Problemi sa roditeljima zbog prakticiranja vjere
PITANJE: Imam mnogo problema s roditeljima kad se radi o prakticiranju vjere. Moja majka ne dozvoljava mi da idem na jacijski namaz u džematu, kad je kasno, ne priča sa mnom kadgod se okupam kasno, prijeti mi govoreći da će me se odreći ako se ne promijenim. Otac mi psuje i vređa me govoreći da sam vehabija; rekao je da će me istjerati iz kuće samo zato što prakticiram vjeru. Je li mi grijeh izmisliti neki razlog samo zato da bih otišao na skupni namaz u džamiju. Allah vas nagradio!
ODGOVOR: Propaganda protiv prelijepe vjere islama dovela je do toga da roditelji više vole da njihova djeca uporopaštavaju svoju mladost baveći se raznim porocima nego da budu privrženi islamu, koji ljude poziva vrijednosti i odvraća ih od poroka. Allah, džellešanuhu, naredio je čovjeku da čini dobročinstvo svojim roditeljima, pa makar njegovi roditelji bili nevjernici i makar ga odvraćali od vjere: jedno je ne pokoravati se roditeljima u grijehu, a sasvim je drugo činiti im dobročinstvo.
Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti” (Lukman, 14, 15);
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24).
O odnosu spram majke govori se u sljedećem predanju. Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’” Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža). Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih.
Ako uvaženi brat živi daleko od džamije, toliko daleko da ne bi mogao čuti ezan proučen bez pojačala, nije dužan klanjati namaz u džematu, pa mu stoga savjetujem da ne izmišlja razloge kako bi mogao otići na skupni namaz. Vaš lijep odnos prema roditeljima i dobročinstveni postupci imat će, ako Bog da, za rezultat da roditelji popuste, to se mora dogoditi. U takvim je slučajevima greška suprotstavljati se i prepirati se s roditeljima, utoliko veća greška što oni ne znaju, nisu upućeni u suštinu, pa, želeći svom djetetu dobro, jer misle da su u pravu, staju mu na put islama i koriste se svime što im ide naruku da ga od toga odvrate.
Kuduzović Abdurrahman, prof.