Radosne vijesti za mazlume

RADOSNE VIJESTI ZA MAZLUME (ONE KOJI SABURE NA NEPRAVDI)

Jako puno ljudi živi pod zulumom (nepravdom) koja im se svakodnevno čini od strane porodice, drustva, poslodavaca, državnih službenika. Samo oni koji su istinski vjernici koji poznaju vrijednosti sabura na iskušenjima i oni koji znaju razliku između zalima i mazluma, mogu da budu spokojni i zahvalni čak i u najvećim zlostavljanjima jer se nadaju džennetu koji je Allah obećao strpljivima i zahvalnima.

Kada je Poslanik, s.a.w.s., pratio Muaza u Jemen rekao mu je: O Muaze čuvaj se dove mazluma (onoga kome je učinjena nepravda), jer između njegove dove i Allaha nema prepreke.“

SubhanAllah, zar ima insan koji ne bi želio da postigne toliku blagodat? Allahu ekber! Onaj ko strpljivo podnosi nepravdu koja mu se čini ima direktan pristup svom Milostivom Gospodaru i njegova dova se direktno prima! Kako je samo lijep osjaćaj i pomisliti na tu blagodat! Ukoliko razmislimo o vrijednosti ove poruke, tada ćemo sigurno biti zahvalni svakom onome koji nam nasilje čini jer nam je svojim zulumom obezbjedio veliki hajr.

Zar ti se srce nije ispunilo ponosom i nejverovatnom snagom sestro i brate koji ste pod zulumom? Zar ti se tvoja iskušenja ne čine beznačajnim u odnosu na vrijednost koju su ti omogućila??? Zar ne poželiš nakon ove radosne vijesti da jos malo trpiš, jos malo uživaš u privilegiji koju ti je Allah s.w.t poklonio iznad drugih stvorenja?!

Svaki insan prođe četiri faze od kojih je najkraća boravak u majčinoj utrobi a samo malo duža od toga je život na ovom prolaznom dunjaluku od čega zavisi kako ćemo provesti i narednu fazu boravka u berzahu (zagrobnom životu) koji je puno duži od života na dunjaluku. Na kraju dolazi vječnost (ahiret) koja će za neke značit konačno uživanje u zasluženim blagodatima džennetskih ljepota dok će za druge to biti najava vječne patnje u džehenemskoj vatri (sačuvao nas Allah nje).

Ako smo svjesni činjenice da nam je život na ovom svijetu tako kratak i predstavlja samo put ka džennetu ili džehenemu, čemu onda tuga ili prevelika sreća kada smo svjesni da je ovdje sve prolazno. Koliko god tuga bila velika, ona će proći a i sreći se ne smijemo previše radovati jer i ona ce proći.

Allah s.w.t kada zavoli neku osobu, tada odredi zalima koji će je ezijetiti i zulum joj činiti čime će povećati njegovu vrijednost i oprost grijeha. Milostivi voli da sluša dovu iskrenih svojih robova jer je njihova dova iskrena i čista, bez imalo primjese munafičkih osobina, zbog toga Svemogući odgđa njeno uslišavanje jer Mu je drago slušati skrušeni glas strpljivog roba koji zna da Ga neće njegov Gospodar ostavit samog i nezaštićenog. “A Gospodar tvoj ce tebi sigurno dati pa ceš zadovoljan biti“(Ed Duha,5.)

A kada dovi munafik, tada mu Allah požuri sa uslišavanjem i davanjem svih dunjalučkih blagodati kako mu ništa ne bi ostalo za ahiret i kako ne bi slušao njegov podli glas koji je nezahvalan svom Stvoritelju i koji samo traži a na dobročinstvo ne uzvaraća.

Mu’mini ne žele takve osobine. Mu’mini teže ka džennetu Firdewsu pa ih zbog toga ništa ne može previše nasekirati i rastužiti jer su čitav svoj život potčinili Sveznajućem Gospodaru. Oni su zadovoljni svime što im Gospodar odredi i nadaju se Njegovom pravednom sudu. Svjesni su da je Allah Sudac pravedni i da On strpljivo podnosi zulum koji Mu Njegovi robovi čine zbog nezahvalnosti i neispunjavanja dužnosti i obaveza prema Njemu.

„Niko nije strpljiviji u slušanju ruznoga. Ljudi Mu pripisuju dijete, a On im daje zdravlje i opskrbu“ Pa odakle onda pravo jednom griješniku da ne bude strpljiv nad zulumom koji se njemu čini a koji nije ništa u poređenju nad zulumom koji ljudi čine prema svom Gospodaru? Kaže Poslanik, s.a.w.s.: “Allah će pomoći pravednog vladara pa makar bio nevjernik, a kazniće zulumćara makar on bio musliman“

Ovo je veliko upozorenje za svakoga onoga koji je zalim i koji sprovodi nasilje nad drugim Allahovim stvorenjima! Upozorava Uzvišeni: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla vidjet će ga.” (El Zilzal 7-8.)

Ako smo svjesni činjenice da je iznad nas Onaj Koji pravedno račune sviđa, tada nam je najvažnije Njegovo zadovoljstvo i u skladu s tim ćemo se i ponašati. Trudit ćemo se da mi ne učinimo nasilje drugima ili ih svojim djelima ne navedemo na zulum. Ako su nam nijeti iskreni i čisti, tada ćemo se brinuti da mi ispunjavamo svoje dužnosti i obaveze, Allaha radi a ne zbog zadovoljstva ljudi. Ako saburimo da bismo postigli Njegovo zadovoljstvo, a ne da bismo bili „potcinjeni“, kako onda da budemo na gubitku?!
Uvijek je bolje biti mazlum nego zalim, jer zalima neće biti u dzennetu. Ako se sjetimo zuluma koji su trpili Jusuf a.s, žena faraona, frizerka faraonove kceri, zuluma nad Ajšom r.a koja je bila bezdušno potvorena i ignorisana i od najbližih članova porodice,…i bezbroj drugih svijetlih primjera koji su završili pobjedonosno, tada su nam naša iskušenja u braku, porodici, radnom mjestu, društvu, komšiluku…samo sitna nostalgija koja otvara put ka približavanju Milostivom Gospodaru.

Razmislimo o mudroj poruci Poslanika, s.a.w.s., koji je upitao ashabe: „Znate li ko je mufliz (bankrot)? – ‘To je onaj ko nema novaca’ – odgovoriše ashabi. – ‘Bankrot u mom ummetu je onaj ko na Sudnji dan dođe sa namazom, postom i zekatom, ali se ispostavi da je taj čovjek psovao jednog, potvorio drugog, oštetio trećeg, prolio krv četvrtog, udario petog. Od prvog do posljednjeg, svi će uzeti od njegovih dobrih djela. Ako nestane dobrih djela, prije nego što oni svoj dug naplate, na njega će biti nabačeni njihovi grijesi i on će biti bačen u vatru.“

Da li smo profiteri ili bankroti, saznat cemo veoma brzo, zbog toga je bolje da što prije počnemo kalkulisati, dok još nije kasno!!!