Ramazan je prošao…
Ramazan je prošao, proletio kao treptaj oka… Mnogi od nas ga možda nisu proveli kako su htjeli i planirali, nisu ispunili svoje ciljeve. Sretna vijest je ta, da Allah prima pokajanje 365 dana u godini, a ne samo tokom mjeseca ramazana. Milostivi nas čeka da Mu se vratimo svake minute i sekunde, svakog dana… Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko se pokaje prije nego što Sunce izađe sa zapada, On će mu primiti tevbu.“ (Muslim). U drugom hadisu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Doista uzvišeni Allah prima tevbu čovjeka sve
dok duša ne dođe u grkljan.“
Iako je mjesec ramazana završio, pred nama je još uvijek mogućnost da popravimo svoj odnos prema Allahu, da vise učimo Kur’an, da klanjamo vise nafila…nemojmo čekati idući ramazan da bismo se popravili. Krenimo danas, sada. Svatko od nas ima 24 sata na raspolaganju koja trebamo iskoristiti, vrijeme nam je dato ravnopravno. Hvala Allahu zdraviji smo od mnogih koji hodaju ovim dunjalukom. Ljudi u bolnicama klanjaju, braća i sestre koje bombardiraju klanjaju, ljudi bez ruku i nogu klanjaju…ako mi uz sve što imamo ne obavljamo namaz redovno, pa koji ćemo izgovor imati pred Onim Koji sve čuje i sve zna?
Zastanimo i razmislimo…
Ne treba zapadati u depresiju, još uvijek smo tu, još uvijek imamo puls, iskoristimo to. Većina nas je nekada u životu čula ili pročitala “Klanjaj svaki namaz kao da ti je posljednji“, jer jedan će zaista i biti posljednji. Pitanje je, hoće li taj namaz biti propušten ili obavljen? Znaš li, da prvo za što će čovjek odgovarati je namaz. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: „Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako mu namaz bude ispravan, biće mu ispravna i primljena njegova druga djela, a ako mu namaz bude neispravan, biće mu neispravna i ostala djela” (Taberani).
Kad kažemo neispravan namaz, govorimo o onima koji klanjaju, ali žure, misli im lutaju i slično pa im stoga namaz može biti neispravan i ne primljen kod Allaha. Ali što je tek sa onima koji ne klanjaju nikako? Namaz je farz, stroga obaveza. Prenosi se od Abdullaha ibn Burejde, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ugovor koji je između nas (muslimana) i njih (nevjernika) je namaz, pa ko ga ostavi, postao je nevjernik.” (Ibn Madže, Tirmizi i dr.)
Koliko god do ovog trenutka imaš propuštenih namaza, ostavi to iza sebe. Pokaj se iskreno Onome Koji prima pokajanje i kreni obavljati namaz redovno. Ne budi od onih koji su zaboravili Allaha, ne budi od onih koji olako shvaćaju naredbe od Uzvišenog. Sada još uvijek imaš vremena, još imaš priliku, ne odgađaj. Ne govori sebi da imaš vremena za pokornost kada ostariš, jer to samo Allah zna! Ne poigravajmo se sa Allahovim naredbama, potrudimo se jer nitko od nas ne želi Vatru, već svi želimo Džennet. “Pa da li će biti ugodnije onome koji u Vatru bude bačen ili onome koji na Sudnji dan dođe smiren? Radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta vi radite.” (Fussilet, 40.)
Prokleti šejtan na razne načine zabavlja ljude i odvlači ih, tako da nam sve bude preče i bitnije od onoga što je stvarno bitno. A sve to čini vrlo perfidno i neprimjetno. Društvene mreže, lajkovi, uređivanje videa i slika, osmišljavanje novog sadržaja…razmisli. Budi prema sebi iskren/a i reci, sutra da preseliš hoće li ti tvoje objave biti od koristi ili od štete? Pogledaš li ponekad potajno neke profile bez da ih pratiš, možda nekoga od poznatih ličnosti ili nemoralnih osoba, jer te stid da tvoji prijatelji saznaju da ih gledaš? Ako te stid prijatelja, pratioca, podsjećam sebe i tebe da Allah sve vidi i da od Njega ne možemo sakriti ništa. Za sve ćemo biti pitani. Možda želiš prestati sa time, ali poklekneš iznova. Dobro je dok se potpuno ne prepustimo grijehu i dok smo imalo sposobni razlučiti što je grijeh i što ne valja. To znači da, elhamdulillah, ima još nekog dobra u nama i da nam srce nije baš 100% bolesno i prljavo od grijeha…Šejhul-islam Ibn Kajjim, rahimehullah podijelio je srca u tri kategorije: zdravo, mrtvo i bolesno srce. Zdravo srce je ono koje je ustrajno u pokornosti, mrtvo je ustrajno u zabludi, a bolesno se koleba između jednog i drugog.
Savjet svima nama:
Pokajmo se, budimo zahvalni na blagodatima koje imamo, a mnogi nemaju. Dovimo iskreno i tražimo od Allaha da popravi naše stanje i da nam olakša pokornost Njemu. On može stanje popraviti preko noći…neka idući Ramazan ako Bog da, dočekamo spremniji i bolji nego ovaj prethodni, a to ćemo postići tako da se od sada pa svaki naredni dan pripremamo i ibadetimo kao da Ramazan još uvijek traje…
Za kraj, navodimo dvije dove za oprost, uz napomenu da su u svemu najbitniji nijjet i iskrenost, stoga nema smetnje da insan dovi svojim riječima.
Allāhumme inneke ‘afuvvun kerīmun tuĥibbul-‘afve f‘afu ‘annī. “Allahu moj, Ti doista praštaš i Plemenit si, voliš praštanje, pa oprosti mi!”
Allāhumme innī zalemtu nefsī zulmen kesīren ve lā jagfiruz-zunūbe illā ente fagfir lī magfireten min ‘indike verĥamnī inneke entel-gafūrur-raĥīm. “Gospodaru, ja sam sebi mnogo nasilje učinio, a samo Ti grijehe opraštaš, pa mi oprosti Tvojim oprostom i smiluj mi se, jer Ti opraštaš i Milostiv si!”