Ramazan i naši najmlađi

Mjesec ramazan trebao bi da unese radost u duše naših najmlađih, da osjete imansku atmosferu ramazana, dolazak dragog gosta, priliku za natjecanje u činjenju dobrih djela i stjecanje obilne nagrade. Naši najmlađi trebali bi iz mjeseca ramazana izaći sa usađenim vrlinama islama u svojim srcima, kao što je samilost, međusobna solidarnost, ljubav prema drugim muslimanima, natjecanje u činjenju dobrih djela, izdržljivost, strpljivost i slično. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi radovali su se dolasku mjeseca ramazana i radosno nagovještavali njegov dolazak. Rekao je Božiji Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Došao vam je mubarek mjesec ramazan, Allah, azze ve dželle, propisao vam je da ga postite…“ (Bilježi imam Nesai, hadis je vjerodostojan, vidjeti Sahihu Nesai od šejha Albanija)

Nema zapreke da čestitamo našoj djeci i oni jedni drugima čestitaju dolazak mubarek mjeseca ramazana sa riječima: “Allah vam dao u njemu berićet, čestitamo vam dolazak mubarek mjeseca ramazana” i sličnim riječima. Zašto da ne čestitamo našim najmlađima dolazak ramazana riječima: “Sine moj… kćeri moja… čestitam ti dolazak mubarek mjeseca ramazana, Allah da ti olakša da ga provedeš u ibadetu i postu“.

Na ovaj način u njihova srca ćemo usaditi važnost mjeseca ramazana i radost zbog njegovog dolaska, tako da nastupanje ramazana neće doživljavati kao nastupanje ostalih mjeseci. Osjetit će da im je došao mubarek mjesec koji je njihova prilika za postizanje dobrih djela. Također, može se čestitati završetak ramazana sa dovom da im Allah primi njihove ibadete i post, što će zasigurno biti razlog da sljedeći ramazan iščekuju sa nestrpljenjem.

Vrijednost mjeseca ramazana

Mjesec ramazan je mubarek i obiluje različitim vrijednostima. Zbog toga, prije samog nastupanja mjeseca ramazana, morali bismo da okupimo našu djecu i kažemo im nekoliko riječi o vrijednostima ramazana: o vrijednosti posta, sadake, dove, hranjena siromaha, pripremanja iftara, noćnog namaza i teravih-namaza, učenja Kur’ana, itikafa i slično. Spoznaja vrijednosti određene stvari izaziva njeno poštivanje u srcima ljudi i njihovu želju da to na najbolji način sprovedu u praksu.

Navikavanje na post

Jedna od najvažnijih specifičnosti mjeseca ramazana jeste post. Naši ispravni prethodnici prakticirali su postepeno navikavati djecu na post. U svrhu privikavanja djece na post koristili su primamljive i prihvatljive metode, kao naprimjer: navikavati djecu da ramazanske dane poste naizmjenično, da spajaju određene sate posta sa drugima, što se kod nas popularno naziva ”našivanje”, tako da dijete i ne primijeti da je prekinulo post, zatim vrlo je bitno da ne insistiramo na dokazivanju činjenice da nije postilo određeni dan, a isto tako važno je da djetetu dopuštamo da sa postačima prekida post, naprimjer datulama ili vodom, iako nije postilo i sl. Također, mora se voditi računa o mogućnostima djece za post, kako to ne bi negativno utjecalo na njihovo zdravlje.

Natjecanje u činjenju dobra

Moramo obznaniti opće ramazansko natjecanje u ibadetima: učenju Kur’ana, zikra, dijeljenju sadake, prvenstveno vezujući djecu za nagradu od Allaha, a potom za poklone sa naše strane. U ovom segmentu veoma je važna praktična strana natjecanja: zajedničko učenje Kur`ana u halki, udjeljivanje sadake pred djecom, međusobno podsjećanje na ibadete itd. Muslimanska porodica trebala bi da zajedno radi na provođenju ramazana u ibadetu.

Međusobno potpomaganje trebalo bi da krasi naše domove. Buđenje na sehur, odlazak na teravih-namaz, učenje Kur’ana i naročito pripremanje iftara. Zašto da se ne pojasni vrijednost iftara, a potom da se natječemo u njegovom pripremanju? Djevojčice pomažu majkama u pripremanju iftara, a dječaci u njegovom serviranju. Zaista me je zadivila jedna ideja oko pripremanja iftar-paketića za postače. Naime, kupe se male vrećice i svako je odgovoran da određenu hranu, sokove ili voće upakuje u te vrećice. Svaki član porodice stavlja u vrećicu ono za što je zadužen i onda se to lično dostavlja postačima. Zaista ćemo u srcima naših najmlađih naći radost zbog činjenja ibadeta onda kada svojom rukom dadnu iftar postaču.

Piše: Mr Osman Smajlović
Islamski časopis “El-Asr”
____________________-

Maloljetna osoba nije dužna postiti

Poslanik a.s. kaže: „Obaveza se ne odnosi na tri osobe: na maloumnu osobu dok ne ozdravi, onoga koji spava dok se ne probudi i maloljetnika dok ne postane punoljetan.“ Kada je riječ o punoljetstvu ovdje se misli na punoljetstvo po šerijatu, a ne po svjetovnom zakonu tj. 18 godina. Znak punoljetsva, po šerijatu, kod muškarca jeste polucija (izbacivanje sjemena), dok je kod žena pojava mjesečnog pranja.  Ako se ništa od pomenutog ne desi, onda osoba postaje punoljetna kada napuni 15 godina života. 

Bez obzira na gore pomenuto to ne znači da od djece ne trebamo tražiti da poste. Islam nas uči da djecu trebamo navikavati na izvršavanje šerijatskih propisa od njihove sedme godine, a kad napune 10 godina onda treba početi uvoditi i određene sankcije, ako neće da izvršavaju šerijatske propise. Roditelji trebaju da vode računa o fizičkoj snazi djeteta. Tako ako je dijete slabašno neće ga tjerati da posti bez obzira što je napunilo 10 godina. Takvu djecu treba pustiti da ojačaju. Od djece ne treba tražiti da poste odma cijeli ramazan. Na samom početku djecu navikavati tako što će im se govoriti da poste do podne, pa će se „našiti“. Kada se naviknu na to onda nek poste po dva- tri dana. Onda više i više sve dok ne dođu do stepena da su ispostili cijeli ramazan.