Rascjep između nas i naprednog svijeta

Koji je najveci problem danasnjeg islamskog ummeta? Odgovor ne moramo traziti dugo. To je nauka. Uz pomoc nauke se uzdize vrijednost drzava i naroda. Mi smo ummet koji, nazalost, nije dovoljno obrazovan. Ne vodimo racuna o naucnom istrazivanju niti o napredovanju na polju nauke u onoj mjeri u kojoj brinemo o hrani i jelu, i drugim, manje vrijednim, stvarima…

Osnove napretka navedene su u ajetu: “I protiv njih pripremite koliko god mozete snage… (El-Enfal, 60) Pogledajmo neke cinjenice koje smo izgubili iz vida:

Procent nepismenosti u arapskom svijetu iznosi vise od pola – oko 60%. Od 300 miliona Arapa 180 miliona ne umije citati ni pisati. To je velika katastrofa za ummet koje su prve rijeci Objave bile :“Citaj!” (El-‘Aleq, 1)

Analizirajmo zajedno ove procente. Allah u Kur’anu objavljuje: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!’ (Ez-Zumer, 9) Kanada je nedavno objavila da je potpuno iskorjenila nepismenost. I, naravno, ne samo ne poznavanje citanja i pisanja, vec i rada na kompjuteru!

Vidite li kolika je razlika izmedju nas i razvijenog svijeta? Kada pogledamo Nobelovu nagradu, koja se dodjeljuje od 1901. godine za najbolje dostignuce u odredjenim disciplinama, vidimo da nasih mladih ljudi tu nema.

Odaberimo tri naucna polja, na primjer: medicinu, hemiju i fiziku. Tu mozemo vidjeti razliku izmedju nas i ostalih naroda. U proteklih stotinu godina samo su dva muslimana osvojila ovu nagradu: jedan Pakistanac i Ahmed Zuvil. S druge strane, 81 Amerikanac je osvojio tu nagradu u medicini i 45 puta u hemiji.

Iz Britanije je 26 ljudi osvojilo ovu nagradu u medicini, a 25 u fizici. Zamisli kada bi svi oni bili muslimani, da li bi nam stanje bilo ovakvo? Sjecate li se nase radosti i ponosa doktorom Ahmedom Zuvilom?

Mi smo potpuno odsutni sa polja naucnog istrazivanja. Sve izume iz proteklog vijeka smo uvezli – od struje do aviona, preko suhe olovke, mobilnog telefona i kompjutera. A nama je objavljeno: “Citaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poucava peru, Koji covjeka poucava onome sto ne zna.” (El – ‘Aleq, 3 – 5) Nas ustvari, nema nigdje na karti naucnog istrazivanja i proizvodnje. Cak i sedzade za namaz i tespihe uvozimo izvana.

Ostavimo na stranu drzave poput Amerike i Engleske. Uzmimo u obzir Indiju, zemlju treceg svijeta. Indija je zemlja koja je najveci izvoznik kompjuterskih programa na svijetu. Njeg progres na tom polju je evidentan. Izvoz u 2000-oj godini se procjenjivao na 6 miliona dolara, a u 2002-oj 8 miliona.

Za kompjuterske programe nisu potrebni centri niti labaratorije. Potreban je samo sto i racunar. A toga makar ima dosta kod nase omladine! Nama je potreban aktivan mozak. Njemacki kancelar je na jednom sajmu informaticke tehnologije licno priznao da je prinudjen dati 30 radnih viza Indijcima zato sto su potrebe Njemacke za programerima vece od mogucnosti.

Doista je zalosno sto se, nakon 14 vijekova pozivanja Allahu, nalazimo na zacelju naucnog i tehnoloskog napretka. Naucnici i nauka su nuznost. Zasto smo dozvolili da dospijemo ovdje?