, rekla je da muz jauce, dao sam bratu da je udara polako uz izgovaranje “Bismillah”.

Ja sam joj peskirom stegnuo prste na nogama i dalje ucio, kad odjednom zena rece da sestre zele izaci, tj. dzinni u obliku muzevih sestara. Pitao sam je li to stvarno zele…da ne lazu? Rekla je da su tako izmorene, da jedva disu, i da se vuku po tijelu kao kad vojnici puzu. Upitao sam je kako zele izaci, pa mi pokaza na usta.

“Imali sihira jos u tebi, ili na nekom drugom mjestu” – pitao sam zenu da pita te dvije sestre, pa su one rekle da nema nicega vise i da samo zele da izadju. Pokusala je da povrati ali nije mogla, pa sam joj dao casu maslinovog ulja da popije, te je izbacila opet nesto crno, sluzavo, ali je sada bilo vece. Povracala je skoro dvije minute samo to crno sluzavo i na kraju je povratila nesto nalik na crnu krv. Onda se javio dzin u obliku njenog muza, koji je rekao: “Sa mnom necete tako lahko”, a ja sam ponovo uhvatio i uvio zenin prst, uzeo sam kasiku i poceo je udarati u prsa sve jace i jace.

Zena je govorila: “Nastavi, jer ne osjecam nista, svakim udarcem udaras njega i sve je slabiji”. Rekao sam mu da izadje i da dodje u prst, inace cu ga jos vise muciti, ali je to odbijao. Poceo sam udarati sve jace, dok zena ne poviknu: “Stani, hoce da izadje”, pustio sam njen prst i rekao mu da podigne ruku u ime Allaha, rekao je da nece da izadje tako nego ce da izadje zbog ljubavi koju ima za ovu zenu, rekoh mu “Ne, ne, ne zelim da izadjes zbog toga, ja trazim da izadjes samo u ime Allaha”. Podigao je ruku i pokazao kaziprst, rekao sam mu da svaku bolest koju je prouzrokovao u tijelu zene da skloni, da svaki djelic kojeg je zakacio da ga ocisti i izadje i da sa sobom uzme svoju majku. Ruka se je spustila, ja sam nastavio ucit ajetul kursijuu na uho zene, pa su joj se podigle obje ruke.

Pitao sam zenu sta sad osjeca, pa je rekla da je majka u jednoj, a sin u drugoj ruci i da hoce da izadju. Rekao sam njenom bratu da joj stegne rame i da prelazi sa bismillom od ramena do lakta i stezuci da dodje do lakta, onda od lakta prema ruci, a onda ka prstima, sto je on i uradio. Zena je pocela da place, govoreci: “Nema ih vise, tako mi Allaha, nema ih, izasli su…” Nastavio sam jos pola sata sa ucenjem, nije vise bilo reakcije..zena je bila zdrava uz Allahovu pomoc i Allahovu volju.

Nakon toga javila se svojoj djeci, kcerki i sinu…plakali su svi u kuci, nakon 11 godina muka osjetila se zdravom. Hvala Allahu, Gospodaru svih Svjetova, zena je i dan danas dobro, nije imala nikakih problema od tada, jedino sto se razvela sa muzem… Nakon izlaska muke iz njenog tijela, opisala mi je sve sta joj se desavalo od pocetka braka do odlaska u ludnicu, sve je ona nas slusala, ali nam nije mogla odgovorit, jer je njena svekrva, (dzin u tom obliku) kada bi ona nesto htjela reci, ubola bi je u neki centar u mozgu koji je za govor.

I sto je najcudnije od svega, subhanAllah, jednom mi je rekla: “We alejkumu selam”, pa sam rekao: “Kad hoces da nekog prva selamis trebas reci “`Selam alejkum`” a ona je rekla: “Ne, ne, znam ja sta govorim, sjecas li se kada su me donijeli u kucu, pa kada si ti dosao i nazvao mi selam prije mjesec i po dana, evo dosao je i taj dan pa ti uzvracam na taj selam sa malim zakasnjenjem.”

Molim Uzvisenog Allaha da pomogne onima kojima je pomoc potrebna, molim Allaha da pomogne onima koji su bolesni od ove vrste bolesti, molim Allaha da ih ojaca saburom i imanom, molim Plemenitog Allaha da ih sacuva sa svih strana, i nas i njih, sa preda i zada, lijeva i s desna, odozgo i odozdo – od svakog sherra (zla) ljudsko i shejtanskog. I na kraju, neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Selam alejkum we rahmtullahi we berekatuhu!

Ovu pricu nam je poslao Abu Amr ibn FadL, brat koji zivi u Makedoniji i koji lijeci ucenjem Kur’ana