Raspuštenica

Koliko smo samo puta čuli ovu riječ, ili riječi njoj slične. I gotov svaki put u negativnom smislu. Kao da je žena kojoj je brak propao upravo najgora osoba na svijetu. Kao da je propali brak samo i jedino greška žene. I kao da je baš jedino ona kriva što ju je muž raspustio, ili što je otišao drugoj, ili što ju je fizički i/ili psihički zlostavljao (a nerijetko i njegova porodica). Trebala je da trpi, da šuti. I da se pravi da je sve ok. Jer, ona je žena.

Sjetih se žene koja je drugoj kazala: „Da si dobra ne bi se razvela.“ I Gospodar joj, nekoliko godina kasnije, dade da se baš njena kćerka razvede. I da vidi i osjeti šta znači biti raspuštenica, i to na koži djeteta svoga. A On je pravedni. I čovjek ne izusti niti jednu riječ a da je On ne čuje, niti nešto pomisli, a da On za to ne zna.

***

Razvedene žene su postojale i u doba Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i čak su neke od njegovih žena bile razvedene. Žene najboljeg čovjeka koji je dunjalukom hodio. Jedna od njih je spomenuta i u Kur’anu, žena Poslanikovog, s.a.v.s., posinka, Zejda ibn Harisa. Za nju je Poslanika, s.a.v.s., direktno Allah vjenčao. Da, za raspuštenicu. Onu „manje vrijednu“, jer ju je muž raspustio.

„I pošto je Zejd s njoj živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba biti.“ (sura Al-Ahzab, 37)

Islam nikada nije takve žene potcjenjivao. Nikada nisu smatrane manje vrijednim. I nikada nisu nazivane pogrdnim imenima. Allah je Gospodar ljudskih sudbina, i samo On zna zašto su se dvoje razveli. Samo On zna šta je bilo među njima, ko je zaista kriv. Ili, možda niko nije kriv, jednostavno Njegov kader. Suditi ljudima na osnovu razvoda braka uistinu je velika pogreška. Jedino što možemo jeste doviti Uzvišenom Allahu da im olakša njihove terete, njihova iskušenja, i moliti Ga da nas i nama drage insane sačuva od takvog iskušenja. A naročiti naše kćerke i sestre. Da ne budu „raspuštenice“.

Jer, raspuštenica je ona koja je u očima naroda manje vrijedna. I ona koja ne valja. Jer, da je valjala, razvedena ne bi bila.nRaspuštenica je i ona koja djeci mora biti i mama i babo. Grliti ih više, ljubiti češće. Biti nježna kao majka, a u isto vrijeme i autoritet kao babo. Raspuštenica je nerijetko i ona koja mora raditi, sebi i svojoj djeci zaraditi opskrbu. Ona koja ustaje ujutro u pet, a liježe iza ponoći. Jer, kada dođe kući s posla, opet mora biti i mama i babo.

Raspuštenica je, nerijetko, i ona koju ljudi sažalijevaju. Ili je s gađenjem spominju i izbjegavaju, kao da nosi šugu, a ne bol u svome srcu. Raspuštenica je i ona koja se poput lavice bori- da se uzdigne iznad niskih ljudi, gore spomenutih. Da othrani i na selamet izvede svoju djecu. Da im bude uzor. Da sakrije pred njima suze, nabaci osmijeh. I da kaže „Dobro sam“- onda kada se raspada na stotine sitnih dijelova.

Raspuštenica je…

Razmišljam, koliku je Allah čast ukazao majkama u Kur’anu. A koliku će tek  nagradu dobiti samohrane majke, one koje se lavovski bore za svoju djecu- da im budu i mama i babo. Zato, Njega molim, da svakoj samohranoj majci olakša teret i da nagradu ovog i budućeg svijeta. Da je sačuva od zla ljudi koji se tuđoj muci raduju. I da je pomogne na putevima njenim, kojim nerijetko ide sama, samo Njega imajući.
____________________

Drugi put, kada zaustite reći nešto loše za raspuštenice, znajte da On sluša vaše riječi, a meleci pišu.

Naše nije da sudimo ljudima, da ulazimo u njihove privatnosti, niti da istražujemo razloge nečijeg razvoda. Naše je da znamo da je čast vjernice i vjernika sveta, i da nam je haram kaljati je. Čuvajmo se lakomislenosti, jer na Danu suda za sve ćemo biti pitani. A naročito za grijehe i nepravdu prema Njegovim robovima.

Gospodaru, ne iskušaj nas brzopletim jezikom, zbog kojeg ćemo nositi terete na ovom i budućem svijetu. Učini nas od onih koji se klone onoga što ih se ne tiče. I od onih koji brane i štite čast drugih. Amin.