Rad na sebi…

Ništa nije tako jasno pokazalo lica ljudi, kao što su to učinile društvene mreže. Olahko, ljudi su upali u različite zamke istih, od toga da jako mnogo vremena provode koristeći ih, pa do stepena iznošenja svoje intime i frustracija drugima, ili do uhođenja drugih i pokušaja skrnavljenja njihove časti. Nikada nije bilo lakše uzeti nečije ime, pronaći ga na tražilici i kroz 5-10 lično pisanih statusa, osvrta ili komentara shvatiti ko je zapravo ta osoba u širem smislu.

Nikada nije bilo više stručnjaka u gotovo svim oblastima (naročito vjerskim), koji se upuštaju u različite rasprave, komentare, ili pak dijele vjerske fetve i ogovaraju učene.

Iako nisam stručnjak za ljudsku dušu ili psihu, slobodno mogu reći da su društvene mreže preplavljene ogromnim nezadovoljstvom, frustracijom, negativnim nabojima i neprijateljskom energijom.

Većina korisnika društvenih mreža jedva čeka nečiji propust ili nesmotrenost da  izbaci vlastite frustracije. I očito je kao dan da nije problem neslaganje s drugima- već način na koji je to neslaganje izraženo. Način na koji se izražava lični stav. I potreba da se drugi ponizi, uvrijedi, degradira.

Onog momenta kada osoba počne da vrijeđa i napada- tog momenta je zapravo pokazala svoju slabost, lični neuspjeh i nesposobnost vladanja sobom, situacijom. Nesposobnost da se “ukroti” vlastiti nefs posljedica je bezroj pokušaja da se za sve “loše” pronađe krivica u nekome ili nečemu drugom, kako bi se idealizirala vlastita ličnost. Nesposobnost razlikovanja objektivnog od subjektivnog. Odsustvo želje da se i drugi osluhne, shvati, razumije. Nepriznavanje autoriteta i nepoštivanje istih. “Šta će on/ona meni govoriti, ja sam u pravu!?” 
_________________________

Utjecaj drugih kroz društvene mreže, dosta oblikuje nas same. Oblikuje naš stav prema sebi, ali i drugome. Kao neki takmičarski teren, na kojem svako želi da bude bitan, da bude u pravu. Briga o sebi je stavljena u drugi plan, ili apsolutno isključena. Kod velike većine, posljedice su toliko očite, dok kod neformalnog broja korisnika društvenih mreža- posljedice zahvataju i druge koji nažalost nisu mirni od njih.

Rad na sebi, lični napredak, briga o sebi- trebalo bi da bude osnova svakodnevnice jedne mentalno zdrave i perspektivne osobe, a naročito vjernika kojem sam Kur’an nameće nužnost brige o sebi i potrebu samoobračuna i samokritičnosti.

Svaki rad ili nerad na nama samima- manifestuje se i na druge, shodno onome što nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu poručio: da nije vjernik onaj od čijeg jezika i ruku nisu mirni (sigurni) drugi. Naši lični propusti čine da i drugi ne budu mirni od nas.

Ako nas, naše raspoloženje i naš odnos prema drugima određuju društvene mreže, onda smo sigurno u ozbiljnom problemu i potrebi da se čim prije pobrinemo za sebe i počnemo raditi na sebi.

Kako to možemo?

• Ograničiti vrijeme provedeno na društvenim mrežama.
• Postaviti granice sebi: kada, koliko i u koje svrhe.
• Očistiti listu interesovanja, odnosno stranica i osoba koje pratimo kao i listu prijatelja (ukoliko sve to utječe negativno na nas). Ili u najmanju ruku blokirati objave prijatelja koji nas “uznemiravaju”.
• Početi raditi na sebi kroz čitanje, obrazovanje, približavanje Allahu. Educirati se naročito u polju psihologije i vjerskih nauka.
• Ne odgovarati na sve što nam “zasmeta”. Ne reagovati na sve sa čime se ne slažemo. Ne ispravljati sve “krive Drine”.
• Ne prilaziti emocijama svemu što čujemo, vidimo ili pročitamo- nego pokušati pronaći objektivan temelj/ utemeljenje toga.
• Ukoliko želimo izraziti svoje neslaganje sa nečim, učiti se izraziti ga pristojno- argumentima a ne emocijama i ličnim zaključcima.
• Ne smatrati da se na nas odnosi sve ono u čemu se “pronađemo”. Svijet je mnogo širi od naših vidika.
• Neke stvari nas jednostavno ne trebaju dotocati. Trebamo znati nešto i zaobići ili preskočiti.
• U moru lahkoće da svako izrazi svoju misao ili stav- ne moramo se povoditi za tim trendom. I ne moramo za sve imati komentar, misao ili stav. Ne mora nas se sve ticati i ne mora nas sve doticati.
• Ne trebamo jedva dočekati nečiju grešku. Valjda, kao vjernici, trebamo potražiti opravdanje drugom.

Duhovni mir nema cijenu. Ukoliko ga narušavamo, ili dopuštamo da ga drugi svjesno ili neavjesno naruše- vrlo je vjerovatno da će i naš odnos prema Gospodaru biti  narušen, odnosno veza s njim.

Sve što nije bitno, ne treba da bude bitno. Zbog toga treba raditi na sebi i izgrađivati svoju ličnost- kako se ne bi izgubio kompas orjentacije u mjestu, prostoru i vremenu. Ili, izgubila nit veze sa Stvoriteljem. A ko to izgubi, on je zaista izgubljen.

Halima Lj.