Propis i lijepi postupci vezani za pozajmicu

Priredio: mr. Elvedin Pezić

Islam je savršena vjera. Nije ostavio niti jedno pitanje a da ga nije jasno definisao. Jedno od tih pitanja jeste i pitanje s kojim se velik broj ljudi svakodnevno susreće, pitanje pozajmica i dugova.

Živimo u vremenu kada se ljudi veoma lahko odluče na uzimanje pozajmice.  Za pozajmicu se vezuju mnogi propis i lijepi postupci koje bi trebao da poznaje vjernik musliman, pogotovo onaj ko uzima pozajmicu, kako se ne bi desilo da prilikom pozajmice uradi nešto što je strogo zabranjeno, ili da nekome nanese zulum i nepravdu.

Allahov Poslanik tražio je kod Allaha utočište od prezaduženosti, i spomenuo da to biva razlogom da čovjek laže i ne ispunjava ono što obeća.

Aiša, radijallahu anha, je rekla: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu bi se utjecao Allahu od zduživanja i griješenja, pa mu bi rečeno: „Alahov Poslaniče, koliko se samo Allahu utječeš od zaduživanja i griješenja!“, a on reče: „Čovjek kada se zaduži priča i laže i obećava a ne ispunjava .“ [1]

Na osnovu spomenutog hadisa vjernik ne bi trebao da se poigrava sa tuđim imetkom i sa olahkim uzimanjem pozajmica, pogotovo ako nije u potrebi i nema unapred izgrađenu strategiju kako će vratiti pozajmicu.

S druge strane u hadisima Allahovog Poslanika nalazimo dokaze da je se i on lično zaduživao, što znači da je to dopušteno, ako za pozajmicom postoji stvarana potreba.

U ovom tekstu mi ćemo pokušati rezimirano da spomenemo nekoliko najosnovnijih pitanja, propisa i lijepih postupaka vezanih za pozajmicu, a koja treba da poznaje svaki vjernik.

1. Davanje pozajmice onome ko je potrebi u osnovi je dobročinstvo i ibadet za kojeg će insan biti nagrađen ako to bude čini iskreno radi Allaha:

a)Davanje pozajmice bratu muslimanu potpada pod pojam otklanjanja nedače od brata muslimana. Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Musliman je brat muslimanu: neće mu nepravdu činiti, neće ga ostaviti na cjedilu. Ko pomogne svome bratu koji je u potrebi, Allah će njemu pomoći kad on bude u potrebi. Ko od muslimana otkloni jednu od njegovih nedaća, Allah će njemu otkloniti jednu od nedaća na Sudnjem danu. Ko prikrije sramote jednog muslimana, Allah će prikriti njegove sramote na Sudnjem danu.”[2]

b) Davanje pozajmice dva puta smatra se kao jedno davanje sadake. Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Koji god musliman drugom muslimanu daje pozajmicu dva puta to mu bude uračunata kao sadaka jedanputa.“[3]

c) Svaka pozajmica smatra se vidom dobroč Od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svaka pozajmica je dobročinstvo.“ [4]

2. Tuđi imetak ima svoju svetost, tako da onaj ko uzima pozajmicu treba da bude iskren u namjeri da želi to vrati. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko uzme od ljudi njihov imetak (putem pozajmice) želeći doista da ga i vrati, Allah će za njega vratiti. Onaj ko uzme imetak ljudi (putem pozajmice) želeći da ga uništi, njega će Allah uništiti.“ [5]

Od Abdullaha b. Dzafera, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Doista je Allah uz dužnika sve dok ne vrati svoj dug, sve dok to ne bude u onome što Allah mrzi.“ Abdullaha b. Dzafer, radijallahu anhuma, govorio bi svome rizničaru: ‘Idi i uzmi mi pozajmicu, ja prezirem da zanočim a da Allah nije uz mene, nakon što sam čuo Allahovog Poslanika da je kazao ovaj hadis.“[6]

3. Davanje pozajmice je usluga i dobro djelo, na kojem bi onaj ko uzima pozajmicu trebao da bude zahvalan onome ko mu je pozajmio novac.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne zahvaljuje Allahu onaj ko ne zahvaljuje ljudima.“ [7]

4. Zabranjeno je odgađati vraćanje duga ako je dužnik u mogućnosti da vrati pozajmicu.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada onaj koji je u mogućnosti vratiti dug bezrazložno odugovlači s njegovim izmirenjem, to se smatra nepravdom.” [8]

5. Pošto je davanje pozajmice dobro djelo, a dobra djela se ne naplačuju, islam strogo zabranjuje uzimanje kamate na pozajmljeni novac i uvjetovanje bilo koje dunjalučke privilegije i koristi za davaoca pozajmice od pozajmice.

Doista je mnogo argumenata koji potvrđuju zabranu kamate u islamu. Kazao je Uzvišeni Allah: „O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.“ [9]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha.” ”A koji su to grijesi, o Allahov Poslaniče?”, upitaše. ”Pripisivati Allahu druga, baviti se vračanjem – sihrom, ubiti osobu čije je ubistvo Allah zabranio, izuzev da za to postoji opravdan razlog, hraniti se kamatom, bespravno trošiti imetak siročeta, bježati iz borbe u trenutku kad se vojske sukobe i potvarati za blud čestite i nedužne vjernice.” [10]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kamata je sedamdeset stupnjeva grijeha, najblaži je ekvivalentan grijehu čovjeka koji opći sa svojom majkom.” [11]

Od Abdullaha b. Hanzale, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svjesno pojeden dirhem (srebrenjak) kamate, kod Allaha je gori od trideset i šest učinjenih zinaluka.” [12]

Islamski učenjaci smatrali su zabranjenim bilo kakvu dunjalučku korist koja je plod davanja novca u pozajmicu. Kao da čovjek nekome pozajmi novac i traži da mu vrati istu svotu novca, ali mu uvjetuje da mu jedan dan još pomogne nešto raditi. Pa su islamski učenjaci postavili veliko pravilo vezano za oov poglavlje: „Svaka pozajmica koja u sebi nosi dodatnu korist (za onoga koji daje pozajmicu) smatra se kamatom.“

6. Neispravno je uvjerenje da je kamata zabranjena samo onome ko daje pozajmicu, a onaj koji plaća da nije griješan.

Od Džebira, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah je prokleo onoga koji uzima kamatu, onoga ko je daje, njenog zapisničara i svjedoke koji budu pristuni njenom davanju, svi su oni u ovom slučaju isti, tj. imaju isti grijeh.” [13]

7. Dozvoljenon je vratiti više i bolje od pozajmljenog, ako to nije uvjetovano prilikom davanja pozajmice.

Allahov Poslanik bio je dužen jednom čovjeku devu određene dobi, pa je došao čovjek tražeći da mu to Allahov Poslanik izmiri, pa je Allahov Poslanik naredio da mu se to izmiri. Otišli su da nađu devu iste dobi pa nisu našli, osim deva koje su straije i vrijednije. Pa je Allahov Poslanik naredio da mu daju stariju i vrijedniju devu, a potom je kazao: „Doista su među vama najbolji oni koji na najljepši način vraćaju pozajmice.“ [14]

Veoma je bitno da se zna da je dozvoljeno vratiti više i bolje od onoga što je pozajmljeno, ali samo ako to nije direktno niti indirektno uvjetovano prilikom davanja pozajmice, već kao vidi zahvale zajmodavcu.

8. Pohvalno je pozajmicu zapisati i da tome svjedoče dva povjerljiva svjedoka.

Najduži ajet u Kur’anu u potpunosti govori o propisma duga, pa je zato i nazvan ‘Ajet o pozajmici’.

Kazao je Uzvišeni Allah: „O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv  odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna.“ [15]

Prema mišljenju džumhura, većine islamskih pravnika, pohvalno je zapisati pozajmicu, a po nekima to je i obaveza. [16]

Uzvišeni Allah naredio je zapisivanje duga kako bi se izbjegle eventualne nesuglasice i razmjerice koje mogu nastati u budućnosti ako se pozajmica ne evidentira i zapiše.

Spomenuti ajet, između ostalog,  preporučuje da zapisivanju pozajmice prisustvuju dva časna i povjerljiva svjedoka, a sve s ciljem kako bi se neutralisale eventualne nesuglasice koje mogu nastati ako se pozajmica ne zapiše i ako tome ne svjedoče dva povjerljiva svjedoka.

9. Pohvalno je produžiti rok vraćanja pozajmice ako je u pitanju osoba koja nije u mogućnosti da vrati dug

Kazao je Uzvišeni Allah: „A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.“ [17]

Ovaj ajet je općenit, i odnosi se na sve osobe koje ne mogu da vrate pozajmicu, pa je pohvalno da im se produži termin vraćanja duga, bez bilo kavih dodatnih provizija na dugovanje, kako su to radili predislamski arapi. Oni su kada bi istekao period vraćanja duga tražili od dužnika da vrati pozajmicu ili će mu početi obračunavati kamatu. Islam strogo zabranjuje obraćunavanje kamate na dug koji se ne može isplatiti. [18]

11. Pohvalno je da se dužniku koji ne može vratiti dug dug oprosti

Kazao je Uzvišeni Allah: „A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.“ [19]

Ebu Jeser, radijallahu anhu, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem pratioc, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko želi da ga Allah skloni u hlad arša neka nevoljniku produži rok za vraćanje duga ili neka ga oslobodi duga.” [20]

Burejda el-Eslemi, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nevoljniku produži rok za vraćanje duga računat će mu se kao da je svaki (odgođeni) dan podijelio sadaku, a ko mu odgodi poslije isteka roka imat će nagradu kao da je svaki dan podijelio sadaku.” [21]

12. Dužnik koji nije u mogućnosti da vrati pozajmicu, a vrijeme vraćanja pozajmice je isteklo, a pozajmio je novac u potrebi i za dopuštenu stvar, ima pravo da uzme iz zekata kako bi vratio pozajmicu.

Kazao je Uzvišeni Allah: „Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.“ [22]

Kazao je Kurtubi: „’prezeduženi’ to su oni koji su uzeli pozajmicu a ne mogu da to vrate, u pogledu ovog pitanja ne postoji razilaženje kod učenjak.“ [23]

Bilo je učenjak, i to je jako mišljenje, koji su dozvoljavali da se uzme imetak zekata za vraćanje duga pa makar vrijeme duga i ne bilo isteklo.

Uvjet da bi se moglo uzimati zekjat za vraćanje pozajmice je da je pozajmica uzeta u potrebi, a ne u raskoši i rasipništvu, i da j eu dozvoljenu stvar utrošena, a ne u haram.

Kazao je imam Nevevi: „Drugi uvjet da bi se mogao uzeti zekat za vraćanje duga, da je njegov dug bio u djelu koje je ibadet / pokornost, ili u dopuštenoj stvari. Ako bi bio zbog zabranjene stvari, kao što je alkohol, ili da bi se razbacivao imetkom, neće mu se dati prije pokajanja, i na tome je naš mezheb, i to je stav autora, i većine učenjaka.“ [24]

13. Allahov Poslanik podučio je dužnika dovi u kojoj će tražiti od Allaha da mu olakša vraćanje pozajmice.

Alija, radijallahu anhu, pripovijeda da mu je došao neki rob koji se postepeno otkupljivao iz ropstva i rekao: ”Ja više nisam u stanju da izmirujem dug, pa mi pomozi!”, a Alija mu reče: ”Hoćeš li da te podučim riječima kojima je mene podučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uz koje, kada bi tvoj dug bio poput brda, Allah bi ti ga izmirio? Reci: ’Allāhummekfinī bi halālike an harāmike, ve agninī bi fadlike ammen sivāk! – Allahu moj, molim Te da mi ono što si učinio dozvoljenim bude dovoljno kako bih se time sačuvao onoga što si zabranio i molim Te da me Svojom dobrotom učiniš neovisnim od bilo koga drugog osim od Tebe!’” [25]

«اللَّهُمَّ اكْفِنِي بِحَلَالِكَ عَنْ حَرَامِكَ، وَأَغْنِنِي بِفَضْلِكَ عَمَّنْ سِوَاكَ»

Ispravno shvatanje ovog hadisa biva na način da se insan maksimalno potrudi da vrati pozajmicu, a u isto vrijeme kontinuirano Allahu upućuje spomenutu dovu da mu olakša vraćanje duga.

_______________________

[1] Muttefekun alejhi: Buhari, 2397, i Muslim, 589.

[2] Muttefekun alejhi: Buhari, 2442, i Muslim, 2580.

[3] Ibn Madže, 2430. Šejh Albani ovaj hadis ocijenio je dobrim, hasen u nekoliko svojih knjiga. Pogledat: Sahih Et-Tergib, broj: 901, 1/538 str.

[4] Taberanu, Mudžemus-Sagir, broj: 402, šejh Albani ovaj hadis je ocijenio dobrim (hasen li gajrihi). Pogeldat: Sahih Et-Tergib, broj: 899, 1 / 537 str.

[5] Buhari, broj: 2387.

[6] Ibn Madže, broj: 2409. Šejh Albani ovaj hadis je ocjenio dobrim. Pogledat: Es-Sahiha, broj: 1000, 2/ 701 str.

[7] Ebu Davud, broj: 4811, Šejh Albani ovaj hadis j eocijenio vjerodostojnim u nekoliko svojih djela. Pogledat: Es-Sahiha, broj: 416, 1 / 776 str.

[8] Muttefekun alejhi: Buhari, 2287, i Muslim, 1564.

[9] El-Bekara, 278-279

[10] Muttefekun alejhi: Buhari, 2766, i Muslim, 89.

[11] Ibn Madže, broj: 2274. Šejh Albani ovaj hadis je ocijenio vjerodostojnim. Pogledat: Sahih Ibn Madže, broj: 2274, 5/274 str.

[12] Ahmed, broj: 21957, Šejh Albani ovaj hadis je ocijenio vjerodostojnim. Pogledat: Sahih Et-Tergib, broj: 1855, 2/376 str.

[13] Muslim, 1598.

[14] Muttefekun alejhi: Buhari, 2305, i Muslim, 1601.

[15] El-Bekara, 282

[16] Tefsir El-Kurtubi, 3/383 str.

[17] El-Bekara, 280

[18] Pogledat: Tefsir Ibn Kesir, 1 / 717 str.

[19] El-Bekara, 280

[20] Ibn Madže, broj: 2419. Šejh Albani ovaj hadis je ocjenio vjerodostojnim. Pogledat: Sahih Ibn Madže, 5/419 str.

[21] Ibn Madže, broj: 2418. Šejh Albani ovaj hadis je ocjenio vjerodostojnim. Pogledat: Sahih Ibn Madže, 5/418

[22] Et-Tevbe, 60.

[23] Tefsir El-Kurtubi, 8/ 183 str.

[24] El-Medžmu’, 6 / 208 str.

[25] Hadis bilježi Tirmizi, 3563, koji kaže da je hasen-sahih.