Ramazanska besjeda za one koji su iskušani

Ramazan je poseban period koji nam dođe svake godine, kojem se nadamo, kada u duši gajimo iskrenu nadu da će nam taj mjesec biti oprošteni grijesi, da će nam biti primljeni ibadeti i dobra djela, nadamo se posjetama rodbine, teravijama, iftarima, lijepim događajima. Ramazan je period kada svaki musliman žudi da mu srce malo brže zatreperi, kada žudi da osjeti toplinu i ljubav onih oko sebe. Međutim, postoje ljudi koje je Allah iskušao na način da im je onemogućeno nešto što ostali ljudi doživljavaju kao normalan i prirodan sljed u ramazanu. Bolesni, nemoćni, majke s višečlanim porodicama. Možda nećemo ispostiti svih 30 dana ramazana, a možda niti jedan jedini dan, ali On je taj koji nam je omogućio olakšice. On poznaje naša tijela, koliko su bolesna ili teška. On zna koliko snage imamo odnosno nemamo. On zna da smo mi Njegovi iskreni robovi iako jedemo i pijemo kad svi ostali niti jedu niti piju, jer On Uzvišeni nama olakšava a ne otežava. Svaki musliman koji je bolestan, iskušan je Allahovom voljom, iz Njegove mudrosti i milosti, i ne treba da tuguje što mu nije omogućen post i ibadet kao ostalim ljudima.

Možda nećemo biti pozvani na iftare kod prijatelja, niti na druženja u džamijama, da vidimo druge muslimane kako se vesele, druže i zajedno smiju. Ali kada se obratimo Allahu zikrom, veličamo ga, pa makar bili i sami, meleci nam dođu, i tako nam prave najbolje društvo! Ne zaboravi da meleci vole zikr i one koji Allaha spominju, veličaju i da su sretni kada kruže nebesima pa primjete negdje nekog pojedinca ili grupu, pa spuste svoja krila nad njih i slušaju kako insani veličaju svoga Gospodara.

Možda nećemo biti u prilici pomoći zajednicu nekim volonterskim projektom, iftarom, priredbom za djecu, ali samim time što donosimo nijjet iz želje da budemo tamo, možemo imati nagradu za taj nijjet. Allah će nas nagraditi spram nijjeta. Ma koliko žudjeli da se družite i posjećujete svoje drage prijatelje i porodicu, ukoliko će se loše odraziti po vašu bolest ili stanje, preče je ostati kod kuće. Lakše i bolje je ostati kući, nego u ovom divnom mjesecu gunđati, žaliti se i prigovarati jer tako su nam veće šanse da zaradimo grijeh. Bolje je da sami sebe poštedimo ovog “spektakularnog šejtanskog trika”, i da sačuvamo svoja dobra djela, da ne budemo na gubitku ovog divnog mjeseca.

Možda nismo u situaciji da ukrasimo naše domove na lijep način niti da pravimo raskošna jela i delicije, ali možemo u svakom slučaju ukrasiti naše domove učenjem Kur’ana, sa konstantnim zikrom, i veličanjem Allaha. Dopustimo sebi da oslobodimo svoje duše svega lošega i sve one koje sretnemo ovog ramazana počastimo lijepim riječima i dovama, i lijepim gestama. Dovimo za ljude, pošaljimo jedni drugima sitne poklone, smekšavajmo srca jedni drugih na taj način, usavršavajmo svoj edeb, poboljšavajmo svoj ahlak, rasvijetlimo puteve jedni drugima ovakvim dobrim djelima, neka taj osjećaj postane zarazan, da ovlada svima nama.

Poseban osvrt na majke, majke s višečlanim porodicama. Dani i noći ovih majki su u potpunosti posvećeni drugima. Bez obzira koliko bogobojaznosti ona nosila u svojim prsima, ovakvim majkama je zaista teško da se ipak ne osvrnu na prošlost i na vremena kada su imale prilike da više klanjaju, ibadete, poste, posjećuju džamije, klanjaju u džematu.

Međutim, kada Allah ovakvim sestrama otvori razum i pokaže put da shvate da su one ustvari uključene u i da imaju priliku da budu dio najvišeg oblika ibadeta, srce se ispunjava novom srećom, nadom i obnovljenim ubjeđenjem,jer one odgajaju nove vjernike, nove Allahove robove koji će u skupinama stajati na namazima, provoditi vrijeme u ibadetu, čineći dobra djela, sjećati se Allaha, subhanAllah! Pa gdje će veća nagrada za majke!!! Takve majke efiksano obožavaju Allaha kroz svoju djecu, i ibadete svoje djece kojima ih je podučila, a djeci ništa od njihovih dobrih djela i ibadeta neće bedi umanjeno. Svaki abdest, namaz, ramazan, hadž, pa čak i one stvari koje njena djeca poduče njene unuke će biti dio njene nagrade.

Svako dijete se možda neće preobraziti u čovjeka ili ženu onako kako je majka zamišljala, ali njoj će ići nagrada, dobiti će je za nijjet kakav je imala prilikom odgoja i podizanja svoje djece. Nijjet svake majke je taj da ona želi da joj dijete i djeca budu čestiti, dobri, marljivi, vrijedni, pametni, ljubazni i sve ono najbolje od ljudskih karakteristika. Pored te velike nagrade, majke će uživati veće nagrade od ostalih, za svoj konstantni zikr koje imaju mogućnost u privatnosti svoga doma da svakodnevno čine. Za razliku od mnogo ostalih osoba, majke su te koje svojim konstantnim radom i trudom za djecu, domaćinstvo i muža čine djela s kojima je Allah zadovoljan. Majke imaju priliku koju im je Allah Uzvišeni dao, da iskoriste u svoje dobro, da skupe ogromne količine dobrih djela, koje Allah nije pripremio muškarcima.

Dovimo Allahu da nam primi naša dobra djela, te da nam poveća bereket u vremenu, dovimo Allahu da nam još na dunjaluku dopusti da ubiremo plodove našeg rada za islam, kroz zdravlje, sreću i prisustvo voljenih. Dovimo Allahu da naša srca ispuni, zadovolji i usreći samom činjenicom što smo muslimani i što smo stvoreni da samo Njemu robujemo

Izvor: mentalhealth4muslims.com/
Prijevod i prilagodba: Selma K.